Svećenik Zadarske nadbiskupije don Jerko (Jeronim) Gregov pokopan je u četvrtak, 6. studenog, na mjesnom groblju u rodnom Preku. Sprovodni obred i misu zadušnicu u župnoj crkvi Gospe od Ružarija u Preku predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
„Posljednji ispraćaj pokojnika poziva na molitvu, zahvalnost i vjeru, rekao je nadbiskup Zgrablić.
Molitva povjerava pokojnika Božjem milosrđu kako bi ušao u puninu otkupljenja te je „u trenucima susreta sa smrću izraz našeg sinovskog povjerenja da nas Bog sluša i da Bog spašava“, poručio je mons. Zgrablić.
„Svećenička služba je dar Krista Crkvi, kako bi njegovo otkupiteljsko djelo nastavilo živjeti kroz vrijeme. Svećenik je u službi Isusa koji je posrednik između Boga i čovjeka. Kroz njegovu službu u Crkvi Krist i danas liječi, oprašta grijehe i daruje sebe u euharistiji, izvorištu vječnog života“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da „bez svećenika nema euharistije, ispovijedi, bolesničkog pomazanja“, a ti sakramenti hrane, liječe i spašavaju dušu na putu prema vječnosti.
„Hvala don Jerku za njegovo vjerno i ustrajno služenje u svećeničkoj službi i u danima radosti i u vremenima koja nisu bila laka za Crkvu, ozbiljnih kušnji za Crkvu u Zadarskoj nadbiskupiji, kad su drugi napuštali svećeničku službu.
Foto: Ines Grbić
Upravo tada njegova postojanost u svećeničkoj službi postaje još snažnije svjedočanstvo: ostao je ondje gdje ga je Bog poslao, s pouzdanjem u Gospodina i s ljubavlju prema povjerenom narodu. U krizama, kad se vjera i duhovni poziv stavljaju na kušnju, njegova ustrajnost pokazuje koliko je dragocjeno svećeničko srce koje ostaje vjerno Kristu i Crkvi.
Takva vjernost tiho gradi Crkvu, ulijeva nadu i podsjeća da se snaga svećeništva očituje i postojanošću u predanju Božjem pozivu i poslanju u Crkvi“, poručio je mons. Zgrablić.
Razmatrajući pročitanu Božju riječ o smrti i uskrsnuću, nadbiskup je rekao da događaj Isusove smrti i uskrsnuća zahvaća prošlost, ali i njihov život u sadašnjosti i budućnosti.
Smrt nije samo kraj ovozemaljskog života, nego trenutak susreta s Bogom.
„U Isusu se smrt i uskrsnuće više ne doživljavaju kao prepreka između Boga i čovjeka, nego kao vrata kroz koja ulazimo u Život“, rekao je nadbiskup.
Foto: Ines Grbić
Istaknuo je odjek i značaj pitanja anđela ženama kod praznog groba, koji im je rekao: „Zašto tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“.
Nadbiskup je potaknuo da ne oplakuju kraj života, nego da zahvale na životu koji se po smrti ispunjava u Bogu.
„Najvažniji dio don Jerkovog svećeništva bili su, njegovo otvoreno srce i otvorena vrata ureda, ispovjedaonica, oltar, vjeronauk koji je održavao, pjesma koju je volio, vjera koju je živio i molitva“, naglasio je mons. Zgrablić.
„Glazba je nosila don Jerka.
Glazba je bila oblik njegove molitve srca i duše.
Foto: Ines Grbić
Ugodni tonovi glazbe uzdizali su njegovu dušu k Bogu, ali i mnogih drugih vjernika koji su sudjelovali u liturgijskim slavljima u kojima je don Jerko ravnao zborskim pjevanjem ili svirao na orguljama. Znao je da liturgija nije samo obred, nego pjesma srca koje se uzdiže Bogu kao molitva“, rekao je mons. Zgrablić.
Don Jerko je zadnje tri godine života proveo u bolesničkom krevetu u Svećeničkom domu.
„Dok su drugi svećenici slavili misu u kapelici Svećeničkog doma, on je Boga slavio u tišini svoje sobe, prikazujući sebe kao žrtveni dar“, rekao je nadbiskup.
Kad mu je jedanput nosio svetu pričest nakon mise, don Jerko je mons. Zgrabliću rekao: „Drugo ne mogu, stajati na nogama, ali ću moliti za vas i svoju nemoć i bolest prikazivati za vas i našu Nadbiskupiju“, podsjetio je mons. Zgrablić.
„To su riječi svećenika koji je shvatio srce Evanđelja: da se služenje ne mjeri snagom tijela i uma, nego i dubinom predanja Bogu. Kad don Jerko više nije mogao propovijedati, hodati, držati kalež, prikazao se Bogu za Crkvu“, dodao je.
Foto: Ines Grbić
Don Jerko je preminuo nakon svetkovine Svih svetih i spomendana vjernih mrtvih. To simbolički predstavlja „stati na most između proslavljene Crkve na nebu i putujuće Crkve na zemlji.
To su blagdani i vrijeme kad zemaljska i nebeska Crkva snažno dišu zajedno: Boga slavimo zajedno sa svim svecima koji nas kao naši prijatelji i zagovornici prate na nebu, a mi molimo za mrtve koji očekuju puninu Božjeg otkupljenja“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je don Jerka Gospodin pozvao „u trenutku kad Crkva najviše moli za pokojne i kad nebesa slave Boga i Otkupitelja“.
Nadbiskup je zahvalio svima koji su don Jerka pratili u bolesti, što su bili „ruke i srce Crkve koje su ga pratile do kraja ovozemaljskog života: osoblju Svećeničkog doma koje ga je s poštovanjem i strpljivošću njegovalo, medicinskom osoblju, sestrama milosrdnicama, njegovateljicama, osobito s. Katarini „koja je s ljubavlju, pažnjom i vjernošću stajala uz don Jerka, vodila brigu o njemu, nosila s njim dane i noći bolesti“.
Foto: Ines Grbić
Don Jerko, sin Vice i Šimice rođ. Fabulić, rođen je 30. rujna 1937. u Preku.
Gimnaziju je pohađao u Zadru, a studij teologije u Zadru od 1957. do 1964. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1963. u Zadru.
Don Jerko je bio župnik u Malom Ižu, Salima, 21 godinu župnik u katedralnoj župi sv. Stošije u Zadru (1970.-1991.), župnik župe sv. Šime u Zadru i Crnog (1994.-1999.) te 13 godina župnik župe Bokanjac u Zadru (1999.-2012.).
Bio je upravitelj crkve sv. Krševana u Zadru (1972.), crkve Gospe od Zdravlja u Zadru te župa Ugljan i Lukoran (1991.). Bio je kancelar Zadarske nadbiskupije (1991.-1994.), delegat za pastoral turista, član Zbora savjetnika Zadarske nadbiskupije, nastavnik filozofije, vjeroučitelj u Nadbiskupskoj srednjoj školi te duhovnik Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara Zadar. Kanonikom Stolnog kaptola sv. Stošije imenovan je 1983. godine.
Umirovljen je 2012. godine.
Don Jerko je preminuo u ponedjeljak, 3. studenog, u 89. godini života i 62. godini svećeništva, izvijestio je Ured za medije Zadarske nadbiskupije.