Budi dio naše mreže

Fra Tomislav Pervan o 50. obljetnici: Woodstock je pomogao da cijela jedna nacija, a potom i svijet, uđe u razdoblje moralne pustoši

"Woodstock je ostavio u baštinu naraštaj usmjeren samo na sebe, naraštaj koji je prihvatio krilaticu 'anything goes' u antikulturi, seksu, drogama, rock ‘n’ roll. Amerika je na Woodstocku izgubila i okaljala svoju nevinost u blatu i glibu", piše u nadahnutom tekstu fra Tomislav Pervan.

/ dt

Piše fra Tomislav Pervan

Woodstock: Zašto ga ne bismo trebali slaviti?

Od 15. do 17. kolovoza 1969. dogodio se prvi „Woodstock“ – otvoreni koncert hipijevske glazbe na velikoj livadi u blizini Bethela, New York. Pedeset godina minulo je od toga događaja koji je snažno obilježio cijelu jednu epohu te utro put posvemašnjoj promjeni američke psihe, ali je imao utjecaja na cijeli svijet. Koncert je prvotno zamišljen u mjestu Bethel, ali je zbog mnoštva sudionika održan nešto dalje, na velikoj livadi koju je ponudio neki farmer. Zanimljivo, Bethel je starozavjetni izričaj, znači „Kuća Božja“, mjesto gdje bijaše Kovčeg Saveza, gdje je na poseban način u Izraelu stanovao Bog. Ovdje kao da se htjelo blasfemično narugati Svetomu i Svetinji, pa je izabrano biblijsko i mjesto i ime za najgoru vrst orgijanja, promiskuiteta, razuzdanosti, psihodelične i sotonističke glazbe.

Stvoreno je uvjerenje kako se u životu treba voditi krilaticom „čini sve što ti se čini dobrim, što ti stvara ugodu“. Pilula protiv začeća učinila je svoje, svi se slobodno mogu upuštati u spolne odnose bez straha od trudnoće.

Taj trodnevni koncert promijenio je Ameriku nagore. Pomogao je taj događaj da cijela jedna nacija, a potom i ostali svijet, uniđe u razdoblje moralne pustoši. Seksualna revolucija u pravom smislu riječi, „slobodna ljubav“ nadohvat ruke, prihvatljiva u društvu, mijenja psihu cijele nacije. Stvoreno je uvjerenje kako se u životu treba voditi krilaticom „čini sve što ti se čini dobrim, što ti stvara ugodu“. Pilula protiv začeća učinila je svoje, svi se slobodno mogu upuštati u spolne odnose bez straha od trudnoće. Upravo je ta pilula imala razorni učinak na Zapadu u demografskoj slici i pustoši zapadne hemisfere. „Slobodna ljubav“ bez čvrsta vezivanja.

Godinu je dana prije toga sveti Papa izdao encikliku Humanae vitae u zaštitu ljudskog života protiv bilo kakva protunaravnog oblika kontracepcije, sprječavanja začeća. Frankfurtska filozofska škola obavila je svoju negativnu zadaću u rastakanju kršćanskih i moralnih vrijednosti u društvu. Njezini su protagonisti uglavnom židovske provenijencije morali emigrirati u Ameriku gdje su nastavili svoje razorno djelovanje, da bi se nakon rata vratili u Njemačku, svoje ishodište. Marksističke i lijeve ideje i teorije presađene su bez problema na liberalni Zapad.

Najgora strana i plod Woodstocka jest zapravo njegova uloga u stvaranju duhovne pustoši sanjajući utopijsko društvo bez religije i bez vjere. Woodstock je bio nešto kao liturgijski čin jedne protureligije i protuvjere razuzdanih strasti koje niječu bilo kakav moralni zakon ili moralne barijere.

Nepuni mjesec prije Woodstocka Amerikanci su napravili epohalni iskorak. Svemirska letjelica zvana po mitskom Apolonu spustila se s posadom na Mjesec. Čovjek je prvi put ostvario svoj san, zakoračio na susjedno nebesko tijelo. Besmisleni rat u Vijetnamu na vrhuncu. Koncertom se htjelo prosvjedovati protiv rata i Pentagona, američke vojne mašinerije i služenja vojnoga roka.

