Kako s prijateljima razgovarati o Bogu? Na to je pitanje odgovarao vlč. Tomislav Šagud u emisiji Pod križem.

Podsjetio je da je jedna od zadaća kršćana evangelizacija. Definicija evangelizacije je: umijeće navještaja Isusa Krista, dijeljenje radosne vijesti o njegovom uskrsnuću i pomaganje drugima da ga susretnu. “I to je dužnost svakoga od nas, no to ne znači da sada svatko od nas treba ići po cesti, zaustavljati prolaznike s pitanjem: ‘Oprostite, jeste li čuli za Isusa?'”, objasnio je.

Ipak, u svojoj okolini imamo jako puno prilika za posvjedočiti svoju vjeru ili je prešutjeti. A i posvjedočiti se, kaže, može i na dobar i na loš način.

Evanglizacija

Sv. Ivan od Križa kaže da Bog želi doći u srce svake osobe, ali ljudi u svome srcu imaju razne prepreke koje ga priječe u tome.

“Evangelizacija je pripravljanje puta da Bog može djelovati u životu osobe”, rekao je Šagud i dodao kako su nekada za to potrebne godine, a nekada samo jedan razgovor. “No, važno je zapamtiti: glavni posao oko evangelizacije čini Bog, a ne mi”, istaknuo je. Mi smo samo pomagači, netko tko ima čast da ima malenu ulogu dovođenja ljudi u Božje kraljevstvo.

Dabismo ispravno razumjeli što evangelizacija jest, važno je imati na umu i što evangelizacija nije.

Evangelizacija nije prozelitizam. Prozelitizam želi namamiti ili prisiliti nekoga na vjeru. Crkva to osuđuje – svaku prijetnju, prijevaru, povlastice, mito, emocionalno manipuliranje, bez da se osobi dadne prostor i vrijeme.

“Evangelizacija vodi prema odnosu, a ne prihvaćanju određenih uvjerenja – cilj nije samo prihvaćanje informacija o Bogu kao istinite, nego ulazak u odnos”, objasnio je Šagud.

Nadalje, evangelizacija nije predstavljanje niza informacija, nego “predstavljanje osobe – Isusa Krista, i pomaganje ljudima da se zaljube u njega”.  “Želimo ih na svojoj strani” je krivi stav, rekao je. U evangelizacijskom djelovanju trebamo biti vođeni ljubavlju i željom da se oni koje evangeliziramo spase.

Također, obrana vjere događa se znanjem, ali za obraćenje je potrebna ljubav. Raspolaganje brojnim informacijama ne garantira nam uspješnu evangelizaciju, ali ipak moramo nešto znati da bismo mogli evangelizirati, rekao je.

Što je kerigma?

Kerigma je sadržaj koji govorimo kada pokušavamo evangelizirati. Kerigma je početni navještaj po kojem osoba dolazi do odluke da se povjeri Kristu. Kerigma je prodor u srce, a kateheza je intelektualna formacija, objašnjava Šagud.

Kerigma se sastoji pod pet točaka:

1. Bog nas je stvorio da budemo s njim u odnosu.

Važno je najprije razbiti krive slike o Bogu. Mnogi misle da je Bog udaljen od nas, da nema veze s ljudima, ali Biblija nam svjedoči da Bog želi imati intimni odnos s nama. Dvije riječi taj odnos opisuju: očinstvo i zaručništvo.

Bog je neraskidivo povezan sa svijetom i stalno je u njega uključen – Bog nas voli i želi da njegovu ljubav otkrijemo.

2. Ovaj odnos je grijehom slomljen.

Slomljen je grijehom prvih ljudi, ali i našim osobnim grijesima koje činimo svakodnevno. Svaki grijeh je korak dalje od Boga. Oni se nakupljaju do trenutka kada shvatimo da se ne možemo sami vratiti Bogu, odbili smo Boga i potrebna nam je pomoć.

3. Isus je obnovio naš odnos s Bogom.

Isus je živio savršenim životom i ponudio svoj život za naš. Umro je na križu da ponovno obnovi zajedništvo kakvo je bilo na početku. Po Isus uklanja taj jaz između Boga i ljudi, uništava grijehe koji su između nas stajali. Isus nema samo moć nad grijehom, nego i nad smrću.

