Odgovarajući na pitanje zašto je Bogu važno tko je naš bližnji doc. dr. Josip Bošnjaković osvrnuo se na Sveto pismo čije riječi poručuju da Bog i čovjek uvijek idu jedno uz drugo, neraskidivo su povezani činjenicom da je čovjek stvoren na sliku Božju.

“Tamo gdje je čovjek, ondje treba tražiti i Boga. U svakom čovjeku pozvani smo pronaći našeg Gospodina. Time što smo stvoreni na Božju sliku postajemo oni koji nastavljaju činiti Božja djela, Božji naum jer je čovjekova zadaća na zemlji biti Božji suradnik”

Doc. dr. Josip Bošnjaković kroz Isusovu prispodobu o milosrdnom Samarijancu objasnio je kako je drugom čovjeku ponekad potrebno samo naše vrijeme te su ljudi od kojih to najmanje očekujemo često upravo oni koji će nam prvi pomoći.

Bog je na djelu po svakome od nas i nama kao vjernicima u životu prioritet treba biti čovjek i dobro bližnjega.

“Milosrdni Samarijanac je darovao nešto tako vrijedno, nešto što u današnjem društvu uopće nije na cijeni ili je pak precijenjeno, a to je naše vrijeme. U svakodnevnom životu ljudi su potrebni našeg vremena i to je nešto najvrijednije što kao djeca Božja možemo dati jedni drugima. Nemojmo vidjeti poziv za pomoć drugoga, a praviti se da ne vidimo i nemojmo čuti vapaj brata ili sestre u Kristu, a praviti se da ne čujemo. Svakome od nas na putu našeg života trebati će jedan milosrdni Samarijanac i mogli bi se iznenaditi jer će to možda biti osoba od koje ćemo pomoć najmanje očekivati kao što Isusovi suvremenici nisu očekivali da će u prispodobi reći da je pored levita i svećenika Samarijanac bio taj koji je ponudio svoju pomoć.”

Psihoterapeut Bošnjaković naveo je kako za današnje vjernike suosjećanje može biti pad na ispitu života i pokazatelj da nismo spremni biti Božji suradnici, njegove ruke i noge u ovome svijetu.

“Bog je na djelu po svakome od nas i nama kao vjernicima u životu prioritet treba biti čovjek i dobro bližnjega. Bog na našim usnama treba biti izgovoren, a ako ne pomognemo bratu u nevolji znači da nismo spremni za Božji ispit. Pomoći drugoj osobi u kršćanskom suosjećanju znači odustati od puta kojim sam krenuo, kojeg sam isplanirao i svoju pozornost usmjeriti na onoga u potrebi. Pomaganjem drugima zapravo pomažemo sebi samima jer je suosjećanje nešto najviše što preko drugih možemo učiniti za same sebe.”

Bog na našim usnama treba biti izgovoren.

Promišljajući o suosjećanju i ljubavi prema bližnjima, doktor Bošnjaković zaključio je da je čovjeku najčešće najteže ljubiti onoga tko mu je blizu jer se tada susrećemo sa vlastitim ograničenjima.

“Kada moramo ljubiti bližnjega koji je blizu cijelo naše biće je uključeno u taj proces i upravo zbog toga je teže ljubiti one s kojima živimo nego na primjer ljude u Ukrajini ili Turskoj koji se nalaze u teškim životnim situacijama. Ljubeći bližnjega susrećemo se sa svojim ograničenjima i slabostima. Svakodnevica je zapravo jedan velik izazov za našu hrabrost i svetost, a upravo u obitelji je najljepše, ali i najzahtjevnije očuvati dobre odnose.”

“Zadatak svakoga od nas je biti najprije Samarijanac u svojoj obitelji i među svojim bližnjima” poručuje doc. dr. Josip Bošnjaković.