U razdoblju od 18. do 25. siječnja 2026. godine u Zagrebu i okolici svečano je obilježena Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koja se ove godine u cijelome svijetu slavila pod biblijskim geslom:

„Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoga poziva“ (Ef 4,4).

Tijekom osmine kršćani su se okupljali u različitim crkvenim bogoslužnim prostorima, dopuštajući da ih ista Riječ stavi u zajednički položaj slušatelja pred jednim Gospodinom.

Vlč. Marijan Ožegović, članovi Povjerenstva, predstavnici kršćanskih Crkava i ministranti nakon ekumenskog molitvenog slavlja u župi BDM Kraljice Mira, Granešinski Novaki.

Ovogodišnji završetak Molitvene osmine providonosno se podudario s Nedjeljom Božje Riječi, a euharistijsko slavlje predvodio je predsjednik Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog mons. Zlatko Koren.

Zar je Krist razdijeljen?

U svojoj propovijedi mons. Koren naglasio je kako Božja Riječ nije samo tekst koji se sluša, nego živa snaga koja okuplja, obraća i gradi Tijelo Kristovo.

Polazeći od naviještenih biblijskih čitanja, osobito iz Poslanice Korinćanima, postavio je snažno pitanje apostola Pavla: „Zar je Krist razdijeljen?“ te istaknuo kako svako kršćansko jedinstvo započinje ondje gdje se Krist ponovno postavi u središte, ispred svih konfesionalnih, kulturnih i povijesnih podjela.

Govoreći u ekumenskom kontekstu, mons. Koren je istaknuo da jedinstvo kršćana nije plod kompromisa, nego plod obraćenja i zajedničkog slušanja Riječi Božje, te da je upravo Riječ Božja najdublji i najtrajniji ekumenski temelj.

Slika iz bogoslužnog prostora Baptističke Crkve u Zagrebu (Radićeva ul.)

Ekumensko molitveno slavlje, koje je uslijedilo po završetku euharistijskog slavlja, oblikovano je prema posebnom redu pod naslovom „Svjetlo od Svjetla“, koji je u potpunosti bio prožet kristološkom teologijom svjetla.

U središtu bogoslužnog prostora nalazila se uskrsna svijeća, znak uskrsloga Krista, koji je, prema Nicejskom vjerovanju, „Svjetlo od Svjetla“, „pravi Bog od pravoga Boga“. Kristovo svjetlo nije apstraktan simbol, nego stvarna prisutnost Boga koji u Kristu ulazi u tamu svijeta i rasvjetljuje put Crkvi.

Upravo zato svjetlo u ovom slavlju nije bilo shvaćeno kao ukras ili metafora, nego kao teološki govor: Crkve ne proizvode vlastito svjetlo, nego ga primaju od Krista.

U tami Svjetlo pokazuje snagu

Tema ovogodišnje Molitvene osmine, prožeta iskustvom armenskih kršćana, podsjetila je čitav kršćanski svijet da Kristovo svjetlo ne može ugasiti tama povijesnih stradanja, nego upravo u tami Svjetlo pokazuje svoju snagu.

Molitva u bogoslužnom prostoru Baptističke Crkve u Radićevoj u Zagrebu.

U tom je svjetlu i zagrebačko obilježavanje Osmine bilo svjedočanstvo nade da jedinstvo kršćana nije ljudska utopija, nego Božji dar koji je već prisutan u Kristu i koji se, kroz molitvu i obraćenje, sve jasnije očituje u životu Crkava.

Oko uskrsne svijeće bilo je postavljeno sedam manjih uljanica koje su predstavljale kršćanske Crkve okupljene na slavlju. Taj raspored izražavao je temeljnu poruku ovogodišnje Molitvene osmine: Crkva je jedno tijelo upravo zato što ima jedno središte, a to središte je uskrsli Krist.

Nakon molitve u bogoslužnom prostoru Reformirane kršćanske kalvinske Crkve gdje su domaćini bili reformirani kršćani i Evangelička Crkva.

Tijekom slavlja predstavnici pojedinih Crkava pristupali su uskrsnoj svijeći i od nje palili svijeću svoje Crkve. Taj čin, duboko ukorijenjen u drevnu kršćansku liturgijsku simboliku, simbolizira da svaka kršćanska zajednica živi od Kristova svjetla, premda ga prima i svjedoči u različitim povijesnim, kulturnim i liturgijskim oblicima.

Dijelovi slavlja, koje je pratilo postupno paljenje svih uljanica, bili su oblikovani tako da svaka kršćanska Crkva sebe predstavi kroz određeni dio ekumenskog slavlja: kroz ektenijske zazive, Gospodnju molitvu, naviještaj Riječi Božje, propovijed, molitve iz armenske tradicije, psalme, Vjerovanje i završni blagoslov.

Okupljeni vjernici u Hramu sv. Preobraženja.

Nakon što su svi predstavnici kršćanskih Crkvi predstavili vlastitu kršćansku tradiciju, uslijedio je središnji čin, ekumenska gesta, molitvenog slavlja: svaki predstavnik uzeo je uljanicu te su pošli među narod kako bi svi vjernici upalili svoje svijeće.

Pritom se pjevalo „Dođi Duše Presveti“. Tajnik Povjerenstva dr. sc. o. Ivan Pleše okadio je uskrsnu svijeću te sve okupljene. Svoj vrhunac ova ekumenska gesta svjetla doživjela je u zajedničkom recitiranju Nicejsko-carigradskog vjerovanja svih okupljenih s upaljenim svijećama koje je uslijedilo po završetku pjesme.

Nakon molitve u bogoslužnom prostoru Reformirane kršćanske kalvinske Crkve gdje su domaćini bili reformirani kršćani i Evangelička Crkva.

Na završetku ekumenskog molitvenog slavlja mons. Koren istaknuo je da Molitvena osmina ne završava ovim bogoslužjem, nego se nastavlja u svakodnevnom životu vjernika i Crkava, prenosi IKA.

Na završnom ekumenskom molitvenom slavlju u Zagrebu, kao službeni predstavnici svojih Crkava, sudjelovali su iz Katoličke Crkve mons. Koren; iz Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Srpske pravoslavne Crkve đakon o. Aleksandar Lukić; iz Makedonske pravoslavne Crkve – Ohridske arhiepiskopije predstavnik za ekumenizam crkvene općine sv. Zlate Meglenske Stojče Kmetski; iz Hrvatske starokatoličke Crkve predsjednik Sinodalnog vijeća Hrvatske starokatoličke Crkve prof. dr. sc. Damir Boras; iz Evangeličke Crkve u Republici Hrvatskoj župnik Evangeličke crkvene općine u Zagrebu Moran Rajković; iz Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Republici Hrvatskoj biskup Peter Szenn te iz Baptističke Crkve u Zagrebu starješina Momir Blažek.