Sestre Majke Tereze, odnosno Misionarke ljubavi, čine redovničku zajednicu u Katoličkoj Crkvi koju je utemeljila sv. Majka Tereza 1950. godine u Calcutti. Ova je zajednica potpuno posvećena služenju najsiromašnijima bez obzira na društvenu klasu, vjeru ili boju kože. Osim ove zajednice, Majka Terezija utemeljila je i zajednicu svećenika te kontemplativne sestre i kontemplativnu braću.

Tko su Misionari ljubavi?

Objasnimo na samom početku da je redovnička zajednica znak Kraljevstva Božjeg u našim sredinama. Danas, slomljeni i rastreseni svijet žeđa za dokazima Božje prisutnosti, a ova zajednica (kao i svaka druga redovnička) nastoji zračiti Njegovo svjetlo i ljubav svim siromasima. Misionari ljubavi najmlađa su grana na velikom „stablu MC”-a (Missionaries of Charity Fathers). Ideja za njihovo osnivanja nastala je tijekom razgovora između vlč. Josepha Langforda i svete Terezija iz Calcutte 13. listopada 1984. godine, na obljetnicu posljednjeg ukazanja Gospe u Fatimi (1917.).

Foto: mcfathers.org

Postojanje ove zajednice vezano je i uz 21. prosinac 1948. godine, prvi dan kada je Majka Tereza prošetala sirotinjskim četvrtima. Njezin dnevnik objašnjava to iskustvo na sljedeći način: Otišli smo u Taltala Bazar i tamo je umirala jedna vrlo siromašna žena, mislim da je umirala od gladi, a ne od tuberkoloze s kojom se borila. Kakvo siromaštvo… Pitam se koliko će izdržati… Nekoliko je puta tražila ispovijed i svetu pričest. I tamo sam osjetila vlastito siromaštvo – jer toj jadnoj ženi nisam imala što dati – učinila sam sve što sam mogla..

Redovnička zajednica znak je Kraljevstva Božjeg u našim sredinama.

1980-ih Majka Tereza usporedila je pet grana “MC obitelji” s pet rana koje je zadobio Isus. Tu usporedbu zamislila je i zapisala ovako:

U jednom Tijelu – Isus;
Dvije rane na rukama – aktivni braća i sestre
Služenje siromasima s aktivnom ljubavlju;
Dvije rane na stopalima – kontemplativni braća i sestre.
Ići u potragu za dušama po njihovoj riječi, molitvi i pokori – rana u Presvetom Srcu Isusovom.

Svećenici koji utažuju Isusovu žeđ
Ljubeći svoje svećeništvo
Dovršivši djelo sestara i braće – služe siromasima

Jedno Tijelo Isusovo.
Jedan način, jedan život
Rad na spasenju i posvećenju najsiromašnijih među siromasima
Da bi smo to mogli – potreban nam je dubok život molitve, život u zajednici,
Zajedno s materijalnom i duhovnom službom.

Ideja za njihovo osnivanja nastala je tijekom razgovora između vlč. Josepha Langforda i svete Terezija iz Calcutte 13. listopada 1984. godine, na obljetnicu posljednjeg ukazanja Gospe u Fatimi (1917.)

“MC” svećenici pozvani su u stajati uz Blaženu Djevicu Marije i svetu Tereziju iz Calcutte ispod Isusova križa. Isus je taj koji vapi “Žedan sam” za svima onima koji su najsiromašniji među siromasima – bolesni, odbačeni, potlačeni. Svaki se misionar ljubavi treba susresti s Isusovom žeđi prije nego što krene u potragu za siromasima. Isus mi govori u siromaštvu mog unutarnjeg života i traži od mene da tražim Njegovo patničko lice u onima koji su najpotrebniji, svjedoči jedan svećenik.

Uz siromahe su i svećenici, jednako kao i svi ostali ljudi – zapravo siromašni, jer svi smo mi siromasi i prosjaci Božje ljubavi, kako ističe papa Franjo.

