Godine 1991. papa Ivan Pavao II. objavio je encikliku “Centesimus annus – Stota godina”, povodom obljetnice prve socijalne enciklike Rerum novarum Lava XIII. i definiranja socijalnog nauka Katoličke Crkve. Iste godine u svibnju utemeljiteljica Pokreta fokolara Chiara Lubich posjetila je Brazil, podsjeća se u tekstu na fokolar.hr.

Iskustvo Ekonomije zajedništva nadovezuje se na klasičnu, humanističku i kršćansku tradiciju civilne ekonomije te prihvaća izazov povezivanja: tržišta i građanskih vrlina, efikasnosti i solidarnosti, ekonomije i zajedništva.

Chiaru je potresla krajnja bijeda i ogroman kontrast između favela (u kojima su živjele – i još žive – mnogi i iz zajednice Pokreta fokolara) i mnogih luksuznih nebodera São Paula. Iz tog je iskustva, kao plod snažne molitve i želje da žurno nešto učini za te ljude, proizišla vizija: proširiti dinamiku zajedništva dobara od pojedinačnih članova Pokreta na poduzeća.

Chiara Lubich / www.fokolar.hr

Tada je pozvala poduzetnike i dioničare da svoju dobit daju u zajedništvo za tri određena cilja, ista što ih je imala prva kršćanska zajednica:

– pružanje pomoći siromasima dok ne stanu na vlastite noge

– razvoj struktura za formaciju “novih ljudi”, tj. osoba nadahnutih ljubavlju, sposobnih živjeti “kulturu davanja”

– razvoj poduzeća

Chiarina ideja brzo je i radosno prihvaćena, ne samo u Brazilu i Latinskoj Americi, već i u Europi i drugdje. Nastala su brojna poduzeća, a neka već postojeća prihvatila su projekt prilagođavajući svoj stil upravljanja poduzećem.

Ekonomija zajedništva temelji se na kulturi davanja, a to je kultura sebedarja i besplatnosti.

Dobro drugoga i meni čini dobro

Davanjem se otvaramo drugima u poštivanju njihova dostojanstva, a to u radu poduzeća pobuđuje iskustva evanđeoskog pravila “Dajte i dat će vam se”. Ponekad se očituje kao neočekivani prihod, u genijalnosti inovativnoga tehničkog rješenja ili pak u ideji za novi uspješni proizvod.

Po projektu Ekonomije zajedništva danas posluje oko 800 poduzeća u različitim gospodarskim sektorima u tridesetak zemalja svijeta. Brojni poduzetnici i radnici shvaćaju i žive svoju ekonomsku djelatnost kao nešto više i drugačije od samoga traženja materijalne koristi.

Uspjeh / Pixabay.com

Pristalice projekta – poduzetnici, upravitelji, radnici i drugi djelatnici – nastoje u svim vidovima svojih aktivnosti u središte pozornosti postaviti potrebe i težnje osobe i općega dobra. Osobito nastoje:

• uspostavljati pravedne i uljudne odnose, potaknute iskrenim duhom služenja i suradnje prema kupcima, dobavljačima, javnoj upravi, kao i prema konkurenciji;
• cijeniti zaposlenike, izvještavati ih o poslovanju i uključivati u upravljanje poduzećem;
• voditi poduzeće u skladu sa zakonom;
• voditi računa o radnoj sredini i očuvanju prirode, pa i pod cijenu velikih investiranja;
• surađivati s drugim poduzećima i društvenim subjektima iz svoga sektora, vodeći računa i o međunarodnoj zajednici, s kojom se osjećaju solidarni.

Načela Ekonomije zajedništva temelje se na duhovnosti zajedništva

• Zaposlenici poduzeća Ekonomije zajedništva u svom se radu nastoje ponašati na isti način kao i u ostalim izrazima svoga života. Uvjereni su, naime, da je potrebno vrjednotama u koje vjerujemo prožimati svako područje društvenog života, pa tako i ekonomsko, kako bi ono postalo mjesto ljudskog i duhovnog rasta

• Ekonomija zajedništva predlaže ponašanje nadahnuto besplatnošću, solidarnošću i pozornošću prema posljednjima – što se obično smatra tipičnim za neprofitne organizacije – ali i prema poduzećima u kojima je težnja za profitom prirodna. Ekonomija zajedništva nije toliko novi oblik poduzeća, alternativa postojećim poduzećima. Ona želi iznutra mijenjati uobičajenu strukturu poduzeća, uspostavljajući odnose zajedništva unutar i izvan poduzeća; a sve to u punom poštivanju izvornih vrjednota poduzeća i tržišta (koje ističe socijalni nauk Crkve, a osobito Ivan Pavao II. u enciklici Centesimus annus – Stota godina).

