Prema najnovijem izvješću o vjerskoj slobodi u svijetu organizacije „Pomoć Crkvi u nevolji“ (ACN) tri zemlje sudionice klasificirane su kao mjesta vjerskog progona dok je u ostalih 11 ugrožena sloboda vjeroispovijesti.

U Iranu i Saudijskoj Arabiji stroga tumačenja islama temelj su pravnih sustava koji ozbiljno ograničavaju vjersku slobodu,  osobito za obraćenike i članove nepriznatih vjerskih zajednica. Pojedinci koji osporavaju ta ograničenja riskiraju uhićenje, zatvor, a u nekim slučajevima čak i smrtnu kaznu.

S druge strane, Demokratska Republika Kongo pati od kronične nestabilnosti i nasilja, a rastuća džihadistička aktivnost Savezničkih demokratskih snaga na istoku zemlje dodatno pogoršava situaciju.

Meksiko, jedna od tri zemlje domaćina i zemlja u kojoj je prvenstvo otvoreno, podsjeća da prijetnje slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja ne proizlaze samo iz restriktivnih zakona.

> Meksički biskupi zbog nasilja pozvali na društvenu pravednost i mir

Iako zemlja ima dugu tradiciju institucionaliziranog antiklerikalizma, glavna zabrinutost trenutno proizlazi iz organiziranog kriminala i trgovine drogom, pri čemu su svećenici, vjerski vođe i pastoralni djelatnici često meta kriminalnih skupina koje žele uspostaviti kontrolu nad lokalnim zajednicama.

Priča o Haitiju donosi još okrutniju stvarnost organiziranog nasilja. Iako se zemlja kvalificirala za Svjetsko prvenstvo, samo jedan član njezine 26-člane reprezentacije trenutno živi i igra na Haitiju. Velike dijelove zemlje učinkovito kontroliraju naoružane bande koje su posljednjih godina više puta ciljale oteti i ubile nekoliko vjerskih osoba te ometaju rad crkava i vjerskih organizacija.

Druge zemlje sudionice, uključujući Maroko, Tunis, Alžir, Jordan, Katar, Egipat i Tursku, dom su milijunima ljudi koji ne uživaju u potpunosti slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja. Vjerske manjine, uključujući kršćane, baha’ije i neke muslimanske zajednice, i dalje se suočavaju s različitim stupnjevima diskriminacije i ograničenja u prakticiranju i izražavanju svoje vjere, često više potaknuti društvenim pritiskom nego pravnim ograničenjima.

U tom kontekstu, Irak nudi primjer nade.

Kršćani i druge vjerske manjine pretrpjeli su strašne situacije progona tijekom proteklih godina i nastavljaju se žaliti na institucionaliziranu diskriminaciju.

Nogometna reprezentacija, međutim, postala je mjesto susreta. Tako je okupila različite etničke i vjerske skupine, uključujući Arape, Kurde, šijite i sunite. Četvorica igrača su kršćani. U zemlji u kojoj kršćani sada čine manje od 1 % stanovništva, ovo je izvanredno postignuće.

U Uzbekistanu stroge kontrole vjerskih aktivnosti ograničavajući slobodu bogoslužja i vjerskog izražavanja.

Prema riječima Marte Petrosillo, ravnateljice Centra za studije o vjerskim slobodama ACN-a i glavne urednice Izvješća o vjerskim slobodama u svijetu, Svjetsko prvenstvo u nogometu prilika je da se u središte pozornosti stavi neka od zemalja u kojima je vjerska sloboda ugrožena.

„Iako navijači možda podržavaju različite nacionalne timove, Svjetsko prvenstvo nas također podsjeća na vrijednosti koje nas ujedinjuju: poštovanje ljudskog dostojanstva i slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja“, kazala je Petrosillo za ACN.