U subotu 1. svibnja 1976. godine nadbiskup metropolita Franjo Kuharić uputio je Svetom Ocu Pavlu VI., u ime cijelog hodočašća Crkve u Hrvata posebno svečano pismo izražavajući u njemu višestruki duboki smisao proglašenja blaženim o. Leopolda Mandića u ovoj jubilarnoj godini hrvatskih katolika.

Pošavši iz dubina crkvenog i narodnog porijekla Nadbiskup je obnovio sjećanje na trajne veze naših predaka sa Svetom Stolicom, pokazao suvremeno značenje te obostrane vjernosti i ponovno pred Papom potvrdio i obećao vjernost. Pismo je objavljeno u Glasu Koncila:

Sveti Oče!

Nosimo u duši: neizbrisivo sjećanje na onaj svečani susret s Vašom Svetošću prošle Svete godine. Eto, stojimo opet s novom radošću pred Vašom Svetošću da ponovno izrazimo svoje duboko poštovanje, odanost i ljubav.

Ovdje su hodočasnici Hrvati i s drugim vjernicima iz naše zemlje s kojima imamo zajedništvo vjere i građanskog suživota (Slovenci, Česi, Slovaci, Ukrajinci, Mađari, Albanci). Svi mi ovdje prisutni želimo u ime cijele Crkve u domovini izraziti Vašoj Svetosti čvrsto zajedništvo vjere, nade i ljubavi s Vašom Svetošću. Vjerujemo da se u Vašem poslanju kao Vrhovnog svećenika i nasljednika sv. Petra „posebno nalazi dar nezabludivosti same Crkve“ (LG 25). Stoga s Vašom Svetošću dijelimo ljubav prema istini, brigu za istinu i borbu za istinu.

Kroz dugo vrijeme sijane su u misli i savjesti ljudi tolike zablude. Nošeni nekom općom sumnjom ili radikalnim nijekanjem Boga i besmrtnosti čovjeka, premnogi su ljudi našeg vremena izgubili sigurnost suda o smislu života i o vrijednostima koje su jedine kadre čuvati dostojansivo ljudske osobe i ispravnost djelovanja.

U takvim je uvjetima veoma teško naviještati istinu koja jedina može osloboditi ljude (Iv 8,32) i sačuvati narode od ropstva.

Mi stojimo s Vama, Sveti Oče, kao s učiteljem cijele istine Isusa Krista uskrsnuloga i uvijek živoga. Sveti Oče, s Vama dijelimo radost istine; s Vama suosjećamo sve nevolje i uvrede koje pogađaju Vašu časnu osobu jer branite istinu. S Vašom smo Svetošću čvrsto sjedinjeni i u nadi da će istina snagom Duha Svetoga nalaziti putove do ljudskih srdaca. Ta se istina neće nikada ugasiti u Crkvi jer u njoj živi Isus Krist, i Duh je Sveti poučava učiteljskim poslanjem Petrovih nasljednika i zbora biskupa s njima sjedinjenih.

Ovo naše hodočašće ima još neka nadahnuća koja je pravo iznijeti.

Prvo, zahvaljujemo Vašoj Svetosti za čast beatifikacije kojom ste počastili našeg sunarodnjaka Slugu Božjega Leopolda Mandića, poniznog sina sv. Franje u zajednici kapucina i neumornog službenika Božjeg milosrđa u sakramentu pomirenja. Njegov život i služba jasno dokazuju kako se u ljudske savjesti mora vratiti Kraljevstvo Božje, da bi se među narodima uspostavila pravednost, mir i sloboda. Isus Krist — Bog i Čovjek — jedini je Spasitelj ljudi. „Nema, uistinu, pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti“ (Dj 4,12).

Drugo nadahnuće našeg pobožnog hodočašća je Hrvatska marijanska godina. Crkva Božja u hrvatskom narodu slavi ove godine tisuću obljetnicu svetišta Majke Božje u Solinu kod Splita pod naslovom „Gospe od Otoka“. Svetište je sagradila pobožna hrvatska kraljica Jelena koja je umrla godine Gospodnje 976. Grobni natpis za nju svjedoči da je bila majka sirota i zaštitnica udovica. Svetište je u našoj teškoj povijesti više puta rušeno i ponovno građeno. U ovoj jubilejskoj godini želimo produbiti svoje više nego tisućljetno štovanje kojim naš narod štuje Majku našega Gospodina Isusa Krista. U Njoj se u punom smislu ispunilo blaženstvo vjere. Stoga ovu našu svetu godinu živimo pod evanđeoskim geslom: „Blažena ti što povjerova“ (Lk 1,45).

Hrvatski su katolici uvijek s osobitom nježnošću štovali Bl. Dj. Mariju. To svjedoče mnogobrojna svetišta Majke Božje u našem narodu. Tokom naše povijesti, velikim nevoljama pogađane, Marija nam je bila uvijek ljubljena Majka, Zaštitnica i Tješiteljica. Stoga je kod nas oslovljena „Najvjernija Odvjetnica Hrvatske“ (Remete) i „Početak boljega svijeta“ (Trški Vrh). Sve do naših dana tokom godine mnoštvo naroda pohađa svetišta Majke Božje, i u njima se pobožni puk čisti i jača otajstvima vjere.

Treći veliki poticaj ovog našeg hodočašća je također proslava ove godine velikog događaja u povijesti hrvatskog naroda, a to je početak našeg kršćanskog imena. U sredini 7. stoljeća naši su pradjedovi stupili u prve kontakte s Katoličkom Crkvom. Tada je započelo krštenje Hrvata, koje je mirnim procesom trajalo dva stoljeća. Zajedništvo katoličke vjere bilo je i ostaje naša dragocjena baština koja se prenosila iz pokoljenja u pokoljenje sve do naših dana. Kršćanska vjera bila nam je svjetlo savjesti, nadahnuće stalnosti i izvor snage u raznim kušnjama naše povijesti. I u najvećim nesrećama ostali smo vjerni Kristu Gospodinu i ljubomorno smo čuvali odanost nasljednicima sv. Petra Apostola.

Tu baštinu nepovrijeđene vjere želimo prenijeti i budućim naraštajima. To je osobito važno danas kada vjera mladih prolazi kroz izuzetne kušnje i napasti.

Danas u susretu s Vašom Svetošću želimo zahvaliti Nebeskom Ocu za trinaest stoljeća ustrajnosti u katoličkoj vjeri. „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu  uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu…“ (1 Petr 1,3—4).

Molimo Vas, Sveti Oče, da u našoj ispovijesti vjere čujete ispovijest vjere svih naših prošlih pokoljenja; vjere zalivene krvlju i suzama; vjere svjedočene svetošću i mučeništvom tolikih znanih i neznanih svjedoka kojih su imena upisana u Knjigu života (Otkr 3,5).

Dok Vašoj Svetosti iskrenim srcem i religioznom odanošću obećajemo vjernost, poslušnost i ljubav, ponizno molimo Vašu Svetost da nad nama raširite svoje ruke i srce i da nam molite posebni Božji blagoslov za cijelu našu Crkvu i za cijeli naš narod da ustrajno živimo vjeru „čineći istinu u ljubavi“ (Ef 4,15).

U Rimu, dne 2. svibnja 1976.

Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački