Otac Ilg, otac, udovac i luteran koji je studirao kemijsko inženjerstvo i prešao na katolicizam, otkrio je svoje svećeničko zvanje nakon smrti supruge, piše Aleteia.

To nije ishod kakav bi se mogao očekivati ​​na temelju prvog dijela njegova života. U intervjuu za ACI Prensu, rekao je novinaru Walteru Sánchezu Silvi:

“Kršten sam luteran i u mojoj obitelji postoje razni svećenici različitih protestantskih vjeroispovijesti, ali poštuju moju odluku. Moja priča započinje tako da se moj otac oženio mojom majkom, to je bio njegov drugi brak, a mene su dobili kada su oboje imali 45 godina. Pravo je čudo što postojim.”

Sekularno odrastanje

“Moji roditelji nisu išli u crkvu”, objašnjava, “tako da sam odrastao bez poznavanja Gospodina. Iskreno mogu reći da s 20 godina nisam ni znao moliti Oče naš. Samo sam Božjom milošću upoznao ženu za koju sam se oženio. Sreli smo se u baru i tu je započelo naše prijateljstvo. ”

Kada je njegova veza s budućom suprugom Connie postala ozbiljna, počeo je odlaziti s njom na misu i na kraju postao katolik, prenosi Međugorje-info.

Put patnje i rasta

Postao je katolik 1982. godine, a nedugo nakon toga on i Connie su se vjenčali. Kasnije su se E pridružili Neokatekumenskom putu, kad je njihov najstariji sin Philip imao oko 10 godina, nedugo nakon što su izgubili drugog sina, Josepha, koji je preminuo tijekom poroda. U razgovoru s ACI Prensom rekao je da im je Put pomogao da prebrode poteškoće u braku i ojačao ih.

Krajem 2009. godine njegovoj supruzi dijagnosticiran je rak dojke. Sánchezu Silvi je rekao:

„U to smo vrijeme u zajednici molili jutarnju molitvu za vrijeme kemoterapije. Bio je to pravi trenutak milosti. Krajem 2010. godine Connie je proglašena izliječenom od raka i planirali smo ići na Svjetski dan mladih u Madridu 2011., ali rak se vratio, ovaj put u kostima i plućima. Connie je umrla na bdjenju Pedesetnice 2011. godine.”
Prije nego li je umrla, dala je sinu svoj blagoslov da postane svećenik, iako se u početku tome protivila. U sjemenište je ušao s Neokatekumenskim putem u Washingtonu, 2006. godine, a zaređen je 2016.

Poziv

Edmondov poziv na svećeništvo uslijedio je nakon što je postao udovac, ali ne odmah. Neko vrijeme nakon suprugine smrti bio je u ozbiljnoj vezi s drugom ženom, ali bio je otvoren za Božji poziv. “U jednom trenutku sam intenzivno molio Gospodina da mi pomogne razabrati, a On mi je vrlo jasno odgovorio”, rekao je. “Dan nakon te molitve, primio sam e-mail o misijskom sastanku. Sljedećeg sam tjedna dao otkaz i započeo misiju u župi. ”
Tijekom svog vremena pomažući kao laički misionar, počeo je razmišljati o svećeništvu.

“Svakodnevne molitve i dijeljenje života s drugima bili su mi velika pomoć u napretku. Župa je 2013. organizirala hodočašće u Kanadu u svetište sjevernoameričkih mučenika. To je za mene bilo vrlo značajno jer smo kao obitelj i sami išli ondje na hodočašće 2002. godine kada je papa Ivan Pavao II bio u Torontu na Svjetskom danu mladih. Putovanje je obilježilo mog sina i tamo je započeo svoj put u svećeništvo.”

Zaređenje

Otac Edmond je zaređen s još devet svećenika u katedrali bazilike Presvetog Srca u Newarku. Prisutnost njegova sina učinila je ceremoniju još posebnijom. Fra Edmond (61) u sjemenište je ušao kada je imao 54 godine.

Rekao je da se nikada ne bi usudio stupiti u svećeničku službu da je mislio da će to morati učiniti sam.

„Projekti u koje sam se u životu upustio samo svojom voljom i snagom nisu bili uspješni, ali vidio sam kako Bog čini divne stvari s ljudima koji su sebe stavili u Njegove ruke. Bez obzira na to koliko mi godina da u Svojoj službi, ovo je veliki blagoslov u životu kojeg je toliko blagoslovio.”