Obiteljsku igru "Veseli kilometri" osmislila su Papinska misijska djela kao potporu obiteljima tijekom putovanja te kao pomoć u prikupljanju novčanih sredstava za nabavu misijskih vozila hrvatskim misionarima u svijetu u sklopu Akcije MIVA (Misijska vozila). Kupnjom ove društvene igre pomažete misionarima u kupnji misijskih vozila te će se sva prikupljena sredstva koristit isključivo za kupnju istih. Ovim povodom u HKR-ovom Aktualnom gostovala je s. Vedrana Ljubić, misionarka u Ugandi koju su prošle godine u prosincu napali tamošnji radnici.
Misionarka i članica Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Vedrana Ljubić u prosincu prošle godine bila je napadnuta od strane domaćih ljudi u samostanu u Ugandi te je ovom prilikom zahvalila svima koji su molili za nju poručivši kako je ozdravila te se sada dobro osjeća. “Bilo je to 23. prosinca nakon što su ujutro radnici dobili plaće i božićni doručak u Kampali udaljenoj 400 km od misije. Radnici su otišli kući autobusom, a dvojica su ostala u svome mjestu”, ističe s. Vedrana i dodaje kako je uvjerena da ju je napao jedan od dvojice radnika uz pomoć drugog radnika, no ne zna zbog čega se to dogodilo.
Kako je prostor misije ograđen zidom i zatvoren kapijom jedino su spomenuta dvojica radnika mogli znati da se ondje nalazi s. Vedrana. Nakon što su ljudi čuli sestrinu viku, nazvali su radnika koji se potom javio sestri praveći se da ne zna što se događa. “Ovaj radnik je jednom našem radniku koji nam donosi materijal za gradnju javio da sam napadnuta i da krvarim, a on se ubrzo pojavio i odvezao me u privatnu bolnicu iz koje su me prebacili u državnu bolnicu gdje mi nisu mogli pružiti nikakvu pomoć. Jedan doktor kojeg je jedna naša sestra pozvala u pomoć došao mi je pomoći te su mi dali morfij. S obzirom da nisam mogla ostati na tom odjelu zbog prisutnosti korone izašla sam van i sjedila sam na stolici od pola 8 do 1 sat iza ponoći. Ne znam ni kako je prošlo svo to vrijeme, jedino se sjećam, prema onome što mi je sestra tada govorila kako sam ja ponavljala da se nisam zahvalila u bolnici i da se trebam vratiti u bolnicu zahvaliti se, no ja tada uopće nisam bila pri sebi kada sam to govorila”, prisjeća se s. Vedrana dana kada je napadnuta te je primljena u bolnicu gdje su joj nastojali pružiti adekvatnu liječničku pomoć. Doktor se vratio oko 1 sat iza ponoći kako bi joj pomogao, a kući se vratila u 2 sata poslije ponoći s obzirom da u bolnici nije bilo slobodnog mjesta. “Sve su rane zacijelile i sada je sve u redu”, poručuje.
Na tom putu može služiti i traktor jer na mnogim mjestima ima zemlje koju nije moguće kopati, već je treba orati. Traktor nam je trenutno velika potreba.
Poslije godišnjeg odmora s. Vedrana odlazi ponovno u misiju, ovaj puta u malo težu i zahtjevniju situaciju kada je u pitanju mjesto na kojem će boraviti. Na pitanje kako se mogu probijati kroz šumu i pijesak na teško prohodnim mjestima i što im u misijama predstavljaju vozila, s. Vedrana je istaknula kako im vozila mnogo znače s obzirom da su to mjesta kojima se teško kretati čak i vozilom. Od velike pomoći bio bi i traktor. “Na tom putu može služiti i traktor jer na mnogim mjestima ima zemlje koju nije moguće kopati, već je treba orati. Traktor nam je trenutno velika potreba”, istaknula je.
S. Ivana Margarin i s. Vedrana Ljubić
MIVA organizacija u Europi zaslužna je za pomoć prikupljanja sredstava za vozila potrebna za putovanja u misije, no drugu polovicu iznosa sami plaćaju. “Možemo reći da je cijena jednog traktora oko 40-ak tisuća eura, a MIVA ovisi isključivo o donacijama vjernika. Koliko god bismo mi rado već sutra dali novac i pomogli u nabavci traktora, ne možemo jer je to samo jedna u nizu molbi koje jednako tako imaju i drugi misionari”, poručila je s. Ivana Margarin, nacionalna ravnateljica Papinskih misijskih djela u RH.
Nastanak MIVA organizacije
Nacionalna ravnateljica Papinskih misijskih djela u RH s. Ivana Margarin podsjetila je kako je MIVA nastala prije 90-ak godina kada je austrijski misionar u Namibiji obolio od Malarije. “Kako bi došao do bolnice kroz tjedan dana su ga mještani nosili i vozili na kolima ne bi li došao do bolnice, a u trenutku kada je došao bilo je prekasno te je preminuo u bolnici nakon tjedan dana”, kazala je i dodala kako je ova situacija prilično potresla njegovog najboljeg prijatelja, također svećenika koji je bio u Austriji te mu je teško bilo prihvatiti činjenicu da je ostao bez prijatelja samo zato jer nisu imali vozilo. “Odlučio se na akciju koja se pretvorila u jednu dugogodišnju akciju te je među prijateljima prikupljao sredstva kako bi misionarima nabavio vozila. Priča je tužna, no pokazuje kako može u nama potaknuti ono dobro i učiniti da napravimo ono najbolje što možemo kako bismo spriječili tragedije koje možemo spriječiti”, zaključila je s. Ivana Margarin potaknuvši na pomoć misionarima u prikupljanju vozila.
Akciji MIVA vozila možete se pridružiti i putem internetske stranice misije.hr, te prateći mjesečnik “Radosna vijest”, kao i društvene mreže Papinskih misijskih djela.