Karmelska tradicija

Prorok Ilija, Blažena Djevica Marija od gore Karmela i sv. Šimun Stock tri su osobe koje čine temelje karmelske duhovnosti bez koje bi Crkva bila znatno siromašnija molitvom, iskustvom i tradicijom.

Na tim temeljima u srednjem vijeku velikani karmelskog Reda, sv. Terezija Avilska i sv. Ivan od Križa raspirivali su karmelsku duhovnost koja je Božjom providnosti doprla i do naših krajeva.

S gore Karmel potekli su karmelićani i karmelićanke, ondje je sagrađen i prvi hram posvećen Blaženoj Djevici Mariji koja je zbog toga i nazvana Gospa Karmelska.

To je sveto brdo svojom prirodnom ljepotom oduvijek privlačilo iskrene Bogotražitelje, a među kojima se ističe prorok Ilija kao duhovni otac Karmela i „preteča“ karmelskih pustinjaka.

karmelski grb/ Foto: karmel.hr

Prorok Ilija

Prorok Ilija se na Karmelu borio protiv lažnih božanstava, branio vjeru u pravoga Boga koji je providonosan i milosrdan, suprostavljajući se poganskim religioznim praznovjerima i štovanju boga Baala.

Uvijek postoji opasnost da si stvaramo „bogove po mjeri“ i radi toga je potrebno pročišćavanje naše slike o Bogu, odnosno naše vjere.

„Ilija i sv. Terezija Velika bili su proroci svoga vremena, temperamentni, odlučni, jasni i neposredni u obrani onoga u što vjeruju i što su iskustvom i Božjom milošću stekli… Zato si i mi često moramo postavljati pitanje:

prorok Ilija i Gospa Karmelska/ Foto: karmel.hr

U kojeg i kakvog Boga vjerujemo?

Vjerujemo li u Boga, Oca Isusa Krista? Zašto vjerujemo?

Kada molimo Boga i Gospu? Onda kada smo u potrebi ili i kada nam ide dobro?

Jako je važno svakodnevno u svome srcu ostaviti prostor i mogućnost za pročišćenjem slike o Bogu. Bog u kojega vjerujemo i kojemu se molimo ne smije biti urar svemira, sudac koji samo kažnjava, svemoćni gospodar koji po svom hiru uređuje svijet. Ne!

Naš je Bog Otac Isusa Krista, ‘spor na srdžbu i bogat milosrđem’, Bog koji oprašta, koji daje život, koji ulijeva nadu.

Pravu narav Boga definirao je evanđelist sveti Ivan: Bog je ljubav! Kratko i jasno. Da je više rečeno bilo bi suvišno i nedostatno, a manje ljudskim riječima nije moguće.

primanje karmelskog pravila/ Foto: karmel.hr

Gospa Karmelska

Povezanost proroka Ilije s Blaženom Djevicom Marijom u duhovnog iščitavanju Svetog pisma pronalazimo u liku maloga oblačka koji se uzdizao sa zemlje prema Karmelu.

Karmelska tradicija je u ovom oblačku koji nagovještava veliku kišu prepoznala lik i molitve Blažene Djevice Marije čiji zagovor nam nagoviješta obilne Božje milosti.

U vrijeme prvih kršćanskih pustinjaka na gori Karmelu, Marija je ta koja privlači i okuplja oko sebe prvu braću koji se spontano formiraju u Red. Oni je prepoznaju kao majku, ali i kao sestru, kako nam donosi karmelska tradicija.

Prvi karmelski redovnici znali su da put do Isusa, do iskustva Boga živoga, možemo koračati „prečicom“, po Mariji.

„Mnogobrojni naslovi pod kojima se štuje Blažena Djevica Marija odgovaraju mnogostrukim načinima na koje ona djeluje u povijesti našega spasenja. Ona djeluje donoseći nam duhovnu utjehu, zdravlje duše i tijela, mir u obitelji, uspjeh u radu.

Po njezinu zagovoru, Bog zahvaća u sve trenutke našega života – u rođenju i u smrti, u trenucima boli i u trenucima radosti, u trenucima nade i u trenucima pustoši i tjeskobe.“

gora Karmel/ Foto: karmel.hr

Sv. Šimun Stock

Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji dobila snažne promicatelje u 13. stoljeću, a to su: franjevci, dominikanci, karmelićani, augustinci i službenici Marijini.

Sv. Šimun Stock, prvi general karmelskog Reda imao je viđenje Blažene Djevice Marije.

Naime, predaja kaže da se Blažena Djevica Marija ukazala 16. srpnja 1251. godine sv. Šimunu Stocku i tom prilikom dala mu škapular sa „subotnjim povlasticama“, odnosno s obećanjem spasenja od pakla onima koji ga budu nosili i oslobođenja iz čistilišta prve subote nakon smrti.

Gospa Karmelska predaje škapular Šimunu Stocku/ Foto: karmel.hr

Škapular je štit i snaga

„Dakle, razlog zbog kojeg se utječemo Gospi jest nada u milost spasenja.

Škapular koji danas mnogi vjernici stavljaju na sebe, a naše ga sestre nose cijeli redovnički život, nije neka vrsta propusnice koja nas oslobađa od životnih napora, kušnji i zla.

On je znak odgovornosti i hrabrosti, štit i snaga da svakodnevno hodimo u svjetlu vjere.

On zaklanja taj sveti prostor nutarnje borbe, ali i susreta s Gospodinom. On je poput skrovite sobe iz Matejeva evanđelja u koju se često trebamo povući kako bi susreli Gospodina (Mt 6,6).

Pakao od kojega molimo da budemo oslobođeni jest mržnja, razdor, zavist, ravnodušnost – sve ono što truje naše međusobne odnose i ne dopušta nam da živimo i kročimo u miru.

Od pakla se oslobađamo kada radimo na većem jedinstvu, na većoj osjetljivosti za potrebe siromašnih, na većem zalaganju za svjedočenje evanđeoske poruke i blaženstava.“

U zahvalnosti

Na kraju homilije mons. Marko Medo potaknuo je sve prisutne hodočasnike da iznova svakog dana otkrivaju radost u davanju više nego u primanju; da uče zahvaljivati Gospodinu za dar života, zdravlja, obitelji, vjere; te da budu zahvalni onima koji im čine dobro, a velikodušni prema onima koji ih povrijede, da pokušaju biti i hoditi zajedno..

„Nikada nećemo biti sami. Tome nas uče ovi blagdani i svetkovine tako važne i znakovite karmelskom Redu, ali i Crkvi.“

Foto: Canva

Što nam poručuju?

Prorok Ilija neka nam bude uzor u borbi za čistu sliku i iskustvo Boga.

Blažena Djevica Marija neka nas okuplja oko sebe kao prvu braću karmelskog Reda i kao naše sestre ovdje u Brezovici,.

Sveti Šimun neka nam bude poticaj i uzor kako se toj Marijinoj zaštiti uteći i pod njom zauvijek ostati. I Gospa od gore Karmela bit će uvijek s nama,“ zaključio je.

Tijekom cijelog dana vjernici su pristupali sakramentu pomirenja, a nakon svetih misa imali su mogućnost primanja Gospinog škapulara.