Ove godine obilježava se obljetnica franjevačkoga Pravila koje je 1223. godine bulom potvrdio papa Honorije III., javlja Radio Vatikan.

U prvim franjevačkim normativnim spisima prisutna je Božja riječ, bilo da je riječ o izravnim navodima, bilo da je riječ o jasnim aluzijama. Vidljivo je da u spisima službenog karaktera, poput Potvrđenog pravila, nalazimo više izravnih navoda, a riječ je o spisima oko čijeg su sastavljanja Franji pomagala učena braća.

Početke ovih normativnih spisa valja tražiti u Franjinoj želji da živi »po uzoru na sveto evanđelje«, kako to on sâm kaže u Oporuci (Opor 14). Pritom valja imati u vidu ono trostruko otvaranje evanđelistara 1208. godine u crkvi sv. Nikole u Asizu. Franjo, dakle, u Oporuci upućuje na ovaj događaj i na tekstove koje je tada s braćom pročitao, kao poticaj da živi »po uzoru na sveto evanđelje«, no odmah dodaje i riječi: »I ja sam to u malo riječi i jednostavno napisao, a gospodin papa mi je potvrdio« (Opor 15).

U tome prvom pisanom Pravilu koje je izgubljeno, a potvrdio ga je 1209. ili 1210. papa Inocent III. (Peruđ 36,6), valja tražiti začetke onoga što će biti poznato kao Nepotvrđeno pravilo, a ti su začetci bitno obilježeni evanđeoskim tekstovima. Iz ovoga je već vidljivo da Božja riječ za Franju u prvom redu predstavlja normu života. On u njoj ne traži istine, niti će se izgubiti u dugim raspravama, nego će gledati kako da ono što je čuo i razumio izvrši.

Nepotvrđeno pravilo

Jakov Vitrijski, rođen 1170. godine u blizini Pariza, koji je bio regularni kanonik, a potom biskup Svetoga Ivana Akrijskoga u Svetoj zemlji i konačno, 1228., kardinal Frascatija, napisao je nekoliko pisama koja se odnose na svetoga Franju i prvu braću, te je dragocjeni svjedok početaka franjevačkog reda. U svome pismu iz 1216. godine spominje »manju braću i manje sestre« koji kod »gospodina pape i kardinala uživaju veliko poštovanje.« U nastavku kaže: »Muškarci se pak ovoga Reda skupljaju uz mnogostruku korist jednom u godini na određeno mjesto kako bi se u Gospodinu zajedno radovali i objedovali. Uz pomoć dobrih ljudi sastavljaju i objavljuju svoja sveta pravila koja su potvrđena od gospodina pape, a poslije toga se tijekom cijele godine raspršuju po Lombardiji, Toskani, Apuliji i Siciliji« (1Vitr).

Ovo je, čini se, tekst koji opisuje način nastanka Nepotvrđenog pravila. Od onog prvog kratkog teksta utemeljenog na evanđeoskim riječima, koji je potvrdio papa Inocent III., kroz godišnje kapitule braća su u desetak godina, do 1221., ostvarila opširnije Pravilo. Na Inocentovu potvrdu odnosi se i početak Nepotvrđenoga pravila: »Ovo je život za koji je brat Franjo od Gospodina Pape zamolio dopuštenje i potvrdu, a on ga je dopustio i potvrdio njemu i njegovoj braći, ondašnjoj i budućoj« (NPr Proslov). Prema tome, ovo je Pravilo plod zajedničkog promišljanja Franje i braće na njihovim kapitulima.

Božja riječ u temelju Pravila

Na samom početku Nepotvrđenog pravila kaže se: »Pravilo i život ove braće jest ovo: živjeti u poslušnosti, čistoći i bez vlasništva te slijediti nauk i stope Gospodina našega Isusa Krista, koji kaže: ‘Hoćeš li biti savršen, idi i prodaj sve (usp. Lk 18,22) što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu; pa dođi i idi za mnom’ (usp. Mt 19,21). I: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom’ (Mt 16,24). Isto tako: ‘Ako tko hoće doći k meni, a ne mrzi oca i majke i ženu i djecu i braće i sestara, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik’ (usp. Lk 14,26). I: ‘Tko god ostavi oca ili majku, braću ili sestre, ženu ili djecu, kuće ili polja radi mene, stostruko će primiti i život vječni baštiniti’ (usp. Mt 19,29; Mk 10,29; Lk 18,29)« (NPr 1). Vidljivo je ovdje da od tekstova iz onog početnog trostrukog otvaranja evanđelistara u crkvi sv. Nikole u prvom poglavlju Nepotvrđenog pravila nalazimo dva: kombinaciju Mt 19,21 (usp. Lk 18,22), te Mt 16,24. Nedostaje navod Lk 9,3: »Ništa ne nosite na put.« Riječ je o dijelu poslanja dvanaestorice, a umjesto toga nadodani su tekstovi o nevezanosti za zemaljsku obitelj (Lk 14,26; Mt 19,29; Mk 10,29; Lk 18,29). Ipak ni Lk 9,3 nije odsutan iz Nepotvrđenog pravila jer se nalazi u dijelu koji govori kako braća moraju ići po svijetu (NPr 14,1).