Najgora strana i plod Woodstocka jest zapravo njegova uloga u stvaranju duhovne pustoši sanjajući utopijsko društvo bez religije i bez vjere. Woodstock se sam predstavio kao kvazimistično iskustvo sa svojom mračnom duhovnom porukom. Bio je on nešto kao liturgijski čin jedne protureligije i protuvjere razuzdanih strasti koje niječu bilo kakav moralni zakon ili moralne barijere. Sve je dopušteno! Granice su prekoračene, rampe dignute.

Protagonisti Woodstocka J. Hendrix i J. Joplin preminuli su sljedeće godine od predoziranja heroinom, ne navršivši ni 30 godina života, ali imamo trajno njihove epigone u protumarijanskim likovima poput Madonne, Lady Gaga, Beyonce, Rihanne i drugih kultnih pop zvijezda čiji su koncerti nezamislivi bez množine droga, opijata, alkohola, otvorenog seksa.

Woodstock 1969. g. / Foto: TED BERARD/REUTERS/PIXSELL

Woodstock se da usporediti s druga dva događaja koji su se također odvijali ili još uvijek događaju na otvorenu prostoru okupljajući velika mnoštva. I ta događanja na stanovit način mijenjaju svijet, ali u svojoj srži posvemašnja su opreka Woodstocku. Totalni kontrast. Prvi je fatimsko čudo sa suncem 13. listopada 1917., kad se na jednom mjestu okupilo više od 80 tisuća ljudi-hodočasnika koji su došli nazočiti obećanom velikom znaku. Drugi je (uz službene Svjetske dane mladih) festival mladih koji se održava svake godine u prvom tjednu kolovoza u Međugorju, krajnje spontano, bez reklama.

Fatima se dogodila na vrhuncu i u žarištu najveće zabilježene svjetske krize, svjetskoga rata. Jednako se dogodio i Woodstock, četvrt stoljeća nakon Drugoga svjetskog rata. Oba su događaja ponudila radikalno različna, oprječna rješenja.

Tko je privukao ljude u Fatimu? Gospa – Kraljica neba preko vidjelaca, osobno. Djevica se ukazala pastirima, djeci i obećala im veliki vidljivi znak-čudo kako bi ljudi povjerovali i promijenili svoj život.

Kontrast dvaju polja

Skup u Woodstocku nadmašio je sva očekivanja. Nitko nije očekivao više od pola milijuna mladih na skupu, na velikoj livadi. Organizatori su bili bespomoćni množinom pristiglih mladih iz cijele Amerike. Sve su autoceste bile zakrčene vozilima koja su htjela nazočiti događaju. Isto i u Fatimi. Više od osamdeset tisuća ljudi iz male zemlje skupilo se da nazoči događaju. Saznali su, ne preko medija, nego od usta do usta, o čudu koje se ima dogoditi. Bez ikakve organizacije ljudi su spontano krenuli na put. Milost ih je potaknula. Ceste su bile prepune hodočasnika i putnika.

I u Fatimi kao i na Woodstocku kiša je lijevala kao iz kabla. Ljudi su bili do kože namočeni. Tlo se pretvorilo u glib, mulj. Na Woodstocku glib se miješao s golotinjom, otvorenim seksom, drogama, alkoholom

Portugalske protuvjerske (masonske) vlasti htjele su spriječiti ljude, slali su vojsku i policiju, s bajunetama na puškama, ali je narod probio zaštitne kordone. Svi su u savršenu miru, s molitvom na usnama i vjerom u srcu, čekali dolazak vidjelaca, strpljivo iščekujući obećani znak.

U Woodstocku je nastao kaos zbog množine pristiglih. Vlast je bila prisiljena slati u pomoć vojne helikoptere, liječničke ekipe, spašavati one koji su doživjeli nesreću ili bili u krizi zbog predoziranja. Bez vojske sve bi se pretvorilo u opći metež i kaos, a taj skup upriličen je kao antimilitaristički! Da nije bilo vojne pomoći i njihovih liječnika, tko zna koliko bi bilo mrtvih. Ionako je nekolicina smrtno stradala.

