O Papi u nekoliko riječi

Elisabetta, kako se vidi iz Vaše knjige Papa Franjo: Život i revolucija, Vi ste »otkrili« i pratili Jorgea Marija Bergoglija još prije nego što je postao papa Franjo. Kako biste ga definirali u nekoliko riječi? Postoje li neki manje poznati detalji koji bi omogućili bolje upoznavanje njegovog lika?

Definirati papu Franju u nekoliko riječi? Opisala bih ga kao slobodnog, autentičnog čovjeka, velikog i pravog papu za današnje vrijeme. Božji čovjek s velikom hrabrošću. Papa blizak ljudima, posljednjima.

Opisala bih ga kao slobodnog, autentičnog čovjeka, velikog i pravog papu za današnje vrijeme.

Manje poznati detalji? Vjerujem da će, s obzirom na sve knjige – autobiografije, biografije, članke  – koje su izašle i koje nam služe kao ključ za njegovo upoznavanje, sav taj materijal biti proučen, jer sadržava mnoge stvari koje još ne poznajemo, a koje će se vjerojatno otkriti. Ne znam kada, ali sigurno će nam sve one osobe koje je susreo u svojoj paralelnoj popodnevnoj agendi u Svetoj Marti imati štošta ispričati. Njegov pontifikat je raznolik pod crkvenim i ljudskim vidikom.

Od veselog studenta u Argentini do Pape

Bergoglio je prvi Papa s američkog kontinenta. Koliko i kako je njegova argentinska formacija utjecala na njegovo vodstvo sveopće Crkve?

Držim da je za razumijevanje ovog pape činjenica da dolazi iz Latinske Amerike bitna, iako ne smijemo zaboraviti da on govori pijemontski dijalekt i njemački. Obitelj potječe iz talijanske pokrajine Piemonte, kako svjedoči i njegovo prezime, i vuče europske korijene. Poznajemo povijest njegovih djedova i baka: posebno je zanimljiva njegova priča o djedu koji je služio vojsku u Prvom svjetskom ratu. Cijela obitelj bila je pogođena ratovima.

Posebno je zanimljiva njegova priča o djedu koji je služio vojsku u Prvom svjetskom ratu.

No, naravno, važna je i njegova prošlost provedena u Argentini: to mu otvara drugačiji pogled, s periferije prema centru. Bergoglio je papa koji nije studirao u Rimu, nije bio u kontaktu s rimskim kurijskim sredinama. Trebamo ga sebi predstaviti kao mladog i veselog studenta u Argentini, a potom kao isusovca, koji s 36 godina postaje provincijal Družbe Isusove.

Trebamo ga sebi predstaviti kao mladog i veselog studenta u Argentini.

Doživio je različite i teške situacije, prije i nakon vojnog udara i revolucionarnog prevrata u Argentini. Tijekom vojne diktature pomogao je i spašavao mnoge ljude. Izmišljena je priča da je on bio suučesnik diktature. Svima je dobro poznato da to nije istina: bio je to samo pokušaj da ga se ocrni i da mu se našteti. U Argentini je doživio razne krize, koje su zahvatile ovu bogatu zemlju u kojoj gotovo 50 % stanovništva zbog korupcije i nepravedne raspodjele bogatstva živi u velikoj bijedi.

U Argentini je doživio razne krize.

Dakle, svi ti problemi socijalne pravde i nepravde o kojima govori i piše poznati su mu upravo odande (…) Poznavajući dobro vjersko i političko stanje u raznim krajevima svijeta, posebno u zemljama Južne Amerike, privukao je pozornost kardinala i navodno kod konklava u travnju 2005. bio konkurent Ratzingeru, a u ožujku 2013. već je u drugom krugu izabran za Papu.

Čovjek koji je prožet duhovnošću, ali i čovjek koji je istodobno i čovjek vlasti.

Kardinal koji je došao »gotovo s kraja svijeta« postao je čovjek koji je bio i koji jest čovjek vlasti. Čovjek koji je prožet duhovnošću, ali i čovjek koji je istodobno i čovjek vlasti. Ja ga uvijek nazivam »političkom životinjom«.

Razgovor s Elisabettom Piqué u cijelosti pročitajte u Kršćanskoj obiteljskoj reviji Kana za ožujak.