4. Isus nudi oproštenje i stvaranje odnosa s Bogom.

To je ponuda – Bog se ne nameće. nego nam nudi izbor. “Možemo u blatu svoga grijeha pokušavati dalje bez Boga, ili možemo priznati svoje grijehe, prihvatiti oproštenje od Boga i predati mu svoj život kako bi nas on vodio prema pravoj sreći”, poručuje Šagud.

5. Tu ponudu prihvaćamo vjerujući u evanđelje, odricanjem od grijeha i primanjem sakramenata, koji nas uvode u Božju obitelj i hrane nas za nadnaravni život. 

“To je temeljna poruka evanđelja, to je kerigma! To je ono što ćeš odgovoriti ako te netko pita u što ti vjeruješ, što to znači da si katolik, što je tvoja vjera”, rekao je vlč. Šagud.

Tri prepreke u odnosu s Bogom

Vlč. Šagud je rekao kako je svaka osoba različita i svakome je potreban zaseban pristup. “Svaka osoba nalazi Boga kroz svoj osobni put.”

Kako bismo nekoga evangelizirali, moramo saznati odgovore na neka pitanja: Tko je ta osoba? Što ju pokreće? Koja je njezina vjerska pozadina? Poznaju li Isusa i Crkvu? Jesu li dobro informirani ili loše informirani o vjeri? Imaju li odnos s Bogom, ako ne, što ih priječi u tome?

Ovo posljednje je najvažnije pitanje. Postoje tri glavne skupine prepreka: intelektualne, emocionalne i moralne prepreke.

1. Intelektualna prepreka

“Mnogi ateisti će reći da odbacuju Boga zbog intelektualnih razloga, ali kada se krene kopati dublje, kod mnogih se otkrije da se radi moralnim problemima”, objašnjava Šagud.

No, neki zaista imaju intelektualne probleme, jer ne mogu prihvatiti nikakve razumne razloge za prihvatiti Boga. Tu je potrebno ponuditi intelektualne odgovore. Također, ako ne znamo pružiti adekvatan odgovor, nemojmo pružati paušalne odgovore, nego možemo reći: „Ne znam kako odgovoriti na to, ali siguran sam da je netko to već obradio, mogu malo istražiti pa ti se javim ako nađem nešto pametno.” Time se uvažava ozbiljnost prigovora, ali i pokazuje poniznost.

2. Emotivna prepreka

Mnogi odbacuju Boga jer su možda ranjeni i povrijeđeni. Možda ih je netko zlostavljao ili su možda revoltirani zbog licemjerja i lošeg ponašanja ljudi koji se nazivaju vjernicima. Najbolji odgovor je – suosjećanje. Prvo, trebamo prihvatiti tuđu bol. Drugo, možemo se ispričati u ime Crkve: „Ja nisam bio tamo, ali jako mi je žao, i kao kršćanin i dio Kristova tijela ispričam ti se. Ti si stvoren na Božju sliku i zavrijedio si da se prema tebi odnosi s dostojanstvom.”

“To dovodi do iscjeljenja rana. Često je potrebno dugo razdoblje hoda s osobom da rane zacijele i da opet dovedu u mogućnost vjeru u Boga i Crkvu”, poručio je Šagud.

3. Moralna prepreka

Osobe, čiji moralni život je u sukobu s Crkvom (žive u vanbračnoj zajednici, koriste kontracepciju, idu na umjetnu oplodnju ili imaju nekoga u obitelji ili bliskog prijatelja sa istospolnom privlačnošću…), često misle da je Crkva u krivu jer ne prihvaća životni stil koji su oni odabrali. Ovo su najteži slučajevi, jer zahtijevaju veliku životnu promjenu, a to je jako teško.

Vlč. Šagud kaže kako se u ovim slučajevima ne smije krenuti s moralnim odgovorom. Zatim trebamo pokazati da “crkveni stavovi nisu proizvoljni nego utemeljeni u ljubavi tj. njima se želi ljudima dobro”.

Unutarnje prepreke u evangelizaciji

Postoji i nekoliko prepreka koje nas iznutra priječe da evangeliziramo.

1. Govoriti o vjeri je prečudan osjećaj

“Najčešće s prijateljima razgovaramo o svemu, osim o Bogu”, kaže Šagud i napominje da je taj čudan osjećaj samo privremen. “Velika većina ljudi zanima pitanje Boga, ali nemaju s kime o tome razgovarati”, ističe.

Također, Bog nas ne zove da evangeliziramo strance, nego ljude iz svojega malog kruga prijatelja i poznanika, a evangelizacija je manje čudna što ju više radimo.

2. Ne znam što reći

Vlč. šagud kaže kako je upravo zato važno educirati se, a na internetu danas u 3 minute nađemo kvalitetan tekst na bilo koju temu. No kada ne znamo što reći, uvijek se možemo vratiti na osnovni sadržaj kerigme.

3. Druga osoba ne želi čuti o mojoj vjeri, odbacit će me.

“Moguće, ali treba nam to biti u uredu”, kaže Šagud. Odbacili su Isusa, pa nije čudno da će i nas. “Nama nije cilj da se obrati svatko s kime pričam, nego da budemo vjerni evangeliziranju, a rezultate prepustimo Bogu”, naglasio je.

4. Nije bitno da se osoba obrati, ona je dobra osoba i spasit će se.

“Nikada ne smijemo prepostaviti da je netko dobro bez Boga, čak ako se naizvana čini tako” ističe šagud i dodaje kako bi mu s Bogom bilo beskrajno bolje. Ovdje govorimo o vječnom životu. Možda naša odluka o navještaju kerigme odredi nečiju vječnu subdinu. Zamislite da se netko nije spasio, završio je u paklu, jer je nama bilo neugodno pričati o Bogu?

“To su misaone igrice koje je đavao ubacio u nas da spriječi da se Božja riječ širi. On bi nas volio fizički zaustaviti, ali ne može, pa ubacuje u nas te strahove”, poručio je.

Kako evangelizirati, bez izluđivanja

Imamo brojne kršćanske zajednice koje prilaze ljudima na cesti i započinju razgovor o Isusu. I mnoge sekte to rade. Većina ljudi užasava se ove ideje, no možete početi s malim stvarima – recimo, pitajte prijatelja što misli o smislu života dok jedete u McDonald’s-u.

Postoje četiri stvari koje nam mogu pomoći da navladamo strah.

1. Prihvati najgori mogući scenarij

Ako nekada osjetiš da te Bog zove da nekome navijestiš evanđelje, a strah te što bi se moglo dogoditi. Zamisli da se dogodio najgori mogući ishod – zapetljao si se, osoba se uvrijedila ili te ismijala javno. “Kada unaprijed prihvatiš da će biti takav ishod, onda više nema straha, a sve drugo od toga će biti super”, savjetuje vlč. Šagud.

2. Otvoreno iskazuj svoju vjeru

Ne moraš svima svoju vjeru nabijati na nos, ali možeš je nenametljivo svjedočiti: prekriži se prije jela, ne psuj (ili možeš nekoga zamoliti da ne psuje, pogotovo Boga), imaj neku sliku sveca na stolu ili dok ti drugi pričaju da su gledali neki film, ti spomeni neki film o svecima ili vjersku knjigu koja ti je bila zanimljiva.

3. Tiha molitva Duhu Svetom.

Kada god se nađeš u stresnoj situaciji, potiho zazovi Duha Svetoga. To će te podsjetiti da ovo nije tvoje djelo, nego Duha Svetoga – on je onaj koji ima kontrolu nad svime. “Možda govorimo da mi evangeliziramo, ali Duh Sveti to radi. On pokreće nečije srce, govori kroz njegova usta i zapodjenjuje razgovor. Mi smo samo sredstvo”, ističe.

4. Postavljaj puno pitanja.

Na taj način premještaš pritisak sa sebe i daješ drugoj osobi do znanja da je važno što ona misli.

„Ne morate promijeniti cijeli svijet odjednom. Počnite s jednom osobom – možda prijateljem, bratom, sestrom. Pokažite im da je vjera nešto što vas čini sretnima, a ne teret. Tko zna, možda upravo vi budete taj koji će nekome pomoći da otkrije Boga“, poručio je za kraj vlč. Šagud.

Emisiju u cijelosti poslušajte ovdje: