Patras (Petar) Pavao je bivši ìmam koji je preobratio s islama na kršćanstvo prije više od dvadeset godina. Čitajući Evanđelje, u njemu je našao odgovore koje više nije mogao pronaći u Kur’anu, prenosi Družina.

Petar Pavao njegovo je kršćansko ime. Rođen je 1968. u siromašnoj sunitskoj obitelji. Postao je ìmam 2000. godine te se brinuo za muslimanske zajednice u raznim pakistanskim gradovima.

Godine 2003. prvi puta je posumnjao u svoje znanje i vjeru kada je u Kur’anu je pročitao priču o Ibrahimovu (Abrahamovu) žrtvovanju Ismaila (Jišmaela). (Naime, prema Kur’anu sin obećanja i sin koji je trebao biti prinesen kao žrtva bio je Jišmael, a ne Izak.)

Pisalo je da je Abraham ubio svog sina zatvorenih očiju, ali kada je ponovo otvorio oči, ugledao je zaklano janje, a ne Jišmaela.

Pakistan / Foto: Pexels

Počeo se pitati: Odakle janje?

Njegova potraga za odgovorima dovela ga je do Evanđelja. Dobio je primjerak od prijatelja i u njemu pročitao riječi evanđelista Ivana: „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca“ (Iv 3,16) i „Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijehe svijeta“ (Ivan 1,29).

Tada je počeo s velikim zanimanjem čitati Bibliju i moliti se Isusu, a kasnije je prihvatio Isusa kao svog Spasitelja.

Ja sam Put, Istina i Život

Radio je kao ìmam do 2005. godine. U srcu su mu bile dvije različite vjere i molio je Boga da mu pokaže pravi put.

Jedne noći u snu je čuo riječi: „Ja sam Put, Istina i Život“ i dobio je križ u ruke.

Sljedećeg jutra predvodio je jutarnju molitvu u džamiji, ali se iznenada iz zvučnika čulo Isusovo ime.

Jedan od učenika ga je snažno potapšao po ramenu i upitao ga što to radi. Odgovorio je da moli jutarnju molitvu, no student ga je upozorio da se iz zvučnika čuje nešto sasvim drugo. U međuvremenu je gomila ljudi iz grada, koji su slušali molitvu i čuli Isusovo Ime, nagrnula u džamiju.

Petar je tri puta začuo glas u svojoj nutrini: „Bježi!“, a zatim je pobjegao iz džamije.

Bijesna ga je gomila uhvatila, žestoko pretukla, a godinu dana je proveo u zatvoru zbog „bogohuljenja“, nastavlja Petar Pavao.

Na svom licu još uvijek nosi ožiljke od rana koje su mu nanijeli napadači.

No, upravo u zatvoru je njegova vjera u Isusa ojačala i, kako sam pripovijeda, doživio je prekrasne stvari i često dobio pomoć od svojih tamničara, koji su potajno bili kršćani.

Pakistan / Foto: Pexels

Kad je izašao iz zatvora i mogao se vratiti svojoj obitelji, njegova supruga i njihovo šestero djece također su prihvatili kršćanstvo, ali još nisu primili sakrament krštenja jer se kršćani u Pakistanu boje krstiti muslimane.

Za kršćane je to iznimno riskantno, čak i opasno po život.

Petrova je obitelj nakon obraćenja morala napustiti rodno selo jer su im se svi, pa i rodbina, protivili.

Petar Pavao posjećivao je mnoga kršćanska sela i tražio pomoć, ali i tamo su kršćani strahovali od napada muslimana ako pruže utočište obraćenicima s islama.

Petar i njegova obitelj i danas žive u vrlo skromnim uvjetima, u prostoru koji je više primjeren za životinje nego za osmeročlanu obitelj s malom djecom. Svi mještani su uvjereni u to da su on, žena i djeca muslimani.

Iako pakistanski Ustav jamči slobodu vjere, vlasti muslimanima ne dopuštaju promjenu vjerske pripadnosti.

Petar danas putuje biciklom u druga, daleka sela i tamo propovijeda evanđelje. U znak zahvalnosti prihvaća hranu i skromnu naknadu.

Godine 2020. napala ga je skupina muslimana jer su kod njega pronašli Bibliju i kršćanski molitvenik. Ipak, ostaje čvrsto uvjeren u svoju vjeru u Isusa. Strahuje samo za svoje tri male kćeri, koje su trenutno izložene prisilnim brakovima i drugim oblicima zlostavljanja.

Službeni propisi i stvarno stanje

Petar Pavao volio bi promijeniti svoju osobnu iskaznicu i navesti svoju vjersku pripadnost kao kršćanin. To bi mu omogućilo da pronađe sigurno mjesto za život za sebe i svoju obitelj, a njegovoj djeci bi omogućilo obrazovanje i slobodno ispovijedanje vjere.

Podržava ga filantropska organizacija Jubilee Campaign koja se zauzima za vjerske manjine.

Prema njihovim predstavnicima, pakistanski Ustav jamči slobodu vjeroispovijesti, ali nažalost stvarnost je sasvim drugačija.

Nadležne vlasti ne dozvoljavaju muslimanima promjenu vjerske pripadnosti. Ispred svake službene zgrade stoji natpis da musliman ne smije napustiti islam.

Iako je muslimanima u Pakistanu službeno dopuštena promjena vjere, obraćenje je prilično riskantno, objašnjava Jubilee Campaign.

Obraćenici postaju žrtve isključivanja, prijetnji, nasilja i ubojstava iz časti. Osim toga, postoje zakoni o bogohuljenju koji predviđaju smrtnu kaznu.

Oni se posebno koriste protiv ljudi koji otvoreno iskazuju svoju namjeru da napuste islam. Predstavnici spomenute humanitarne organizacije pozivaju Pakistan da poštuje svoj Ustav i s njim povezane međunarodne obveze.