U sklopu putovanja u Afriku, državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin je 15. kolovoza slavio misu u katedrali u Malakalu u Južnom Sudanu i prenio blizinu pape Franje, prenosi Vatican News.

“Marija uznesena na nebo znak je utjehe i nade, i u Nju se trebamo ugledati dok smo hodočasnici na zemlji, dok doživljavamo djelovanje zla, poput onoga koje je u tijeku s ratom u Ukrajini, u Sudanu, kao i u brojnim drugim dijelovima Afrike, kao što je zlo građanskoga rata koji je pretrpio Južni Sudan, zemlja koja se još uvijek bori kako bi zacijelila rane”, tim se riječima državni tajnik kardinal Pietro Parolin obratio narodu Južnoga Sudana, tijekom mise koju je na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, slavio u katedrali u Malakalu, drugoga dana boravka u Južnom Sudanu.

Tragedija raseljenih ljudi

Prisutnima na misi, među kojima su bile raseljene osobe iz Malakala i povratnici koji su pobjegli od sukoba u Sudanu, kardinal je prenio blizinu pape Franje, njegove molitve i blagoslov.

Izbjeglička kriza u Južnom Sudanu i dalje je najveća u Africi, s 2,3 milijuna ljudi koji žive u susjednim zemljama, i još 2,2 milijuna interno raseljenih.

Misionar u Sudanu / Nedjelja.ba

Zemlja i dalje pati zbog posljedica građanskoga rata, ustrajnih etničkih sukoba i, u novije vrijeme, razornih učinaka klimatskih promjena, zbog kojih je milijunima ljudi potrebna pomoć.

Veliko zlo osvete

“Osobno ste trpjeli i iskusili sukobe, napetosti, glad, nesigurnost, poplave, etničke sukobe, borbe za vlast i političke igre”, rekao je kardinal Parolin u propovijedi te upitao – “Dokad ćemo, Gospodine, morati trpjeti sva ta zla? Kada će se mir i spokoj vratiti u naše zajednice? Vapaj majki, bakâ i nevinih para nebo. Koliko dugo, Gospodine?”

Kardinal se spomenuo tisućâ raseljenih ljudi i istaknuo ‘veliko zlo osvete’ koja uništava zajednice.

Upravo je u Malakalu, početkom lipnja, 13 osoba poginulo tijekom žestokog sukoba među zajednicama u kampu za prognanike kojim upravlja misija Ujedinjenih naroda u Južnom Sudanu (Unimiss). Kamp, zamišljen kao mjesto za zaštitu civila, osnovan je prije deset godina kako bi primio oko 12.000 osoba, ali u njemu je u prosincu prošle godine bilo više od 37.000 ljudi.

Kad je papa Franjo rekao: budite sjeme nade

Državni je tajnik potom umirio vjernike, istaknuvši da zlo nema posljednju riječ i ne pobjeđuje uvijek. “Lik Blažene Djevice Marije na nebo uznesene njegov je jamac pred svijetom: ona je znak utjehe i nade i danas rasvjetljuje tminu i tamu života. Postoji velika potreba za nadom u Malakalu, kao i ostatku zemlje, u susjednom Sudanu i u cijelom svijetu.”

Tijekom propovijedi kardinal Parolin je spomenuo Papin susret s prognanicima u Jubi, kada ih je papa Franjo zamolio da budu sjeme nade, sjeme novog Južnog Sudana, sjeme za plodan i bujan rast te zemlje. Papin je poziv bio da se na zlo ne odgovori s još više zla, da se izaberu bratstvo i praštanje, da se njeguje bolje sutra, surađuje i potaknu putovi pomirenja sa svakim tko, iako različit po nacionalnosti i podrijetlu, ostaje susjed.

Iskustvo misionara na službi u Sudanu

“Mnogi kršćani koji su živjeli u Sudanu pobjegli su iz zemlje ili barem iz gradova zahvaćenih nasiljem”, kazao je španjolski misionar o. Jorge Carlos Naranjo. On je godinama djelovao u Sudanu, u intervjuu za Zakladu papinskog prava ‘Pomoć Crkvi u nevolji’ koji prenosi Nedjelja.ba.

Sudanske izbjeglice / Wikimedia

O. Jorge bio je na odmoru u rodnoj Španjolskoj kada je izbio građanski rat s Rapid Support Forces (RSF), odanim potpredsjedniku, koje su napale ključne vladine strukture i suočile se s regularnom vojskom, koja odgovara predsjedniku. Prijestolnica i drugi važni gradovi odmah su se pretvorili u ratne zone.

Vojnici ne biraju

Suočena s ovom situacijom, većina katoličkih misionara odlučila je ostati kako bi poduprla svoje vjernike. “Međutim, mnogi kršćani laici otad su pobjegli u sigurnije regije, uključujući Južno-Sudance, koji čine većinu katoličkog stanovništva u Sudanu, i vratili se u Južni Sudan u velikom broju. Neki od njih su se vratili u planine, a neki su ostali u El-Obeidu. Ostali su neki koji su bili u Khartoumu. Također imamo veliku zajednicu Nuba u Port Sudanu, koja je mirna”, kazao je misionar Naranjo.

Iako svoje korijene vuku iz Egipta, zajednice koptskih pravoslavaca stoljećima su prisutne u Sudanu i njihovi su članovi punopravni sudanski građani.

“Postrojbe RSF napale su neke crkve, uključujući koptsku katedralu u Khartoumu, koja je okupirana i pretvorena u zapovjedni centar. Koptska katedrala u Omdurmanu također je napadnuta i opljačkana. Uzeli su nekoliko automobila i, prijeteći biskupu i jednom od svećenika, pokušavali ih prisiliti da prijeđu na islam. Mnogim je koptskim radnicima također rečeno da se obrate na islam, ali su svi odbili.

Gdje se vratiti?!

Dodao je kako su episkopalnu katedralu Svih svetih u Khartoumu također napali vojnici RSF-a, a biskup je otjeran, te su opljačkane neke od katoličkih crkava. Svi koji ostanu u područjima sukoba, kršćani ili ne, suočavaju se s ogromnim poteškoćama, uključujući nestašicu hrane, pitke vode i struje, što u ljetnim vrućinama u Sudanu izuzetno otežava život. U mnogim slučajevima su civilne kuće zauzeli vojnici RSF-a, a mnogi civili su ubijeni u sukobima.

Južnosudanski kršćani vjeruju u mir i dobro / Wikipedia

Međunarodnim organizacijama vrlo je teško pristupiti stanovništvu u potrebi, ali neke skupine na terenu pomažu. “Oni koji su sada na terenu i pokušavaju dati sve od sebe su ‘Odbori otpora’. Organizirani su po susjedstvu i bili su glavni agenti revolucije, što ih također čini metama, ali oni su najbliži ljudima”, istaknuo je misionar. Zaklada Pomoć Crkvi u nevolji nastavlja ulagati sve napore da podrži kršćanske zajednice u zemlji i podigne svijest o situaciji, tako da ovo ne postane još jedan zaboravljeni rat u Africi”, zaključio je o. Jorge Carlos Naranjo.