Na svetkovinu svetog Franje Asiškog, osnivača franjevačkog reda, u srijedu, 4. listopada, svečano euharistijsko slavlje u crkvi svetog Ante u Beogradu, predvodio je srijemski biskup koadjutor, mons. Fabijan Svalina uz koncelebraciju župnika i gvardijana samostana sv. Ante, fra Ilije Alandžaka te beogradskih svećenika, priopćila je beogradska nadbiskupija.
“Ovaj dan potvrđuje zapis po kome sveci žive i poslije smrti, vrijeme ih neće zaboraviti. Na oltarima našim, Gospodin im podiže vječne spomenike. Jedan od tih, najveći među velikanima je sveti Franjo”, rekao je mons. Fabijan započevši svoje razmišljanje o svecu koji je osnivač i zaštitnik franjevačkog reda, podsjetivši okupljene vjernike na razlog zbog kojeg vjernici slave svetog Franju Asiškog 4. listopada.
Slijediti Gospodina nije lagana šetnja, slijediti jednako znači i služiti, a služiti nije drugo nego žrtvovati krv i znoj što nikako nije zabavno.
“Prije toliko vremena, na ovaj dan smrt mu je zatvorila oči, ali otvorila mu je nebo da gleda Boga koji mu je sve, u konačnici, kroz vjernički i ovozemaljski život dao”, rekao je propovjednik.
Foto: Beogradska nadbiskupija
“Slijediti Gospodina nije lagana šetnja, slijediti jednako znači i služiti, a služiti nije drugo nego žrtvovati krv i znoj što nikako nije zabavno, a posebno u vremenima u kojima živimo kada to nije ni prihvatljivo. Međutim, to je vječni zahtjev evanđelja. Kao nekolicina, u ove dvije tisuće godina, sveti Franjo je shvatio, prihvatio i dao sebe bez ustručavanja na službu Gospodinu, Crkvi i bratu čovjeku”, kazao je mons. Svalina u propovijedi.
Živjeti po evanđelju Gospodina, potpuno i dosljedno. Siromašni Krist i goli križ predstavljali su svu njegovu ljubav i svo bogatstvo i mudrost ovoga svijeta, govorio propovjednik o svetom Franji.
Foto: Beogradska nadbiskupija
Osvrćući se na život i poslanje ovog sveca, mons. Fabijan, podsjetio je vjernike i na ključne trenutke u Franjinom životu. Poput onog trenutka kada ga je sam Bog pozvao da obnovi njegovu Crkvu; kao i trenutak napuštanja ovozemaljskog bogatstva i materijalne sigurnosti u korist Bogu i narodu Božjem pa sve do trenutka osnivanja franjevačkog reda.
“Samo su sveci u konačnici potpuni i cjeloviti ljudi. Samo sveci ljube čovjeka, svoga bližnjega kao sebe, jer Boga ljube više nego sebe i sveci zato po svom životu nikada ne umiru”, zaključio je mons. Svalina u propovijedi.
Siromašni Krist i goli križ predstavljali su svu njegovu ljubav i svo bogatstvo i mudrost ovoga svijeta.
Na kraju misnog slavlja gvardijan samostana, fra Ilija, pozdravio je okupljene svećenike i vjernike i zahvalio se mons. Fabijanu na zajedništvu oko oltara, kao i na nadahnutoj propovijedi.