Planirana izgradnja tvornice magnezija na Kupresu, koju namjerava provesti njemačka kompanija Magnesium For Europe preko svoje sestrinske firme BH Magnezij Minerali, posljednjih mjeseci izaziva snažne reakcije u lokalnoj zajednici i širom BiH. No, sve više građana, ekoloških inicijativa, ali i kupreški svećenici - koji su uputili poseban apel - upozoravaju na ozbiljne posljedice po okoliš i održivu budućnost visoravni.
Tvornica bi, prema najavama, radila neprekidno, trošila ogromne količine vode i energije te crpila sirovinu iz kamenoloma dolomita, što dio javnosti vidi kao prijetnju netaknutoj prirodi kupreške visoravni.
O ovoj gorućoj temi govorili su velečasni Dubravko Turalija, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu te predstavnica inicijative Mladi za Kupres Matea Barišić u programu HKR-a.
Prljava, stara i otrovna domišljatost?
Kupreški svećenici, među kojima je i vlč. Dubravko Turalija, uključili su se u javnu raspravu, prvenstveno zbog duboke povezanosti s krajem iz kojeg potječu. Uputili su Deklaraciju kupreških svećenika o prirodnim resursima visoravni pod naslovom:
Kupres doživljavaju kao jedinstveno očuvano područje koje ne smije biti izloženo nepromišljenoj industrijalizaciji. Kao ljudi koji su odrasli u tom podneblju, ističu kako već dugo prate aktivnosti spomenute tvrtke i na međunarodnoj razini.
„Mi Kuprešaci smo se srodili s našom prirodom jer je doista posebna, a specifična je zato što je očuvana. Zato, dirati u tu Bogom danu povlasticu nije samo šteta nego i pravi grijeh. Eto, otkuda dolazi naša naša inicijativa, ona nije spontana, nije sporadična, nego je uzročno posljedična.“
Obilježavanje 28. godišnjice oslobođenja Kupresa / Foto: Armin Durgut/PIXSELL
Kad u Deklaraciji govore o „prljavoj, staroj i otrovnoj domišljatosti“, misle na industrijske prakse koje se temelje na destrukciji prirodnog okoliša radi profita, bez ekološke odgovornosti.
Voda nema putovnicu… slobodno s kupreške visoravni teče i slijeva se u jadransko ušće
„U zemlji endemskih biljaka, u zemlji risa i tetrijeba kojih više nema ni u Alpama, planira se dovesti teška industrijska postrojenja — rovokopače, bagere koji će skidati njezinu površinsku koru. Vodeni katalizatori trebali bi izdvajati, ispirati i kalupiti čisti magnezij koji bi se izvozio iz Kupresa odvozio u luku Ploče, a odatle dalje u zapadnoeuropske i američke države.“
Upozoravaju da voda s Kupresa nije lokalna stvar — njezin put vodi prema rijekama koje hrane cijelu Dalmaciju. „Voda nema putovnicu… slobodno s kupreške visoravni teče i slijeva se u jadransko ušće.“
Zbog toga i drže da je posrijedi stara i prljava industrijska domišljatost. „Iskopaj onečisti i odnesi, a ne ekološki osviještena tehnologija koja bi eventualno obogatila, a ne dodatno osiromašila ovaj kraj.“
Uključili su se i mladi Kuprešani
Predstavnica inicijative „Mladi za Kupres“ Matea Barišić objasnila je da se jedan od njihovih glavnih prigovora odnosi na dokument Studiju utjecaja na okoliš, koju opisuje kao „nedovoljno ozbiljnu za ovakav projekt“.
O širem kontekstu projekta ne govori se dovoljno – osobito o kamenolomu iz kojeg bi se crpila sirovina za proizvodnju. Prije dolaska investitora, taj je kamenolom bio mali i lokalni, no njegovo je širenje sada planirano na razinu od čak 200 tisuća tona dolomita godišnje.
Jedno malo mjesto – kao što je Kupres – postaje pozornica velike industrijske proizvodnje
„Kad to stavimo u broj i sa svim drugim sirovinama i izlaznim proizvodima koji će nastajati u toj tvornici, dolazimo do toga da jedno malo mjesto, kao što je Kupres postaje pozornica velike industrijske proizvodnje, sa stotinama kamiona dnevno koji prolaze nasiljem“, upozorava Barišić.
Skijalište na Kupresu / Matko Begovic/PIXSELL
Još jedan važan argument protiv projekta je ogromna potrošnja resursa, a posebno vode.
Radi se o osnovnom ljudskom pravu na pitku vodu.
„Planirano je godišnje korištenje 240 tisuća kubika vode, što nadilazi stopostotnu potrebu za opskrbu stanovništva. Naši izvori su brojni, ali njihova kapacitiranost je mala. Ovo nas ozbiljno zabrinjava – radi se o osnovnom ljudskom pravu na pitku vodu.”
Zabrinutost postoji i zbog zagađenja zraka, buke, kao i neposredne blizine gradskog vodocrpilišta, koje se nalazi svega 200 metara od planirane lokacije pogona.
Što kaže Crkva?
Velečasni Dubravko istaknuo je kako je ključno uskladiti duhovni i ekološki pristup. Crkva, prema njegovim riječima, ne vidi ekologiju samo kao društveno pitanje, već kao dio šireg moralnog i duhovnog odgovora na dar stvaranja.
Podsjetio je da je „sveti papa Ivan XXIII. još u Pacem in terris govorio o nezagađenosti prirode i važnosti njezina očuvanja“. Dodao je i da su pape Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. kroz svoje socijalne dokumente nastavili razvijati svijest o ekološkoj odgovornosti.
Posebno je naglasio doprinos pape Franje, koji je u Laudato si’ „snažno apostrofirao ekološku krizu u svijetu“, a podsjetio je i na nedavnu poruku pape Lava XIV.
Papa Franjo je u Laudato si’ snažno apostrofirao ekološku krizu u svijetu.
Pogled na Kuprešku visoravan / Foto: Zvonimir Barisin/PIXSELL
„U video poruci povodom desete obljetnice ove enciklike, papa Lav XIV., snažno je naglasio ekološku pravednost, svijest za okoliš i potrebu za razboritim društvenim projektima.“
Umjesto da se ulaže u održive projekte poput zdrave prehrambene proizvodnje, lječilišnog turizma i rehabilitacijskih centara, nameću se industrije koje su u zapadnoj Europi već zabranjene – jer ne samo da uništavaju humus nego i zagađuju vodu.
Kako je upozorio: „Bilo bi slično kao kada bi netko dirao u slapove Plitvičkih jezera ili da na Bledu i u Schwarzwaldu iskapa površinske minerale. Sve to ima i Kupres.“
Alternativa sigurno postoji!
Mladi koji stoje iza ove inicijative ne osporavaju važnost industrije, ali naglašavaju da svaka industrijska djelatnost mora biti usklađena s lokalnim uvjetima i dugoročnim interesima zajednice.
„Mi nismo nikakvi eko-fanatici, nismo ljudi koji smo protiv industrije. Industrija je važna grana gospodarstva i treba je razvijati, ali ona mora biti u skladu s mogućnostima, a posebno s potrebama lokacije na kojoj se nalazi.“
Zašto zemlje koje također imaju dolomit i druge rude nisu izabrale ovakav put?
Kupres – Bosna i Hercegovina / Foto: Denis Kapetanovic/PIXSELL
Njihove strategije razvoja govore o ekološkoj poljoprivredi, o stočarstvu, turizmu, kako zimskom tako i ljetnom. „To su sve djelatnosti koje su nespojive sa metaloprerađivačkom industrijom u neposrednom susjedstvu.“ Ističe i zanimljivu paralelu s bogatim alpskim državama:
„Ako se već ugledamo na bogate zemlje Zapada, zapitajmo se zašto zemlje koje također imaju dolomit i druge rude nisu izabrale ovakav put, nego su se odlučile za cjelogodišnji turizam. To znači da alternativa sigurno postoji.“
Čuvajmo svoju prirodu!
Kupreški svećenik istaknuo je kako zaštita prirode na Kupresu nije samo lokalna inicijativa, već pitanje regionalnog interesa. Naglasio je da voda, kao zajednički resurs, ne poznaje administrativne crte – stoga je njezina zaštita odgovornost svih koji o njoj ovise.
„Ovo nije samo inicijativa mladih ljudi s Kupresa koje cijeli svijet podržava, niti svećenička deklaracija, nego regionalni interes da se očuva priroda i zaštiti vodozona.“
Iako je zajednica na Kupresu brojčano manja, dodao je, njezin glas ima težinu jer se tiče i Livna, Cetine, Splita, Makarske i šireg kraja.
Zaključio je jasnom porukom:
Čuvajmo svoju prirodu i čuvajmo jedni druge.
Cijelu emisiju poslušajte u arhivi HKR-a.