Kardinal Pizzaballa u intervjuu za Christian Media Center je rekao kako “ovo nije prvi put da je rat, stoga nije toliko rat ono što otežava, jer smo imali toliko ratova, nego kontekst mržnje, ogorčenosti, nedostatak nepovjerenja, frustracija.” Svi ti negativni osjećaji koji djeluju kao kulisa, ili čak supstrat, ako hoćete, za rat, uvelike ga otežavaju. Teža je i besperspektivnost. Znalo se da će prijašnji ratovi završiti i onda nekako opet početi. Sad ne znaš. Jasno je da će se morati početi ispočetka, ali se ne zna kako. “Sve to čini klimu znatno težom”, rekao je i istaknuo težinu sadašnjeg trenutka u župi Gaza.

Ovo nije prvi put da je rat, stoga nije toliko rat ono što otežava, jer smo imali toliko ratova, nego kontekst mržnje, ogorčenosti, nedostatak nepovjerenja, frustracija.

Jeruzalemski patrijarh kaže kako je ovo nepodnošljiva i neshvatljiva situacija. “Nije prvi put da koriste glad kao oruđe rata. Ne znam je li to ratni instrument, nisam vojnik, ne želim ulaziti u to, ali to je objektivno nepodnošljiva situacija”, rekao je i dodao: “Uvijek smo imali toliko problema, svakakvih problema. Čak je i ekonomska situacija, financijska situacija, uvijek bila vrlo krhka, ali gladi nikada nije bilo. Prvi put kada se moramo suočiti sa stvarnom glađu: to je nepodnošljivo. S tim u vezi mislim da sve vjerske, političke i društvene zajednice moraju učiniti sve da se to prekine.”

Nije prvi put da koriste glad kao oruđe rata.

Osim humanitarne tragedije u Gazi, postoji i vrlo ozbiljan problem za kršćane u Palestini i cijeloj Svetoj zemlji.

Kardinal Pizzaballa objašnjava da je uobičajeno da je ekonomska kriza na područjima Palestinske uprave, posebno u području Betlehema, vrlo jasna, očita i akutna. Također Patrijaršija, Katolička crkva, kustodija – ukratko različite stvarnosti Katoličke crkve – rade jako naporno kako bi poduprli hitno stanje.

Patrijarh Pizzaballa je uputio poziv hodočasnicima da se vrate u Svetu zemlju: “Mislim da je također vrijeme da pozovemo hodočasnike da se vrate u Svetu zemlju. Vrlo dobro razumijem da postoji veliki strah. Razumijem da su slike koje dolaze iz medija zastrašujuće, ali mislim da je to danas moguće. Sigurno je hodočastiti u Svetu Zemlju, možda ne tako cjelovito kao u prošlosti, ali bi to bio vrlo lijep, vrlo konkretan oblik podrške maloj zajednici u Betlehemu.”

Mislim da je također vrijeme da pozovemo hodočasnike da se vrate u Svetu zemlju.

Istaknuo je kako postoje mnoge molitvene inicijative u svim vjerskim zajednicama koje pomažu održati nadu. “Molitva je prije svega velika pomoć. Posebno na Uskrs. Jer dva glavna trenutka liturgijske godine, Božić i Uskrs, ne mogu se slaviti, a da se ne kaže ime Jeruzalema. Uskrs je na poseban način zagrljaj koji cijela Crkva svijeta, u molitvi, čini Crkvi u Jeruzalemu, gdje se Uskrs slavio i slavi na istim mjestima. A onda je to i vrijeme u kojem postoji zbirka Velikog petka, koja je važan alat. Trenutak je, međutim, općenito, da se prisjetimo da se molitva također mora pretvoriti u djelo, gestu, konkretnu pozornost, posebno ovoj maloj Crkvi, ovoj maloj zajednici.”

Uskrs je na poseban način zagrljaj koji cijela Crkva svijeta, u molitvi, čini Crkvi u Jeruzalemu, gdje se Uskrs slavio i slavi na istim mjestima.

Patrijarh također govori o važnosti održavanja kršćanskog svjedočanstva u Svetoj zemlji molitvom, ali i novčanom pomoći.

“Ne možete zamisliti Jeruzalem bez kršćana, ne možete zamisliti Svetu zemlju bez kršćanske prisutnosti. Od samih početaka, od Isusova vremena, uvijek smo se nalazili ovdje, na ovim mjestima da se sjećamo samog Isusova života, njegova svjedočanstva, osobito kao Crkva. Dakle, ovdje ćemo imati uskršnjeg svjedoka. Stoga je važno da se to, što je poziv Crkve, nastavi i ovdje u Svetoj zemlji, u maloj zajednici. Da makar i mala, održava živom konkretnu uspomenu na ono što je Isus ovdje učinio”, poručio je.