Zajedništvo u svijetu / Pixabay.com

• Ljudi u materijalnim poteškoćama, primatelji jednog dijela dobiti, ne smatraju se problemom, nego dragocjenim resursom za zajedničko dobro. Mnogi od njih odriču se pomoći koju primaju čim dođu do minimalne materijalne neovisnosti, a nerijetko s drugima dijele i ono malo što imaju. Dakle, premda se u Ekonomiji zajedništva ističe kultura davanja, ne stavlja se naglasak na humanost, već na dijeljenje, gdje svatko daje i prima s istim dostojanstvom.

• Dobit se daje u zajedništvo jer se već prije živjelo iskustvo zajedništva. Iz tog se razloga poduzeća razvijaju unutar malih industrijskih zona blizu gradića Pokreta, a ako su udaljena od gradića, povezuju se s njima. U takvom poduzeću, kao i među tim poduzećima, stvara se kapital odnosa koji se ne može izmjeriti i koji nitko ne može upravljati.

Temelji Ekonomije zajedništva

Mnogi se pitaju kako mogu na tržištu preživjeti poduzeća tako osjetljiva na potrebe svih subjekata s kojima surađuju i na dobrobit cijeloga društva. Naime, mnoga poduzeća danas propadaju zbog konfliktnih odnosa, a ne zbog nedostatka klijenata. Kada su ljudi prisiljeni raditi zajedno, a nisu sposobni slušati jedni druge i oprostiti, poduzeća idu u krizu. Duh koji potiče poduzeća Ekonomije zajedništva pomaže im nadići mnoga unutrašnja protivljenja. Osim toga, njihov način djelovanja pobuđuje povjerenje i naklonost kupaca, dobavljača i financijskih institucija.

Iskustvo Ekonomije zajedništva nadovezuje se na klasičnu, humanističku i kršćansku tradiciju civilne ekonomije te prihvaća izazov povezivanja: tržišta i građanskih vrlina, efikasnosti i solidarnosti, ekonomije i zajedništva.

Bitna značajka poduzeća EZ je i to da svoju djelatnost temelji na poslovnoj etici: poštivanju općih zakona države, zakona o porezu, o zaštiti na radu, o kakvoći proizvoda, o zdravlju radnika, pozornosti prema okolišu kao i prema potrošačima, dobavljačima … a isto tako da njeguje zajedništvo s onima koji su trenutačno u potrebi (radnici koji se otpuštaju).

Primjeri koji ohrabruju

U nekim gradićima, primjerice u Brazilu, Argentini, Italiji, Belgiji i Portugalu, već postoji ili niče poduzetnička zona koja prihvaća i povezuje poduzeća uključena u projekt Ekonomije zajedništva. U gradiću Faro u Križevcima niknula je poduzetnička zona, na početku s puno oduševljenja, a potom se borila s krizom poput mnogih poduzeća u našoj zemlji. U njemu već punih dvadeset godina djeluje dječji vrtić Zraka sunca, poljoprivredna proizvodnja Agrofaro i još nekoliko manjih poduzeća.

Gradić Faro / www.fokolar.hr

Ali svaki opis nekog živog iskustva kao što je Ekonomija zajedništva statična je i pomalo hladna slika. Ekonomija zajedništva se potpuno otkriva samo onome tko je ušao u barem jedno od tih poduzeća, tko se naprašio prolazeći pogonima, tko je susreo radnike i poduzetnike i udisao ono posebno ozračje, uzajamnost koja se ne može opisati nekome tko je nije doživio.

Ekonomija zajedništva istodobno živi u krhkosti i proturječnostima današnje ekonomije i društva, dijeli njihova iskušenja i nadanja i, zajedno sa svim ljudima dobre volje, ne umara se svakoga dana ponovno započeti učiti najteže, ali za ljudsku egzistenciju najvažnije, umijeće: umijeće sebedarja, unutar i izvan tržišta.