U poruci pod naslovom „Samarijanci, svjedoci nade”  biskupi pozivaju da se ne zaborave ljudi koji pate i osjećaju se napuštenima od javnih institucija. Također izražavaju zahvalnost papi Lavu XIV. za njegovu blizinu, kao i sestrinskim Crkvama diljem svijeta, izvijestio je Vatican News.

Potres u kojem su poginule tisuće ljudi prouzročio je također veliku štetu na infrastrukturi.

„Obnova“, pišu biskupi, „od nas također zahtijeva da budemo glas ogorčenosti koju su doživjele žrtve potresa jer su se osjećale napuštenima od javnih institucija. Kao što smo već istaknuli, prirodne se katastrofe ne mogu predvidjeti, no državne institucije moraju biti spremne suočiti se s njima. Od sada nadalje svi moramo bdjeti kako se tijekom obnove ne bi ponovile iste pogreške iz prošlosti; u protivnom će najslabiji ponovno snositi posljedice korupcije i ravnodušnosti“.

Posljedice potresa u Venezueli / Foto: Tomislav Puškarić

Dokument koji je podijeljen u četiri dijela i šesnaest točaka, osvjetljuje brojne aspekte tragedije koja je pogodila cijelo društvo. U pozivu da budu Samarijanci pozvani na obnovu, biskupi ističu hitnu potrebu za brzom i temeljitom obnovom razorenih područja, stvarajući potrebne uvjete kako bi tisuće raseljenih osoba mogle imati pristup dostojanstvenom smještaju i poslu, uz duhovnu i psihološku pratnju potrebnu za liječenje unutarnjih rana.

Prema mišljenju biskupa, u procesu obnove ne smijemo zaboraviti ni druge ljude koji pate u zemlji: političke zatvorenike, radnike i umirovljenike koji preživljavaju s bijednim plaćama ili mirovinama, bolesnike i migrante. Kako ističu na početku poruke, ta se prirodna katastrofa nadovezuje na već vrlo teške društvene, političke i gospodarske okolnosti u kojima se odvija život nacije.

„Gdje je Bog usred tolike tjeskobe?”

Nadahnuti prispodobom o dobrom Samarijancu, biskupi se osvrću i na temu nade pred pitanjem koje odavno prati povijest čovječanstva: „Gdje je Bog usred tolike tjeskobe?”. Bog je upravo u žrtvama i s njima, jer su one osobito ljubljene od Gospodina Isusa, pravoga dobroga Samarijanca o kojem govori Evanđelje – odgovaraju biskupi te istodobno odlučno odbacuju manipulacije onih koji, vođeni praznovjerjem i fundamentalizmom, tvrde da su potresi „Božja kazna“.

≥ Tračak nade u Venezueli: Majka i 18 dana star sin preživjeli smrtonosni potres

Uvjereni da je Bog prisutan i u svim Samarijancima koji, po Isusovu primjeru, pomažu najpotrebitijima, biskupi pozivaju da budemo milosrdni Samarijanci sposobni trpjeti s drugim čovjekom i nesebično se zalagati za ublažavanje njegove patnje, poput svih onih koji su se već od prvih sati nakon tragedije stavili na raspolaganje bližnjima.

Meksički vojnik sudjeluje u spasilačkim akcijama i traži preživjele u ruševinama srušene zgrade nakon potresa u La Guairi, Venezuela, 26. lipnja 2026. / Foto: REUTERS/Leonardo Fernandez Viloria

„Duboko smo dirnuti solidarnošću kojoj smo svjedočili“, pišu biskupi, „osobito solidarnošću siromašnih koji su bez sumnje bili najveći Samarijanci. Dirnuti smo i nadahnuti junaštvom onih koji su od prvoga trenutka katastrofe riskirali vlastite živote kako bi iz ruševina spasili mnoge ljude“.

Biskupi ujedno izražavaju zahvalnost pripadnicima spasilačkih službi i volonterima, a osobito onima koji su stigli iz inozemstva te koji su pokazali da su svi ljudi braća, iznad granica i zastava.

Venezuelski biskupi također zahvaljuju papi Lavu XIV. na njegovoj blizini, kao i sestrinskim Crkvama diljem svijeta, koje su bile izvor nade i utjehe za sve žrtve kroz molitvu i pratnju u žalosti, zahvaljujući također učinkovitoj mreži solidarnosti nacionalnih i međunarodnih Caritasa. Na kraju poruke pozivaju sve vjernike da sudjeluju na euharistijskim slavljima kako bi molili za duše žrtava te katastrofe, za sve druge žrtve te za cijelu zemlju.