Usto, u ovom prvom poglavlju postoji i jedna aluzija na Božju riječ. Naime, kad se kaže da je život ove braće »slijediti nauk i stope« Isusa Krista (NPr 1,1), u tome valja prepoznati tekst Prve Petrove poslanice: »Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim« (1Pt 2,21). Franjo ne govori u svojim spisima o »oponašanju« (lat. imitatio) Krista, nego o hodanju »stopama njegovim«, pa se prije može govoriti o »nasljedovanju« (lat. sequela). Riječ je o tekstu koji se kod Franje nikad ne nalazi izravno naveden, ali je prisutan u aluzijama. Tako ga, osim u Nepotvrđenom pravilu (NPr 1,2; 22,2), nalazimo i u Franjinom Drugom pismu vjernicima (2PVj 13). Za razliku od statičnih ideja oponašanja ili preobrazbe (lat. configuratio) koju često spominju Franjini životopisci, nasljedovanje snažnije izražava dinamiku odnosa s Kristom koja je obilježena dragovoljnim prihvaćanjem trpljenja, ali i poniznošću i malenošću (usp. 1Pt 2,11-25). Budući da je riječ o nečemu što je Franjo koristio kao vlastitu riječ, ne navodeći doslovno tekst izvornika, moglo bi se zaključiti da je u njoj prepoznavao sebe, svoj život, da ju je čuo i usvojio.

Evanđelje i cijelo Sveto pismo

Nije na ovom mjestu moguće, zbog obilja biblijskih navoda, analizirati svaki slučaj u kojem sveti Franjo rabi biblijske tekstove u Nepotvrđenom pravilu. Gotovo svako poglavlje bogato je navodima koji su preuzeti iz četiriju evanđelja, Djela apostolskih, iz poslanica, Otkrivenja, iz Psalama, ali i iz starozavjetnih mudrosnih i proročkih knjiga, dok od povijesnih knjiga navodi na dva mjesta riječi Knjige o Tobiji. Završetak Nepotvrđenog pravila aluzija je na dva mjesta Ponovljenog zakona (NPr 24,4; usp. Pnz 4,2; 12,32). Čini se da nema toga teksta Svetoga pisma koji za Franju i njegovu braću ne bi mogao poslužiti kao putokaz za život. Čak se čini kao da se pod pojmom »evanđelje« podrazumijeva ne samo četiri evanđelja, nego svi tekstovi Biblije ukoliko »u svim Pismima« nalazimo ono što govori o Kristu, kako to pokazuje Isus s učenicima na putu u Emaus (usp. Lk 24,27).

Oko 1262. godine nastaje Kronika Jordana Janskog koja se bavi osobito dolaskom Manje braće u njemačke zemlje, ali govori i o počecima Reda. U njoj se spominje kako je 1221. godine sv. Franjo povjerio »stručnjaku za Sveto pismo«, bratu Cezariju Špajerskome, koji će iste godine postati prvi ministar braće u njemačkim zemljama, da »Pravilo, koje je on sam sastavio jednostavnim riječima, uresi riječima evanđelja« (Jord 15).

Zadržati riječ

Zanimljivo, kod čitanja i slušanja Božje riječi Franji nije bitan učinak. Nije mu bitno hoće li plod biti »tridesetostruk, šezdesetostruk ili stostruk« (Mk 4,20; usp. Mt 13,23), nego mu je važno naglasiti da riječ valja »zadržati« (lat. retinere) i donositi rod »u ustrajnosti« (lat. in patientia). I ovo je preuzeto iz Lukina evanđelja (Lk 8,15). Zadržavanje riječi kao da želi naglasiti produljeno bavljenje Božjom riječju, zadržavanje u njezinu ozračju, u svakom slučaju označava vremensko produljenje.

Tako primljena i zadržana riječ jamči i uslišanje molitava, jer »ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam« (NPr 22,36; usp. Iv 15,7). Konačno, takva riječ postaje »put, istina i život« (NPr 22,40; usp. Iv 14,6).

Zato Nepotvrđeno pravilo poziva braću da drže »riječi, život i nauk i sveto evanđelje onoga koji se za nas udostojao moliti svoga Oca« (NPr 22,41) jer im to jamči dioništvo na Isusovoj Velikosvećeničkoj molitvi (usp. NPr 22,42-55; Iv 17).

Božja riječ liječi srce

Može se reći da 22. poglavlje Nepotvrđenoga pravila donosi četiri susljedna stanja u liječenju čovjekova srca. U prvom je stanju opisano bolesno srce iz kojega izlaze zle misli i riječi. Drugo je stanje prihvaćanje i zadržavanje Božje riječi. Treće stanje označeno je ovim: ako riječ ostaje u srcu, čovjek ostaje u Kristu kojega otkriva kao učitelja, put, istinu i život. Četvrto je stanje čisto srce koje omogućava gledanje slave Očeve.

Kao da u Nepotvrđenom pravilu možemo prepoznati neke važne korake u čitanju riječi. Na prvom bi mjestu bila priprava duha i srca, potom čitanje pri kojem riječ mora biti odmah s radošću prihvaćena, nakon čega slijedi produženo zadržavanje riječi, pouzdana molitva i na kraju život u svijesti da smo sigurni s Kristom kao velikim svećenikom na našoj strani.