Prve nedjelje veljače, koja se ove godine ujedno poklapa i s prvim danom istoga mjeseca, obilježavamo Dan života.

Ovaj dan proglašen je od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda još 1948. godine, dok se kod nas u Hrvatskoj ovaj dan obilježava od 1996. godine kad je Hrvatska biskupska konferencija odredila prvu nedjelju u veljači kao dan njegova slavljenja.

Dobro nam je, vjerujem, svima poznat Božji plan o čovjeku: naše postojanje plod je stvaralačke ljubavi Oca kojega svakoga od nas ljudi poznaje i doziva našim imenom.

Dolazimo na ovaj svijet jer smo Božja ljubljena bića stvorena na Njegovu sliku koja primaju dar života te su pozvana taj isti dar dalje posredovati.

Naše postojanje nije nešto samo po sebi razumljivo, nužno ili pak slučajno – ono je uvijek od Boga željeno i planirano. I potrebno ga je ispuniti ljubavlju jer ljubav daje puni smisao našem životu. Zato nas Isus poziva da ga slijedimo u ljubavi prema Ocu.

Oponašajući Njega, postajemo sve sličniji i bliži našem nebeskom Ocu.

I zato su svi Isusovi susreti i razgovori poziv na njegovo nasljedovanje i slijeđenje, na preuzimanje njegova načina života, logike razmišljanja i načina djelovanja. A o toj Kristovoj logici života progovaraju današnja liturgijska čitanja u kojima se poput crvene niti provlači i za imperativ kršćanskoga života postavlja stil skromnoga i poniznoga života.

Zato prorok Sefanija u današnjem prvom čitanju podsjeća svoj narod na Gospodinove riječi kako će pustiti da opstane samo skroman i čedan narod, koji neće više činiti nepravdu, neće govoriti laži, neće imati jezik prijevarni.

Ili pak sveti Pavao koji osvješćuje Korinćanima kako među njima nema mnogo mudrih, umnih i snažnih po tijelu, nego upravo suprotno, izabrani su kao lude svijeta da posrame mudre i kao slabi svijeta da posrame jake.

Jer, veli psalmist, Gospodin uspravlja prignute, potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruha daje.

Siromah / Foto: MARKO DJURICA/REUTERS

Vrhunac poziva na ovakav način života iščitavamo u današnjem evanđelju koje donosi osam, odnosno devet Isusovih Blaženstava, koje na neki način predstavljaju Kristov politički program otkrivajući agendu njegova djelovanja i razmišljanja.

On se obraća svakom čovjeku; ne razlikuje Židova od Grka, muškarca od žene, roba od slobodnoga, mlada od stara, svećenika od laika. Čitajući ulomke ovoga Kristova govora, otkrivamo nova pravila ponašanja pripadnika novoga svijeta koja treba provoditi u život.

Jer kršćanin je onaj koji živi u skladu sa Isusovim zahtjevima.

A njegov je zahtjev da i naše srce, baš poput njegova, kuca za siromahe, za žrtve nasilja, za nepravedno potlačene i progonjene, za one koji moraju trpjeti…

To su ritmovi duhovnoga kraljevstva koje je Isus došao uspostaviti; to su pravila ponašanja novih odnosa između ljudi i Boga te ljudi međusobno.

Po njima Isus uvodi nove ljestvice vrednota: blaženstvo za siromahe i ponizne, radost za ožalošćene, nagradu za progonjene.

I zato Blaženstva stavljaju red vrednota ovoga svijeta potpuno naglavačke.

Ovi Kristovi proglasi nisu jednostavni ni lako ostvarivi. Oni od nas zahtijevaju duboku vjeru i pouzdanje u Boga i Isusa. Ali znamo, tko po njima živi, možda će biti osporavan i progonjen od ovoga svijeta, ali upravo je takvima zajamčeno kraljevstvo nebesko.

Takvi su blaženi, ne nekada u dalekoj budućnosti, već ovdje i sada, unatoč nevoljama s kojima se moraju boriti.