I u Fatimi kao i na Woodstocku kiša je lijevala kao iz kabla. Ljudi su bili do kože namočeni. Tlo se pretvorilo u glib, mulj. Na Woodstocku glib se miješao s golotinjom, otvorenim seksom, drogama, alkoholom, tako da se masa pretvorila u jedno s baruštinom i fekalijama, jer nije bilo dovoljno sanitarnih uređaja za polumilijunsko mnoštvo. Posvuda nemoral. Lakše je bilo doći do seksa nego do doručka, primijetio je jedan od sudionika. Pjevač John Fogerty opisao je u rano jutro prizor „nalik na ilustraciju iz Danteova pakla; sve sama tijelesa iz pakla, paklene prikaze, isprepletene, izmiješane, pozaspale, umotane u blato i glib“. U besvjesnu ili polusvjesnu stanju zbog drogiranja.

Woodstock 1969. g. / Foto: HANDOUT/REUTERS/PIXSELL

I u Fatimi je lijevalo kao iz kabla. Ledina gdje su se nalazili posjetitelji pretvorila se u glib. Svijet je prihvatio kišu, glib i prljavštinu kao dio patnje i pokore, kao sastavni dio fatimske poruke. Obraćenje i zadovoljština za grijehe. Ljudi su klečali u blatu i molili, iščekujući nebeski znak.

Povijesno surječje Fatime bijaše svijet u ratnom sukobu, predvečerje ruskoga Oktobra, svijet rastočen prosvjetiteljstvom te procesom postupnog odbacivanja Crkve i kršćanske civilizacije nakon filozofije anarhizma i Nietzscheova ateizma. Marija pretkazuje svršetak krvavoga rata, ali svijet mora učiniti sa svoje strane što Nebo traži, slijedi inače još grozniji sukob i rat. Marija donosi poruku nade ali i tragičnih događaja ako se svijet ne obrati. Marija poziva na obraćenje i zaokret u životu.

Woodstock bijaše događaj koji je slavio život i svijet bez zaštitnih mehanizama. Sve je dopušteno što (tjelesnom) čovjeku godi. Upravo usuprot onomu što poručuje Novi zavjet. Vremenom je to unišlo u mišljenje i ponašanje te način života u Americi i na Zapadu.

Woodstock se dogodio 52 godine poslije Fatime u surječju rasnih sukoba u Americi, vijetnamskog rata, seksualne revolucije koja će opustošiti ostatke kršćanskoga morala u društvu. „Nema li Boga, sve je dopušteno“, rekao je davno Dostojevski, pretkazujući zla vremena. Amerika je podijeljena. Nemoguće je ići oružjem protiv zla. Ono se pobjeđuje samo božanskim sredstvima.

Crkva je u vremenu nakon Sabora u previranju, uzdrmani su temelji vjere, dogme, u bogoslužju voluntarizam i improvizacija, stvara se novo „vjerovanje“. Woodstock bijaše događaj koji je slavio život i svijet bez zaštitnih mehanizama. Sve je dopušteno što (tjelesnom) čovjeku godi. Upravo usuprot onomu što poručuje Novi zavjet. Vremenom je to unišlo u mišljenje i ponašanje te način života u Americi i na Zapadu.

Događaji koji su se odvijali na dvije poljane – Fatimi i Woodstoku – učinili su ih znamenitim.

U Fatimi se svijet okupio na poziv Blažene Djevice Marije. Svi su strpljivo čekali u savršenu redu znak s neba. Bili su svjedocima najsilnijega čudesnoga ali i zastrašujućeg prizora zabilježena u suvremenoj povijesti. Kojih 80 tisuća hodočasnika svake dobi, svakog stupnja obrazovanja i društvenoga staleža, nazočili su prizoru. Okupili su se vjernici i nevjernici. Svi su se tiskali da budu što bliže vidiocima te svjedoci obećanoga čudesnoga znaka.

Ljudi su vikali od straha, premirali u srcima. Činilo se da se sunce hoće sunovratiti prema zaprepaštenim posjetiteljima. Vjerovali su da je došao kraj svijeta. Vrištali su, padali na koljena, molili, kajali se.

