Ove se redovnice brinu za djecu koju čak i njihovi roditelji odbace te im pružaju ljubav i brinu se za njih. Papinska zaklada Aid to the Church in Need (ACN) pomaže sestrama te je nedavno financirala izgradnju novoga samostana, javlja nedjelja.ba.

Više od sestre

Redovnica koja je ovdje svesrdno uključena jest sestra Stan Therese Mumuni. Iako se jednostavno naziva sestrom, za više od 130 djece koje je tijekom proteklih 15 godina spasila od sigurne smrti, ona je puno više od toga: i majka i spasitelj.

Prethodno je, također 15 godina, služila u Nigeriji. No, odlučila se odazvati Božjem pozivu i vratiti u rodnu Ganu. Na poziv tadašnjeg biskupa Yendia, grada na sjeveru Gane, prikupila je nešto novca i unajmila kuću od jedne muslimanske obitelji. Ta je kuća u međuvremenu postala prvi pravi dom za djecu koju je počela okupljati.

 „Zlo“ dijete?

U mnogim dijelovima Afrike, uključujući ova područja sjeverne Gane, djeca koja su rođena s mentalnim ili tjelesnim nedostacima smatraju se začaranom, ili „zlom“ te često bivaju ostavljena da umru, ako ne i izravno ubijena. Sestra Therese preuzela je skrb za takve pružajući im dom. Za njih se brine i 15 sestara Marijanki od euharistijske ljubavi kao i 35 članova osoblja koji pomažu u brizi za 120 djece koja trenutno živi tamo.

Na poziv tadašnjeg biskupa Yendia, grada na sjeveru Gane, prikupila je nešto novca i unajmila kuću od jedne muslimanske obitelji. Ta je kuća u međuvremenu postala prvi pravi dom za djecu koju je počela okupljati.

„Strašno je vidjeti lijepo dijete, koje samo zato što ne mogu govoriti osuđuju na smrt; samo zato što ne mogu hodati; samo zato što ne vide… Ako u zajednici imate dijete koje ne može vidjeti žena ne smije ići po vodu s drugim ženama ili na farmu, jer joj kažu da ima zlo dijete. A ako se dogodi neka nesreća u selu, krivicu svaljuju na to dijete i ubiju ga“, objasnila je s. Therese.

„Vaš je Bog moćan“

Sjeverna Gana je mješovita regija. Prema riječima redovnice Mumuni, između 35% i 40% stanovništva su kršćani. U tom području ima otprilike jednak broj muslimana, a preostalih 25% stanovništva prakticira tradicionalne afričke religije.

„Strašno je vidjeti lijepo dijete, koje samo zato što ne mogu govoriti osuđuju na smrt; samo zato što ne mogu hodati; samo zato što ne vide…

„Tradicionalna vjerovanja utječu na djecu. Ako se dijete rodi slijepo, smatraju ga zlim; ako ne mogu govoriti, smatraju se zlima. Ako majka umre tijekom porođaja, obitelj odbacuje dijete jer ga se smatra zlim. Čak i ako je dijete u bolnici majka će pobjeći i ostaviti ga, a bolnica nas mora zvati da ih odemo spasiti. Ubijaju tu djecu koju smatraju zlom“, potresno je svjedočanstvo s. Therese.

U nekim slučajevima obitelji se suzdržavaju od izravnog ubijanja svoje djece te ih odvode u Nazaretsku kuću za Božju djecu. Sestra Therese prisjeća se kako ju je jednom obitelj obavijestila da je dijete koje su rodili odgovorno za ubojstvo više od desetak ljudi u njihovoj zajednici.

„Sarkastično sam pitala je li dijete pri tome koristilo nož ili pištolj. Rekli su ne, ali je zla – jer ne vidi. Onda sam pitala: ‘Dobro, zašto ju onda dovodite ovamo, sad će ona mene i svu djecu ovdje pobiti.’ No, oni su odgovorili: ‘Ne, tvoj Bog je moćan, ona te ne može ubiti.’ To znači da znaju da služimo moćnom i vječno živom Bogu. Onda sam rekla: ‘Ako znaš da je moj Bog moćan, dođi u moju Crkvu, pridruži nam se’, ali oni su jednostavno odgovorili da ne mogu doći“, prisjetila se redovnica ukazujući kako je rad sestara pastoralan, iako sjemenu treba vremena da procvjeta.

Ako majka umre tijekom porođaja, obitelj odbacuje dijete jer ga se smatra zlim. Čak i ako je dijete u bolnici majka će pobjeći i ostaviti ga, a bolnica nas mora zvati da ih odemo spasiti.

Ništa bez molitve

Djelo koje obavljaju sestre Marijanke od euharistijske ljubavi nastavlja donositi plodove, ali je moguće samo zahvaljujući pomoći koju primaju izvan Gane, zemlje koja se suočava s financijskom krizom, pogoršanom ratom u Ukrajini. ACN je nedavno podržao izgradnju novog samostana za redovnice. Ipak, traže još pomoći, a imaju i nove projekte. Trenutačno im je, primjerice, potrebno vozilo, pogotovo kako bi djecu u hitnim slučajevima mogli odvesti u bolnicu koja je udaljena sat i pol od kuće.

Postoje i druge potrebe, kao što je odjeća za djecu i sestre, te školarina za neke novakinje. „Ne želimo tražiti novac za svaku sitnicu. Želimo pomoć za održive projekate, a odatle možemo dobiti sredstva. Na primjer, možemo pokrenuti školu, a onda ćemo dobiti novac od obitelji koje šalju svoju djecu u školu; ili kliniku, gdje također možemo imati pacijente koji plaćaju“, objasnila je sestra Therese te istaknula kako je i u ovom poslanju prvotno važna molitva.

Trenutačno im je, primjerice, potrebno vozilo, pogotovo kako bi djecu u hitnim slučajevima mogli odvesti u bolnicu koja je udaljena sat i pol od kuće.

„Moja djeca su molitveni ratnici. Za vrijeme obroka, iako su jako gladni, stoje i čekaju dok svi ne budu posluženi, i mole se prije nego što jedu. Svaki dan mole krunicu. Kada sam odsutna, kad god ih nazovem, kažu da su se molili za mene, i za ovu ili onu osobu. Vrlo su molitveni“, zaključila je redovnica potresnu priču o „zloj“ djeci kojima služi.