Mi iz Hrvatske zahvaljujući ovoj dobrotvornoj organizaciji, utemeljenoj u župi Međugorje, pomažemo oko 70.000 djece i osiguravamo im svakodnevni topli obrok, a oni zbog gladi – pojasnila je Došlić – ne mogu se koncentrati na nastavu, još gore ne pohađaju nastavu zato što moraju roditeljima pomagati u polju, brati kukuruz ili kada je vrijeme berbe kukuruza tjerati majmune sa polja da im se koliko-toliko spasi urod, jer te životinje su u tom pogledu štetočine.

Također, mnogi prose na ulicama, nemaju uopće priliku školovati se, jer im roditelji nisu u mogućnosti pružiti najosnovnije potrepštine poput bilježnica, olovki, školskog pribora, uniforme, a kamoli obroka.

Stoga je ono što im nude ‘Marijini obroci’ za svakoga od njih izvrsna prilika da se djecu privuče u učionice, da im se da malo poticaja za obrazovanjem i da se mogu uostalom koncentrirati za školske zadatke – ponovila je HKR-ova sugovornica – „jer kad su gladni naravno da se ne mogu fokusirati uopće na nastavu, već zaspu od umora dok ne dođe vrijeme dijeljenja hrane, a sve to im je pravi poticaj da jednog dana izrastu u školovane ljude koji će svoju zajednicu izvući iz siromaštva.

Evo i nekih svjedočanstava koje su objavili iz Marijinih obroka:

Treba mi tri sata hoda do škole. Dođem umorna i gladna željno iščekujući svoju jutarnju šalicu kaše. Sram me je ovo reći ali prije nego što su stigli Marijini obroci često sam izostajala iz škole zbog gladi. Bila sam preumorna da se koncentriram na nastavu, pa sam okolo tražila hranu.

Kaša mi je jako fina, daje mi snagu i pomaže mi da radim, a škola me čini sretnom. Jednog dana voljela bih biti učiteljica. Sanjam o tome da ću roditeljima izgraditi kuću, tako kaže Sara, a 10-godišnji Patrik iz Liberije:

Sada mogu doći u školu svaki dan, prije sam morao ostati doma zbog gladi. Volim učiti od znanosti i jednog bih dana htio biti znanstvenik, a ravnatelj jedne škole u Malaviju kaže:

Prije Marijinih obroka djeca nisu imala ništa za jesti, u školi su cijeli dan uvijek bili umorni i nisu imala energije, ili entuzijazma, a sada puno sudjeluju i trbusi su im puni.

“Našoj djeci to je vrlo teško pojmiti”, složila se nacionalna koordinatorica Marijinih obroka i prisjetila se reakcija djece kada im dođu u info-centar jer teško im povjerovati u riječi njihovih volonterki da djeca dijele na primjer jedan bombon. Jedno dijete ga malo ‘pocucla’, na taj način ga okusi i podijeli ga dalje s drugim, a isto rade i s jednom napolitankom kada ih nema dovoljno.

“Podijele je na listiće da bi svako dobio nešto”, posvješćuje Došlić uz poruku da naša djeca imaju zaista mogućnosti ne samo za dobrim obrazovanjem, već i za jako mnogo toga što im suvremeni svijet pruža tako da nije najveći problem ako nam mobitel trenutno nema signala.

U 18 zemalja na 6 kontinenata naša zemlja je u sklopu ove međunarodne organizacije otvorila 26 školskih kuhinja u 5 zemalja. One obuhvaćaju 18.000 djece svakog školskog dana, a prošle godine – rekordno – uspjeli su zahvaljujući hrvatskim donatorima nahraniti 70.000 djece.

Službeno, prema najnovijim podacima, hrane ukupno u svijetu 2.429.182 djece, a taj broj se iz tjedna u tjedan mijenja. Potrebe su na žalost puno veće: 67 milijuna školske djece je u svijetu gladno.

Najbrži put za pomoći, već sada, je na ovome LINKU, a gdje je i  aktualna kampanja ‘Majci za ljubav’.