Djevica je obećanje ispunila. Kiša je lijevala cijelo dopodne i najednom su se oko podneva oblaci rastvorili. Pokazalo se sunce u obliku golema srebrnog diska (koluta). Sjalo je silnim intenzitetom. Velika je sunčeva lopta stala „plesati“ na nebu, sunce se vrtjelo poput vretena, isijavajući crvene zrake. Snažno svjetlo obasjavalo je zemlju, drveće, grmlje, odjeću i lica nazočnih. Prizor se triput ponovio na nebu, ognjena kruglja počela je u jednom trenutku drhtati, tresti se, usmjeravala se prema nazočnima. Ljudi su vikali od straha, premirali u srcima. Činilo se da se sunce hoće sunovratiti prema zaprepaštenim posjetiteljima. Vjerovali su da je došao kraj svijeta. Vrištali su, padali na koljena, molili, kajali se. Nakon toga sunce se u cik-cak putanji povuklo na svoje mjesto te je ponovno blagohotno sjalo nad okupljenom masom. Mnogi su se obratili i povjerovali. I začudo, na svima se namočena, mokra odjeća osušila i bila najednom čista od prljavštine i gliba.

Što se dogodilo na Woodstocku?

Događaji na Woodstocku posvemašnja su oprjeka onomu što se zbivalo u Fatimi. Ovdje nije bilo čuda kao u Fatimi, ali je nad svime vladala nekakva čudna jeziva aura te zloslutan, neugodan osjećaj. Loše vrijeme, kiša je lijevala posljednjeg dana potocima, manjak vode i hrane, higijenskih potrepština, manjak sanitarnih čvorova stvorili su klimu sveopćega kaotična stanja. Kiša i vlada uzrokovali su kratke spojeve na instalacijama, električne gitare varničile su zbog kratkih spojeva. Svjedoci su pripovijedali o atmosferi „slobodne ljubavi“, golotinje, koja je mnoge šokirala promatrajući javni nemoral na otvorenoj sceni. Droga se mogla kupiti na svakom koraku, marihuana i LSD, mescalin te mnoge sintetičke droge. Stoga su mnogi bili izvan sebe, ponašali se halucinantno, nekontrolirano, a glazba je danonoćno tutnjala s pozornice.

Pjevač Carlos Santana prisjećao se poslije kako je osobno halucinirao za vrijeme svoga nastupa jer je bio pod visokom dozom mescalina što ga je dobio od Jerry Garcie. Pjevač grupe The Who Roger Daltrey kazivao je kako „Woodstock nije bio mjesto mira ni ljubavi. Strašno mnogo bijaše urlanja, vikanja, plača. I kad je sve svršilo, očitovale su se najmračnije i najgore strane ljudske naravi“.

Prizori „partijanera“, kaosa, otvorenog grijeha i bluda stvorili su bizarnu sliku, kao u nadrealizmu jednoga S. Dalija. Sve to bijaše nekakav čudan prostor bez pravila i zakona, kad si i gdje si mogao činiti što si htio, bez rizika i posljedica. Barem u tom trenutku.

Mnogi su mislili, sviće novo doba, opojno i zastrašujuće, u kome će razuzdane strasti oslobođene psihodeličnim drogama osloboditi ljude od uhodana, staložena i ozbiljna života kakav nudi postojeći establishment.

Woodstock 1969. g. / Foto: Handout/REUTERS/PIXSELL

Što je Woodstock ostavio iza sebe? Brda smeća i otpada koji se danima morao uklanjati. Jedna je osoba spavajući u vreći čak pregažena traktorom koji je čistio prostor. Woodstok je ostavio u baštinu naraštaj usmjeren samo na sebe, naraštaj koji je prihvatio krilaticu „anything goes“ u antikulturi, seksu, drogama, rock ‘n’ roll. Amerika je na Woodstocku izgubila i okaljala svoju nevinost u blatu i glibu.

