„Svaka zajednica ima svoju kulturu i, naravno, ta je kultura lijepa“, kaže o. Kilimpe Garbicha govoreći o nomadskom narodu Hamar iz doline Omo, na jugozapadu Etiopije. O. Kilimpe zaređen je 2013., a od 2022. provincijal je spiritanaca u svojoj rodnoj Etiopiji. Tijekom nedavna posjeta međunarodnom sjedištu zaklade Pomoć Crkvi u nevolji (ACN), govorio je o djelovanju spiritanaca u zemlji, uključujući njihovu misijsku službu među Hamarima, prenosi Nedjelja.ba.

Izlazak na rub društva

„Spiritanci su prvi put došli u Etiopiju 1972. Karizma naše družbe jest ići ondje gdje Crkvi nedostaje osoblja ili gdje nitko drugi ne ide“, kazao je provincijal. Zbog toga su spiritanci prisutni u zabačenim, ruralnim krajevima ove afričke države, služeći nomadima koji nikada nisu čuli za Isusa. „Ti ljudi žive svoju kulturu. Mi želimo ući u dijalog s tom kulturom“, kaže o. Kilimpe o Hamarima.

Mi želimo ući u dijalog s tom kulturom

Neki kulturološki aspekti mogu se činiti neobičnima strancima, objašnjava on navodeći primjer skakanja preko bikova: „To je svojevrsni obred prijelaza za mladiće. Postave četiri ili pet krava jednu do druge, i on skače preko njih i prelazi preko njih, više puta, ovisno o svojoj snazi.“ Taj je obred postao turistička atrakcija, donoseći određeni prihod ovom vrlo siromašnom dijelu Etiopije.

Veliki ožiljci ostaju na njihovim tijelima

Ipak, jedan vidik obreda o. Kilimpe smatra problematičnim. Kad mladić postigne taj prijelomni trenutak u životu, žene i djevojke – rodbina i ljudi iz sela – slave s njim. „Kao dio slavlja vidimo kako mladić žene bičuje granama. Za njih je to način radosna izražavanja, ali bičevanje je vrlo okrutno i nanosi fizičku bol ženama i djevojčicama. Vidite krvave žene koje poslije ostaju s velikim ožiljcima“, kaže spiritanac te objašnjava kako žene i djevojke često same traže da budu udarene jer se to doživljava kao izraz radosti i način da i one sudjeluju u obredu. „Vidio sam djevojčicu, od nekih devet ili deset godina, koja je željela biti bičevana. Majka joj je rekla ne, ali ostatak obitelji to je dopustio. Bičevali su ju i ona se smijala. Za mene je to bilo neprihvatljivo. Vidio sam ožiljak na njezinu tijelu, i to me duboko dirnulo. Kao da je i na meni ostao trag“, priznao je.

Vidio sam djevojčicu koja je željela biti bičevana

„Kao misionar osjećam da sam pozvan nešto učiniti. To je dio evangelizacije; dio dijaloga s kulturom“, objašnjava provincijal dodajući kako to zahtijeva veliku osjetljivost i poštovanje. „To su mali razgovori, bez osuđivanja. Oni mogu zadržati svoje običaje, ali možemo li to učiniti na način koji je blaži i ne šteti ljudskim tijelima? To je spor proces koji traži mnogo dijaloga“, podijelio je svoje razmišljanje o. Garbicha.

Cjelovit pristup

Etiopija ima bogatu i drevnu kršćansku tradiciju, uglavnom orijentalno ortodoksnu, a katolici su rijetkost u mnogim područjima. Prema riječima o. Kilimpea, ono što Katolička Crkva posebno donosi jest cjeloviti ljudski razvoj. „Donosimo holistički pristup evangelizaciji. Treba nahraniti srce, um i tijelo“, objašnjava on. To ne uključuje samo teme poput obreda skakanja preko bikova, nego i pitanja kao što su opskrba vodom i poticanje obrazovanja djevojčica.

U sklopu takva pristupa provincijal pokazuje veliko poštovanje prema kulturi naroda Hamar. „Ne želim da ljudi njihovu kulturu doživljavaju kao lošu. Mi ju ne omalovažavamo. Mi s njom ulazimo u dijalog i evangeliziramo ju. Mi katolici ne stvaramo podjele. Stvaramo jedinstvo, poštujemo kulturu i angažiramo se u njoj. Učimo njihov jezik i živimo njihovim načinom života. U toj kulturi nalazimo vrijedne stvari koje ljudima mogu pomoći upoznati evanđelje“, naglasio je.

U toj kulturi nalazimo vrijedne stvari koje ljudima mogu pomoći upoznati evanđelje

Ova misija među nomadima u dolini Omo samo je jedan dio djelovanja spiritanaca u Etiopiji. Oni vode i župe, zatvorske misije i škole, bave se karitativnim radom i djeluju kao kapelani pri uredu Afričke unije u Adis Abebi. O. Kilimpe i spiritanci duboko su zahvalni zakladi ACN na njezinoj pomoći, koja je u posljednjih pet godina podržala više od 10 projekata družbe, uključujući obnovu i izgradnju crkava i drugih objekata, nabavku prijevoznih sredstava, osiguranje misnih stipendija te prevođenje tekstova na lokalne jezike.