Do sada nepoznati životopis daje novi uvid u lik omiljenog Siromaška iz Asiza kroz oči Tome Čelanskog, prvog Franjinog životopisca.

Ovaj rukopis smatra najvećim otkrićem u franciskologiji u posljednjih stotinu godina.

Autor predgovora i priređivač teksta je poznati francuski povjesničar i vrsni proučavatelj srednjega vijeka Jacques Dalarun (1952.) koji je 2015. došao do ovoga otkrića. Tijek otkrića opisao je u Uvodu knjige.

„Uz nešto truda dešifrirao sam pismo posvete koje počinje ovim riječima:

Časnom i poštovanom ocu, bratu Iliji, generalnom ministru Manje braće.

Život preslavnog našega oca Franje, koji sam, po nalogu pape Grgura, a po tvome naputku, prije nekog vremena u opsežnijem djelu napisao, zbog onih koji su se možda s pravom tužili na mnoštvo riječi, sada sam po tvojoj zapovijedi sažeo u kraće djelce, ispustivši mnogo toga, trudio sam se da kratko i sažeto zapišem samo ono najvažnije i najkorisnije.

Od tada uopće nije bilo sumnje da smo bili pred dubokom preradom prvog Života blaženoga Franje ili Prvog životopisa koji je skratio njegov autor Toma Čelanski po naputku brata Ilije.“

Djelo sadrži izvorne odlomke koje ne nalazimo u drugom životopisima sv. Franje, koji ocrtavaju njegovu ljubav prema siromasima i kreposti siromaštvua poniznosti, kao i svečeva čudesa.

Foto: Hrvoje Josip Bišćan

Fra Nikola Kozina, čiji magistarski rad obranjen u Rimu 2022. na Papinskom sveučilištu Gregoriana predstavlja analizu i komentar toga novootkrivenoga životopisa sv. Franje, za HKR ističe:

Nakon jako puno godina otkrivamo postojanje jednoga autentičnog djela o sv. Franji i to iz najranijih vremena franjevačkog pokreta, riječ je o tridesetim godinama 13. stoljeća.

„Zasigurno znamo da je autor ovoga djela Toma Čelanski, čija neka djela o sv. Franji već imamo, ali sada sa sigurnošću znamo i da je to riječ o, drugom po starini, djelu Tome Čelanskog o svetome Franji i da se to djelo nastavilo koristiti izvan Reda – u vrijeme kada je u franjevačkom Redu ulogu službenog Franjinog životopisa preuzeo spis sv. Bonaventure.

Zagrebački kanonici su za blagdan sv. Franje koristili ovaj spis Tome Čelanskog.“

Upravo ovaj, koji je pao u tamu unutar franjevačke obitelji, tu u Zagrebu je sačuvan i ostao u upotrebi sve do kraja osamnaestog stoljeća.

Foto: Hrvoje Josip Bišćan

Pojasnio je i zašto je ovaj Franjin životopis i u samom Redu pao u zaborav:

„Mnogi redovi svoj identitet dobivaju iz pravila koje imaju. Ono je pravno sigurno i čvrsto.

Franjevačko Pravilo je jedan duhovni tekst te mi franjevci, kao orijentir života, imamo više uzor i osobu svetoga Franje.

Jako je bitno kako je ta osoba predstavljena u vrijeme kad je bilo jako puno sukoba, pa i unutar Reda. Kad je i izvana Red bio viđen kao problematičan pokret, sv. Bonaventura – kao važna osoba u Redu – nastojao je ponuditi vlastiti tekst i vlastitu viziju Franje i njegovog ideala.

Jednostavno, svi drugi tekstovi pali su u sjenu toga službenog teksta Franjevačkog reda.

I ovaj tekst Tome Čelanskog je vrlo brzo pao u zaborav, a donosi nam ne toliko novosti o samome svetom Franji, koliko jedno viđenje mladoga reda o svome osnivaču“, zaključio je fra Nikola.