Sukobljenost dviju poruka – Fatime i Woodstocka

Obje su poljane stvorile poruke koje su i dandanas u totalnom sukobu. Fatimska je poruka precizna i jasna. Marija je poručila: „Ne vrijeđajte više našega Gospodina. On je već odveć vrijeđan“. Fatimska je poruka kajanja, obraćenja, molitve, posvete Srcu Marijnu, promjene života. Marija je kao Majka govorila o strašnoj kazni koja prijeti čovječanstvu ako se ne obrati i pokaje… Simbolika bijaše u završnom znaku na Suncu. Čudo sa Suncem. Fatimska je poruka očitovala svu dekadentnost suvremenoga svijeta, grijehe tijela te odbacivanje Boga i Crkve.

Woodstock je najavio protufatimsku poruku. Woodstock bijaše poziv na grijeh, odavanje tjelesnim požudama, vrijeđanju i huljenju na Boga. Sve u ime mira i ljubavi. Bio je to poziv mladima da si zamisle i predoče savršeni svijet u kome će živjeti zajedno u skladu, bez vlasništva, bez kršćanskoga morala i Boga. Woodstock bijaše zamisao i projekcija praznog svijeta bez značenja, bez smisla i svrhe, svijeta koji traži ekstremne užitke i zadovoljavanje čovjekovih strasti.

Sukob tih dvaju svjetova i poruka nastavlja se i danas. Manjina ostaje vjerna Kristu i Crkvi, dok je većina preplavljena i gotovo silovana strašnom zbiljom koju je iza sebe ostavio Woodstock. Seksualna sloboda, promiskuitet, feminizam, noćne more, nerođena ili pobačena djeca, pokidani odnosi, razorene zajednice i obitelji. Ono što je započelo u Americi, nastavlja se diljem svijeta, u Europi u tzv. Love-Parade, raznim Ultra-festivalima, ljetnom „partijanju“ i razvratu na obalama i otocima. Milijunske mase okupe se u svjetskoj prijestolnici ateizma Berlinu za Love Parade, a neke godine u Duisburgu za stampeda zbog panike 21 osoba platila je životom Love-Paradu, a bilo je više od 500 ranjenih. Nered iznutra stvara veći nered vani.

Protagonisti prvoga Woodstocka, J. Hendrix i J. Joplin, preminuli su 1970. godine od predoziranja heroinom. Kultni film te generacije bijaše „Easy Rider“ („Goli u sedlu“/sic!/, 1969.) čiji je protagonist P. Fonda preminuo ovih dana.

Nema razloga ovih dana slaviti početak epohe dekadencije. Naprotiv, uzor nam treba biti upravo ono što se odvija u Međugorju već trideset godina. Mladi s Bogom uz Marijinu pomoć.

Već trideset godina nije se dogodio nikakav veći incident u Međugorju. U europskim državama gradovi i općine ne bi uopće dopustile prema važećim standardima međugorska okupljanja. Prema propisima ovdje nema uvjeta počevši od manjka sanitarnih čvorova, sigurnosnih izlaza, parkirališta, zaštitara, policije. U Međugorju je prisutno nekoliko prometnih policajaca, nešto volontera koji raznose svećenicama-ispovjednicima vodu. Tu se osjeti zaštita Neba na svakom koraku, dok drugdje imamo doslovce Sodomu i Gomoru. Drugdje moraju vatrogasni šmrkovi čistiti smeće i izmet s ulica koji ostaje iza tih Love-Parada, dok o takvu nečemu u Međugorju nema zbora. Pa, usporedite! Gdje je red, a gdje kaos, gdje je Sym-bolos, a gdje Dia-bolos.

Svatko ima pravo izbora, ali sa sobom nosi i posljedice vlastitoga izbora.

(Izvor: Katolički tjednik)

Fra Tomislav Pervan/ Privatna arhiva

Dr. sc. fra Tomislav Pervan obnašao je značajne dužnosti u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Bio je međugorski župnik, potom i Provincijal. Najpoznatiji je po svom plodnom pisanju u mnogobrojnim katoličkim časopisima. Autor je desetak knjiga teoloških promišljanja te promišljanja na nedjeljna i svagdanja misna čitanja. Živi i radi u Međugorju kao duhovnik časnih sestara franjevki, a široj vjerničkoj javnosti poznat je kao ustrajan i cijenjen ispovjednik.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja