Foto: Karta Atosa

Povijesni pregled

Ovo brdo označeno je kao kobno za perzijsku vojsku, jer se prema starijim zapisima pod vodstvom Mardonija, perzijskog vladara, njegovo brodovlje razbilo o stijene gore Atos. I prije Kristova dolaska, ova je gora smatrana nekom vrstom svetišta. Na vrhu gore stajao je Zeusov hram, gdje su se prinosile zavjetne žrtve. Nakon što je car Konstantin Milanskim ediktom 313. godine izjednačio kršćanstvo s drugim religijama, i čime je na određeni način završio progon kršćana, mnogi su monasi na ovom otoku pronašli svoje utočište.

Foto: Instagram/ Gora Atos

U Istočnoj su se Crkvi razvila tri oblika monaškog života: eremiti, cenobiti i sarabiti. Monasi na Atosu pripadali su eremitskom monaštvu. Poznati pripadnik ove skupine bio je sv. Antun Pustinjak. Ovi su se monasi povukli iz svijeta kako bi svoj život provodili u samoći. Okupljeni na jednom mjestu, ovi su monasi stanovali na istom mjestu, ali svatko sa svojom ćelijom za stanovanje. Na poseban način, ovi su monasi bili privrženi mističnom životu, a bili su prozvani i hezihastima.

Atos danas

I danas, na gori Atos postoje brojni monasi. Osim mjesta na kojem svi stanuju zajedno, naravno – svatko u svojoj ćeliji, monasi se nalaze po cijelom otoku. Određeni monasi stanuju u kolibama i zovemo ih keliotima. Obrađuju određeni dio zemljišta, a bave se i raznim ručnim radovima: pletenjem košara, tkanjem, pletenjem i sl.

U manastirima na Svetoj gori ne nalaze se samo monasi. Dolaze i mnogi posjetitelji, a uz njih se nalaze i iskušenici, odnosno oni koji se spremaju postati monasima.  Zanimljivo je to da posjetitelji (isključivo muškarci) ondje mogu i prespavati, a obavezni su poštivati dnevni red (pa i odlazak na liturgiju).

Foto: Instagram/ Gora Atos

Posjetitelji koji dolaze na Svetu goru ne moraju plaćati hranu i smještaj, ali mogu ostaviti dobrovoljne priloge. Zanimljivo je i to da ondje nema mobilnog signala.

Kako postati monah?

Monasi na gori Atos drže se odredba sa Trulskog sabora 692. godine. Jedna od odredbi ovog sabora ističe da monahom može postati onaj koji se kroz 3 godine kušnje pokazao da može živjeti kao eremit, a poslije toga je samostalno proboravio u kolibi negdje na otoku. Eremiti nikada ne napuštaju svoje boravište osim zbog neke ekstremne potrebe.