Kad je zazvonio telefon, fra Roberto nije prepoznao broj. Ignorirao je poziv. Nakon ponovnog poziva sljedećeg dana, odgovorio je, a s druge strane bio je Sveti Otac. To mu je zauvijek promijenilo život.
FraRoberto, O.F.M. je 39-godišnji talijanski franjevac. Kada je 2010. zaređen za svećenika, nije ni slutio da će jednog dana imati osobno prijateljstvo s papom, a još manje da će biti izabran za sinodalnog oca. Ali Duh Sveti djeluje na tajanstvene načine, piše Aleteia.
Fra Roberto rođen je 1983. u slikovitom brežuljkastom gradiću Caldarola. Godine 2002. stupio je u Red Manje braće u provinciji Marches.
Dok je studirao u Rimu 2016., fra Roberto je prisustvovao tjednoj papinskoj općoj audijenciji. Sjedeći kraj ograde, imao je priliku svjedočiti papi Franji kada je prolazio. Možda pogođen mladošću Padre Roberta, papa je zastao da ga pozdravi.
U tom trenutku, fra Roberto je osjetio potrebu izraziti zabrinutost u vezi sa svojom ulogom ravnatelja službe za mlade u svojoj provinciji. Nakon što mu je kratko odgovorio, Sveti mu je Otac rekao da mu napiše pismo u kojem će izložiti svoja pitanja.
Važno pismo napisano Papi
U početku, fra Roberto nije napisao pismo, jer se osjećao previše beznačajnim da bi pisao papi. Međutim, kasnije te godine, na Svjetskom danu mladih u Poljskoj, u jednom od svojih govora, papa je rekao nešto što ga je pogodilo: “Slijedite svoje snove, svoje želje. Borite se za svoje snove i želje.” Kad se fra Roberto vratio kući u Italiju, napisao je pismo i poslao ga vatikanskom državnom tajniku, pozivajući se na kratki dijalog koji su imali u audijenciji.
Otprilike mjesec dana kasnije zazvonio je telefon oca Roberta. Budući da je bio u svom autu i bio je s nepoznatog broja, ignorirao ga je. Sljedećeg dana primio je još jedan poziv s nepoznatog broja. Ovaj put, odgovorio je. Bio je to papa Franjo.
Nakon što je fra Roberto svladao osjećaj šoka, njih dvojica neko su vrijeme razgovarali. Papa je govorio o svojoj viziji mladosti i razboritosti, te pozvao mladog fratra u Vatikan da se osobno sastane s njim.
Tjedan dana kasnije, fra Roberto stigao je do Petrianovih vrata i prijavio se kod švicarske garde. Kada je susreo Svetog Oca, Papa je više govorio o svojoj pastoralnoj viziji za mlade i službu. Iako to nije bilo najavljeno, papa je upoznao fra Roberta sa svojim planom sazivanja Sinode za mlade. To je službeno objavljeno sljedeće godine.
Nakon tog susreta došlo je do duhovnog prijateljstva između pape Franje i fra Roberta. Razgovarali su telefonom ili se osobno sreli desetak puta. Papa ga je pozvao da sudjeluje u svakoj fazi organizacije i provedbe za sinodu. Nevjerojatno, sam ga je papa pozvao da bude sinodalni otac.
Sinoda se sastojala od oko 400 sudionika među pozvanima, stručnjacima i sinodalnim ocima (koji su gotovo svi bili biskupi, nadbiskupi i kardinali). Većina je imala desetljeća radnog iskustva iza sebe. Do tog trenutka, sinoda je bila nešto o čemu je fra Roberto proučavao tijekom svog sjemeništa i osjećao se plašljivo, ali istovremeno i spokojno, budući da mu je sam papa dao mandat da bude tamo.
Iako su papa Franjo i fra Roberto ovih dana rjeđe u kontaktu, i dalje razgovaraju. Kad to učine, papa ga zove Roberto, ili od milja Fraile, što je španjolska riječ za “fratar”. (Riječ potječe od frater, brat, na latinskom.)
Doista, “bratski” odnos koji se stvorio između pape i mladog fratra u skladu je s njegovom vizijom bratstva u svijetu.
Neka nam to svima bude nadahnuće.