U medijima se stvara atmosfera rata, najavljuje se ruska invazija na Ukrajinu, dok sam ukrajinski predsjednik Volodomir Zelenski poziva na smirivanje tenzija. U Crnoj Gori došlo je do izglasavanja nepovjerenja prosrpskoj Vladi, a u Bosni i Hercegovini do propasti pregovora o promjenama izbornog zakona koje bi Hrvatima trebale omogućiti legitimno političko predstavljanje.

Situacija s Ukrajinom nije tako složena da prijeti izbijanje rata.

Na pitanje koliko bi se Rusiji isplatio napad na Ukrajinu, vojni analitičar Ivica Mandić rekao je da trenutno nema nikakve naznake da će doći do rata. “Raspoređivanje ruskih snaga vrši se u postojećim bazama, a predsjednik Putin to može raditi, jer ga to gotovo ništa i ne košta. U javnom prostoru ne čujemo niti jedan odgovor na pitanje koji bi bio razlog i koji bi bio motiv rata. Situacija s Ukrajinom nije tako složena da prijeti izbijanje rata. Prije bih rekao da je raspored ruskih snaga bio usmjeren da onemogući rusku vojnu operaciju na istok zemlje da bi se taj prostor integrirao”, kazao je Mandić.

Mandić je istaknuo kako je moguće da je Ukrajina postala sredstvo geopolitičkog preslagivanja između Istoka i Zapada.

Najavljuju se i moguće velike sankcije Rusiji koje se ne bi isplative svim europskim zemljama, a posebno ne Njemačkoj. “Zanimljivo je da je ove godine izvezeno 20 milijardi kubnih metara plina manje izvezeno u Europu, i tu Gazprom na jedan način diktira i vjerojatno manipulira s cijenom. Ako bi se obustavio pristup plaćanjima u dolaru, a time i u euru, to bi bio strašan udarac za gospodarstvo Rusije”, ističe Mandić.

Paralelno s tenzijama na granici odvijaju se i pregovori. Putin traži određena jamstva da se NATO neće dalje širiti prema Ukrajini i Gruziji, što je u skladu s jamstvima koja su dana Gorbačovu. Ona nisu bila pisano formularizirana, već su dana usmeno, da se NATO neće širiti na države bivšeg Varšavskog pakta. O pucanju odnosa između SAD-a i Rusije i kada do toga dolazi geopolitička analitičarka, dr. sc. Jadranka Polović kazala je da su Zapad i Rusija imali i dobra razdoblja.

Situacija je neizvjesna i vrlo lako može eskalirati nizom ograničenih incidenata, ali u svakom slučaju će pogoršati situaciju u Europi.

“Neprilike u međusobnim odnosima nastale su nakon Putinovog govora 2007. godine na Munchenskoj sigurnosnoj konferenciji. Nakon toga dogodilo se Kosovo, zatim Gruzija i Južna Osetija nakon čega je uslijedio niz događaja koji su rezultirali sankcijama i hladnim ratom”, naglasila je Polović.

Glede mimoilaženja unutar NATO saveza, Polović ističe da bi vrlo lako moglo doći do eskalacije. “Situacija je neizvjesna i vrlo lako može eskalirati nizom ograničenih incidenata, ali u svakom slučaju će pogoršati situaciju u Europi. To će se svakako odraziti na daljnje podjele unutar NATO-a. Vidimo da je ponovno došlo do pogoršanja SAD i europskih saveznika. Ovaj rat nije u interesu europskih država, ali vjerujem da ima zainteresiranih snaga kada je riječ o SAD-u i Velikoj Britaniji koja je veoma angažirana na prostoru Ukrajine i na prostoru Balkana”, ističe Polović.

Njemačka je svakako zainteresirana za deeskalaciju kao velik igrač, jer veliki igrači mogu najviše izgubiti u ekonomskom i sigurnosnom smislu.

O tenzijama na rusko-ukrajinskoj granici i zainteresiranosti Njemačke za deeskalaciju situacije vanjski suradnik Sveučilišta u Puli, dr. sc. Branimir Vidmarović rekao je slijedeće. “Njemačka je svakako zainteresirana za deeskalaciju kao velik igrač, jer veliki igrači mogu najviše izgubiti u ekonomskom i sigurnosnom smislu. A ukoliko dođe do rata, morat će sudjelovati i oružano i ljudstvo. To su zemlje koje sada nose dio europske sigurnosti i postoji osjećaj odgovornosti prema Europi”, ističe Vidmarović.

“Rusiji je sada potrebno da ju se shvati ozbiljno i da strah od rata ostane, jer je on, nažalost snažan motivator. Bitno je da se ide prema tome da se ruska pozicija razumije, a do prave deeskalacije neće doći. Ukrajina ovdje nije relevantna, ona je derivat problema odnosa sa Zapadom. Ovakva situacija će ostati sve dok ne dođe do nekog konsenzusa između Moskve i Washingtona”, rekao je Vidmarović.

Prije 10-ak godina u Rusiji se snažno zagovarao vojni savez s Kinom, a sada se Rusija našla na sredini i priznala različitosti.

U zadnje vrijeme govori se i o suradnji Rusije i Kine i približavanju Rusiji kako bi se suzbila Kina.  “Nakon 2014. Kina i Rusija se zbližavaju munjevito i to je jedno strateško partnerstvo koje je sada pragmatično. Prije 10-ak godina u Rusiji se snažno zagovarao vojni savez s Kinom, a sada se Rusija našla na sredini i priznala različitosti. Nema lažnih iluzija surađuju u poljima gdje se razumiju, primjerice u doktrini da je demokracija univerzalno svjetsko pravo te da ne može jedna zemlja tretirati demokraciju kao nešto svoje. To je korak do vojnog saveza, no otvoreno su rekli da se neće raditi o vojnom savezu, jer je istočna Azija jako komplicirana – ako želi surađivati s Indijom, ne može ući u vojni savez s Kinom”, naglašava Vidmarović.

“Kina želi postati samodostatna, razvijena i jako bogata zemlja, što nije moguće bez stvaranja valova reperkusija diljem svijeta, i to je ono što Amerikance brine. U takvim savezima nem ožete imati dva hegemona jer jedan mora biti jači. U NATO-u može biti samo jedna Amerika. Ne možete imati ravnopravno partnerstvo jer mora postojati jedan hegemon koji drži sve ostale na okupu, poručio je Vidmarović.