Misionar fra Miro Babić i zagrebački profesor Tonći Maleš, potaknuti radom na projektu „Ujak Ante”, odlučili su pokrenuti novi projekt – „Cipele za Erica”, koji bi bio usmjeren, kako ističu misionari, na najveći problem djece u njihovoj misiji, a to su cipele.

Eric Gathemija bos / Foto: Mali dom

Eric Gathemija s cipelama/ Foto: Mali dom

Projektu „Cipele za Erika” prethodila je akcija „70+1”. O ovim projektima smo razgovarali s Tonćijem Malešom, zagrebačkim profesorom grčkog i latinskog jezika, koji se sasvim slučajno odlučio za putovanje u Afriku. Iskustvo koje je tamo doživio, promijenilo je njegov život. U razgovoru s fra Mirom je saznao da tamo nema školskog autobusa.

Pri povratku u Hrvatsku, odlučio je poduzeti korake kako bi afrička djeca dobila autobus s kojim mogu putovati u školu. Pokrenuo je akciju ”70+1”.

Cilj je bio okupiti 70 škola koje će skupiti po 1000 eura za autobus koji u Africi košta 70 tisuća eura. Kako svjedoči profesor Maleš, u samo mjesec dana 120 škola je, kao i neki privatni donatori, uspjelo prikupiti potreban novac. 

Profesor Maleš je ove godine o blagdanu Uskrsa išao u Keniju na primopredaju tog autobusa. Kaže kako ga je ta primopredaja, u nekim detaljima, podsjećala na dolazak Vatrenih u Hrvatsku nakon svjetskog prvenstva u Rusiji. Osjećaji radosti, zadovoljstva što se moglo pomoći, iznjedrili su novi projekt – „Ujak Ante”. Tim projektom se željelo siromašnoj osnovnoškolskoj djeci osigurati topli obrok, odjeću, školski pribor…

Za vrijeme snimanja djece za potrebe projekta „Ujak Ante”, prof. Maleš je primjetio da imaju vrlo lošu obuću ili nikakvu. Neki su bili potpuno bosi. Među njima se našao i Eric, dječak zaraznog osmijeha i bosih nogu koji pohađa šesti razred osnovne škole. Istaknuo se među svom ostalom djecom, koja su bila sramežljiva jer rijetko viđaju bijelce, sa svojom emotivnom i socijalnom inteligencijom – shvatio je da su im „bijeli” misionari došli pomoći.

27 djece je bilo bez ikakvih cipela. I uspjeli su nabaviti cipele za tu djecu. Međutim, prof. je shvatio da do druge djece koja su također u istoj potrebi, taj projekt kumstva neće moći doći. U projektu kumstva je 600 djece, i teško je za sve njih nabaviti obuću. Željelo se pomoći djeci u toj dolini koja nemaju baš nikakvu obuću.

Tamo je 16 škola, 600 do 1000 djece bez obuće. Kako nisu svi obuhvaćeni projektom kumstva, ostaloj djeci se želi pomoći novim projektom „Cipele za Erica.”

Afrički školarci / Foto: Mali dom

Brojna djeca u sirotištu „Mali dom” su odbačena od strane roditelja, najčešće zbog bolesti (intelektualne poteškoće, dječja paraliza…).

Roditeljima predstavlja problem što takva djeca ne mogu raditi zbog svoje bolesti i zato bivaju odbačena. Uz sve teškoće s kojima se ta djeca suočavaju, problem su i plemenski sukobi koji usporavaju bilo kakav napredak.

No, misionari ne odustaju. Pomoć je potrebna. Kako svjedoči prof. Maleš, ljudi puno pomažu. Jedan od podupiratelja će donirati 150 kilograma odjeće u vrijednosti 18 tisuća kuna. Ali uz financijsku i materijalnu potporu, brojni volonteri iz cijeloga svijeta odlaze tamo kako bi dali svoj doprinos na različite načine.

Ti volonteri su prisutni u svakodnevici te potrebite djece: kupaju ih, nose vodu u „Mali dom”, igraju se i druže s tom djecom. Za one koji ne mogu pomoći ni na koji način, prof. Maleš ima poruku: „Ako se ne može tamo otići, ako se ne može ništa poslati, onda se može moliti. I za njih i za one koji im pomažu.”

A ako se i vi želite priključiti ovim projektima, informacije potražite na web stranici Malog doma.