“Tko od vas ima stotinu ovaca, pa ako izgubi jednu od njih, ne ostavi li devedeset i devet u pustinji i pođe za izgubljenom dok je ne nađe?” (Lk 15,4)

Bog blagoslovio Jima Caviezela. Podsjeća me na gubavca kojeg je Isus izliječio u Lukinom evanđelju – jednog od desetorice, ali jedinog koji se vratio i dao slavu i zahvalu Bogu (Lk 17,11-19). Mislim da se Caviezel može vratiti na ekran kako bi odao slavu Bogu u svojoj profesiji glumca, budući da shvaća dug koji je Bog podmirio za njegov život i otkupninu koja je plaćenu krvlju. On zna što znači biti spašen, piše Robert Marco s portala Catholic Exchange.

Gledajući ovaj film vi zapravo vidite svoju vlastitu djecu u licima ove jadne djece ukradene i prodane u život ropstva najponižavajuće zamislive vrste.

Bog blagoslovio i Tima Ballarda, stvarnog agenta o kojem se film temelji. Zvuk slobode je težak za gledanje, ali to ne znači da ga ne treba gledati. I to ne zbog slikovitih prikaza ili nepristojnosti, već jednostavno zbog same teme. Seksualna trgovina djecom industrija je vrijedna više milijardi dolara koja djeluje na tržišnim principima ponude i potražnje. A taj đavolji posao cvate.

Kao ocu, bilo mi je jako teško biti neutralan gledatelj. “Ovo su Božja djeca“, kaže Ballard u filmu. Ne mislim da bilo koji otac doista može biti neutralna strana u ovoj noćnoj mori. Vidite svoju vlastitu djecu u licima ove jadne djece ukradene i prodane u život ropstva najponižnije zamislive vrste. “Kako si mogao spavati”, kaže mu otac dvoje djece iz Hondurasa koje je Ballard krenuo spasiti, “kada znaš da je njihov krevet kod kuće prazan?”

Mislim da film iznosi snažnu poruku i primjer, jer ističe čovjeka koji je lako mogao reći: “Kakve to veze ima? Spasili smo jedno dijete, a devedeset i devet ih je izgubljeno?” Budući da mu je deset mjeseci nedostajalo da dobije svoju državnu mirovinu, Ballard se mogao prikrasti sa strane, prilagoditi se i učiniti što može, koristeći siguran i prihvatljiv put davanja svoje uloge u borbi protiv ove pošasti.

Ali Ballard to ne čini. Shvaćanje da ga je ograničila vladina birokracija koja mu daje polugu da hvata pedofile dok djeca žrtve ostaju “tamo negdje” za njega je kriza savjesti. On posluša poziv “ne oklijevaj” kada ga pozovu, napušta Ministarstvo domovinske sigurnosti i udruži se s nekim drugim igračima izvan zakona. Bivši vođa kartela (koji i sam vodi mračni obračun sa svojim prošlim životom i osobnim grijehom) i dobro financirani poduzetnik formiraju Ballardov mali oprezni operativni tim i vode ih u spašavanje više od pedeset djece seksualnih robova u jednom potezu.

Kako si mogao spavati”, kaže mu otac dvoje djece iz Hondurasa koje je Ballard krenuo spasiti, “kada znaš da je njihov krevet kod kuće prazan?

Međutim, u ovom filmu postoji još jedan heroj iza pozornice, a to je Ballardova žena koja u potpunosti podržava ovu misiju: ​​”Daj otkaz”, kaže mu ona, “i idi spašavati tu djecu.” Otac šestero djece odjednom je sam duboko u pobunjeničkom teritoriju u Kolumbiji tražeći poslovičnu iglu u plastu sijena (sestru prvog dječaka kojeg je spasio). Ovo nije mali čin vjere od strane njegove žene. Nitko ne traži ovu jadnu djevojku iz Hondurasa. Nema poticaja, nema razloga, nema volje. Osim Ballarda, njezina bi sudbina bila zapečaćena i potpuno izgubljena. Ima sve za izgubiti. Mislim da je njegova žena jednako u toj spasilačkoj misiji kao i Ballard.

I mi smo pozvani zaprljati ruke, žrtvovati se i platiti otkupninu kako bismo oslobodili zarobljenike. Koju god sposobnost netko čini, to je između njega i Boga. Ali on ne može biti pasivan, ne može biti neutralan.

Vidjeti paniku na licima roditelja koji pronalaze praznu sobu krajnje je srcedrapajuća i noćna mora svakog roditelja. Dovoljno je loše zamisliti i znati da su kreveti tolike djece kod kuće prazni, ali računati s realnošću da su na neki način povrijeđeni ili zlostavljani, a vi ste potpuno nemoćni da im pomognete, tisuću je puta gore. I to se događa desecima tisuća djece – Božje djece – svaki dan, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Oni su poput grumena ugljena, te žrtve, ta djeca robovi, potpaljuju nezasitnu peć pokvarenosti.

Tuga/ pexels-pixabay-

Sami razmjeri ovog nezasitnog apetita za uništavanjem nedužnih gotovo su neshvatljivi. Grijesi vape u nebo za pravdom, i kao što Ballard citira Mateja 18,6 u filmu jednom od pedofila “”Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.”

Grijeh je ružan i stvaran je, a Krist nije umro na križu na neki udaljen, pristojan i prikladan način usred pristojnog društva. Bio je bičevan i ismijavan, vrijeđan s prezirom i pretučen.

Pa ipak, mnoga od ove izgubljene djece nikada nisu pronađena, nego ostaju okovana u ropstvu najužasnije vrste, njihova nevinost razapeta u rukama podlih ljudi. Za svakog spašenog, stotine ostaju u ropstvu. Ovo ima potencijal biti veliki izazov nečijoj vjeri u dobrog Oca punog ljubavi i u njegovog jedinorođenog Sina koji se ponizio da bi došao na zemlju i potražio onoga koji je izgubljen (Lk 15,4) dok oni ostaju vani , negdje, u mračnoj sobi podvrgnuti neizrecivim traumama.

Plakat za film Zvuk slobode / Foto: imdb.com

Pa ipak, “nema pravednika, ni jednoga” (Rim 3,10; Ps 14,3). Ipak, mnogi od nas suučesnici su u tjelesnim grijesima koji su ovjekovječili ovaj odvratni brod robova – mi ga ne potičemo samo klikovima i preuzimanjima, već i svojom apatijom i sjedeći ograđeni pred takvim zlom. Krist je bio potpuno shrvan težinom grijeha (Iz 53,5) – našeg grijeha. Došao je otkupiti nas, ponizivši se ovdje na zemlji (Fil 2,7) i platip je cijenu svojom žrtvom i smrću (Rim 5,7-8). On je bio sama nevinost (1 Pt 3,18).

Ne znam pozadinsku priču Tima Ballarda, je li kršćanin ili ne, ali reći ću da je Jim Caviezel bio pravi čovjek za njegovu ulogu u ovoj ulozi. Kad Tim opisuje svoj “posao” nekome u filmu, on spominje da je ova stvarnost (prometne trgovine ljudima) “preružna za pristojno društvo“.

I to je pogodilo. Grijeh je ružan i stvaran je, a Krist nije umro na križu na neki udaljen, pristojan i prikladan način usred pristojnog društva. Bio je bičevan i ismijavan, vrijeđan s prezirom i pretučen do dna među “lošim ljudima”. Bog je “uprljao ruke” da nas otkupi od propasti, i žrtvovao je svog Sina, svog jedinorođenog sina, da to učini. Nije bilo drugog načina da se premosti ta podjela. A ako želimo oponašati Krista u njegovom životu kao njegovi učenici, ne možemo samo sjediti sa strane. I mi smo pozvani zaprljati ruke, žrtvovati se i platiti otkupninu kako bismo oslobodili zarobljenike. Koju god sposobnost netko čini, to je između njega i Boga. Ali on ne može biti pasivan, ne može biti neutralan.

Nadam se da će ovaj film postati mainstream i potresti srca onih koji ga gledaju – čak i ako je tema “previše ružna za pristojno društvo”.

Bog blagoslovio Tima Ballarda što je ostavio devedeset i devet kako bi potražio izgubljenu, i Bog blagoslovio Jima Caviezela što je preuzeo ovu ulogu. Sound of Freedom (Zvuk slobode) zaslužuje našu podršku, ali ne kao dobrotvorni slučaj. Iako sam film gledao očima kršćanina, to nije pretjerano ili čak ni izdaleka “religiozni” film. Dobro je snimljen, dobro odglumljen i uvjerljiv je. Nadam se da će ovaj film postati mainstream i osuditi srca onih koji ga gledaju – čak i ako je tema “previše ružna za pristojno društvo”.

Film se u hrvatskim kinima može pogledati od 24.kolovoza, a više informacija potražite na sljedećoj poveznici: Zvuk slobode