Prilikom posjeta Parizu o svojem životnom putu govorila je u razgovoru za portal Aleteia.

Njezino ime su pisali, izgovarali i izvikivali na tisuće puta posljednjih godina. O njezinoj priči govorili su u svakom kutku svijeta. Asia Bibi je postala simobolom borbe protiv blasfemičnog zakona u Pakistanu. Bila je osuđena na 10 godina zatvora jer je pila vodu iz zajedničke čaše s muslimankama. Asia Bibi je pakistanska majka i kršćanka, mala žena nevjerojatne snage i velike vjere. O njoj se vrlo malo zna, osim da se nalazi u Kanadi. Nedavno je bila pozvana u Pariz gdje se susrela s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom zbog pitanja političkog azila.

Što je Vaša priča?

Znate moju priču. Ali i danas mi se ona čini nevjerojatnom. Kršćanka sam i majka, a moj posao je bilo skupljanje voća jer sam radila kao poljoprivredna radnica. Dana 14. lipnja 2009., još uvijek se sjećam vreline toga dana, pila sam vode iz zajedničke čaše kao i druge žene. Dvije žene su me optužile za bogohuljenje zato što sam kršćanka.  Nekoliko dana poslije optužena sam za blasfemiju. Sudili su mi i donijeli su presudu kojom sam osuđena na smrt vješanjem u studenom 2009., a u listopadu 2014. sud u Lahori potvrdio je moju presudu.

Što Vam je prolazilo kroz glavu kad ste saznali za presudu?

Razmišljala sam o svojoj djeci. Bila su jako mala tada i osjetila sam veliku tugu. Ponavljala sam sama sebi da je to nemoguće, da nisam ništa učinila.

Nakon presude, proveli ste 10 godina u zatvoru. Kako je izgledao Vaš svakodnevni život?

Bila sam u izolaciji. Činila sam sve da budem vrlo tiha. U svakom trenutku Bog je bio u mojem srcu.

Što Vas je držalo da se ne raspadnete?

Smatrala sam da je suđenje poslano od Boga. Kad je netko stavljen na test, želja za uspjehom i da preživi suđenje je jako velika. Znala sam da će me molitva zbog toga držati na životu. Postojali su znakovi koji su me ohrabrivali. Primjerice, sanjala sam svećenika koji me tražio da recitiram retke iz Biblije. Kad sam otvorila oči, iznenadila sam se kad nije bio ispred mene. Pomislila sam da mi možda Bog šalje znak da bih trebala naučiti te retke koji će me držati na životu. Pa sam to i učinila. Čitala sam redovito evanđelje.

Postoji li odlomak u Bibliji koji Vas je posebno ohrabrivao?

Riječi koje su me posebno ohrabrivale su: “Gospod je tvoje utočiše”. Redovito sam ponavljale te riječi.

Vaš muž, Ashiq, bio je Vaš vjerni podupiratelj.

Da, on mi je bio čvrsti oslonac svih ovih godina. Nikada mi nije pustio ruku, unatoč prijetnjama i poteškoćama. On mi je rekao da je novinarka Anne-Isabelle Tollet prva govorila u moje ime. Upravo on mi je rekao da je mnogo ljudi zainteresirano za moj slučaj. On je bio taj koji mi je rekao da papa moli za mene. Sjećam se osjećaja intenzivne radosti! Naša su djeca bila tema o kojoj smo najčešće razgovarali. Zbog prijetnji protiv njih, nisam ih mogla često viđati pa bih Ashiqa često pitala idu li još u školu.

Konačno ste oslobođeni u jesen 2019. godine, ali neviđeni val prosvjeda spriječio Vas je da odmah napustite zemlju. Kako ste se osjećali zbog ovog izlijevanja mržnje?

Moje puštanje pogoršalo je napetosti na zastrašujući način. Ali najteže je bilo to što sam ih mogla čuti sve što govore. Mogla sam ih čuti kako zagovaraju moje pogubljenje. Ali, koliko god se možda činilo neobičnim, imala sam snage. Nisam se bojala.

Jeste li oprostili onima koji su vas osudili?

Da, oprostila sam im. Oprostila sam im tih 10 godina zatvora koje sam provela daleko od svoje obitelji. Iz svega srca sam im oprostila.

Kako vidite svoju budućnost?

Voljela bih da svi možemo zajedno raditi na reformi zakona o bogohuljenju u Pakistanu. Što se tiče moje osobne budućnosti, moja je gorljiva želja da moje kćeri imaju pristup obrazovanju, da mogu odrastati u obrazovanom okruženju te da se mogu boriti za ravnopravnost.

Osjećate li se slobodno?

Stalno primam prijetnje, ali da, osjećam se slobodno.