Foto: mcfathers.org

Tumačeći Isusove riječi na križu “Žedan sam”, Majka Terezija govorila je da one otkrivaju vatru Božje ljubavi prema svakome od nas. Na tom tragu, ponavljala je: Često mu recite ‘volim te’ brinući se za sve neželjene, nevoljene, usamljene… sve siromašne. Tako gasim Isusovu žeđ za drugima, dajući mu ljubav na djelu. Svakim malim djelom učinjenim za bolesne i umiruće gasim Isusovu žeđ za ljubavlju. Opisujući svoje poslanje u zajednici, mnogi svećenici ističu: Služenje onima koji su u potrebi način je na koji svoju ljubav svakodnevno možemo provesti u djelo. Svojom svećeničkom službom nastojimo dovesti siromahe do žive vode kako bi smo izliječili njihove rane i dodirnuli njihova srca. Milosrđe je jezik koji svako srce može razumjeti i prihvatiti.

Isus je taj koji vapi ‘Žedan sam’ za svima onima koji su najsiromašniji među siromasima – bolesni, odbačeni, potlačeni.

Život u zajednici

Svećenici misionari ljubavi klerikalni je redovnički institut dijecezanskog prava, čiji se članovi obvezuju Gospodinu služenjem Crkvi zavjetovanjem evanđeoskih savjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti te četvrtog zavjeta služenja najsiromašnijima među siromašnima.

Ova se zajednica zalaže za provođenje karizme Majke Terezije unutar ministerijalnog svećeništva koje se ostvaruje u služenju siromasima kao povlaštenih nositelja otajstva Isusove prisutnosti i muke u današnjem svijetu. Tumačeći svoj naziv i poslanje, Misionari ljubavi ističu da svojim svećeničkim djelovanjem nastoje nastaviti otajstvo Očevog slanja Isusa kako bi spasio i posvetio svijet, te navijestio Radosnu vijest. Kao svećenici, trebamo dopustiti Isusu da nastavi tražiti siromahe, patnike i one koji su gladni Boga, povezujući njihove rane našom prisutnošću i sakramentalnom službom: u misijskim područjima, bolnicama, zatvorima, pučkim kuhinjama, skloništima naših sestara, objašnjavaju.

Foto: mcfathers.org

Svaki “MC Father” nastoji živjeti što je moguće bliže siromasima. To uspijevaju doselivši se u vidljivo siromašna područja. Žive jednostavnim životom. Ističu kako im Gospodin velikodušno udjeljuje nadnaravnu snagu koja proizlazi iz napuštanja vlastitih obitelji, zemalja i jezika kako bismo služili najsiromašnijima od siromaha bez smetnji ili vezanosti! Zanimljivo je kako niti jedan Hrvat nikada nije ušao u ovu zajednicu.

Svojom svećeničkom službom nastojimo dovesti siromahe do žive vode kako bi smo izliječili njihove rane i dodirnuli njihova srca. Milosrđe je jezik koji svako srce može razumjeti i prihvatiti.

Nastojimo živjeti u jednostavnim kućama i pridržavati se dnevnog rasporeda koji uključuje, između ostalog molitvu časoslova, zajedničke obroke, kućanske poslove i rekreaciju. Obično slavimo misu izvan naših zajednica na različitim lokacijama: samostanima sestara, rehabilitacijskim centrima, zatvorskim kapelama, bolnicama, staračkim domovima, bolnicama za siromašne itd, ističu. 

Traženje izgubljenih

Plod susreta Majke Terezije s živim Isusom bio je i poziv da izađe iz samostana u potragu za siromasima. Misionari ljubavi, baš kao i sestre, služe onim ljudima koji ne spadaju ni u jednu kategoriju socijalne službe koju pružaju vlada, nevladine organizacije i druge agencije. Tražimo one kojima nitko drugi ne želi pomoći – one koji padnu među pukotine društva i ostanu sami i napušteni, poručuju. Ovi “mališani” Kraljevstva Božjega u središtu su pažnje Misionarki i Misionara ljubavi.

Foto: mcfathers.org

Upravo sada, danas i svaki dan, Isus žeđa moje ljubavi. On čezne za mnom.” – isticala je Majka Terezija.

Dođi – odnesi me u rupe siromaha – Dođi budi Moje svjetlo… Oni Me ne poznaju – pa Me ne žele — poručio je Isus Majci Tereziji iz Kalkute 1947. godine.

Više o ovoj zajednici možete saznati OVDJE.