U cintoru crkve Svetog Mihaela u zagrebačkom naselju Gračani u petak su pokopani posmrtni ostaci 294 žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, ekshumirani iz masovnih grobnica s područja Medvednice.

Tom je prilikom dekan Gornjogradskog dekanata mons. Zlatko Koren je rekao: Netko je planirao. Netko je želio. Netko je skovao plan da oni budu zaboravljeni, da se o njima uvijek šuti. No, ljubav je nezaustavljiva i ta ljubav je progovarala, progovorila i progovarat će.

Iz Uprave za zatočene i nestale, pri Ministarstvu hrvatskih branitelja, pojasnili su HKM-u detaljnije kako točno teče proces od prvog saznanja do konačnog ukopa onih o kojima godinama nismo ništa znali kao što je bio slučaj s upravo ukopnih 294 žrtve komunističkog režima čiji su zemni ostaci pronađeni na padinama Medvednice.

Po dolasku Stjepana Sučića na čelu Uprave za zatočene i nestale, unazad tri godine, pojačao se proces traženja u tom takozvanom ‘hrvatskom modelu’ traženja nestalih osoba.

Uvode neke nove metode jer je danas teško pouzdati se, na primjer, u izravne svjedoke. Biologija je učinila svoje, pojasnili su. Većina svjedoka nije više među živima.

Upravo zato, pokušavaju raditi na sve moguće načine što zorno pokazuje primjer Gračana gdje su u kontinuitetu u radu proveli oko tri mjeseca.

“Intenzivno smo radili jako puno i uz zajednički trud te zalaganje uspjeli smo ekshumirati 294 posmrtna ostatka koje smo danas, evo, dostojno pokopali i dali im pravo na zasluženi grob”, izjavili su za Hrvatsku katoličku mrežu.

Čitav proces rada ide ovim tijekom: Čim u Upravi dobiju dojavu, prikupljaju sve dostupne informacije od različitih strana – institucija, jedinica lokalne samouprave, arhiva, sve što je dostupno. S time rade pripremu; pripremu za istraživanje, pripremu hoće li uopće izlaziti na teren.

Nakon što sakupe dovoljno informacija, ono što je dobro u našem ‘hrvatskom modelu’ dvije područne jedinice – jedna u Vukovaru, druga iz Splita, čime pokrivaju cijelu Hrvatsku – izlaze na teren zajedno sa središnjicom iz Zagreba.

Istražuju i pregledavaju teren i odlučuju koja će sredstva upotrijebiti od onih koja su im na raspolaganju s tehničke strane i samo ljudstvo.

Ta tehnička pomoćna sredstva nazivaju ‘polugama’ koje im pomažu pri pretraživanju tla: geo-radar, bio detektori – cadaver psi koji su sposobni nanjušiti ljudske ostatke stare i nekoliko desetaka godina – te snimanje iz zraka.

Spomenuta pripremna analitika je sve, jer vi s tim podacima izlazite na teren; kopate i prema njima djelujete.

Isto, na što također vrlo snažno obraćaju pozornost kod svojih terenskih istraživanja je; što više fotodokumentirati, što više podataka prikupiti, zabilježiti, ostaviti, jer nikada ne znate tko će jednom koristiti vaša stručna izvješća i kome će poslužiti kao podloga za dalje.

Ništa se ne prepušta slučaju, sve se fotodokumentira i bilježi.

Drugi dio posla su probna iskapanja. Ono što im je jako bitno u predradnjama, naime, traže podatke po principu da – kako su se izrazili – ‘utočnimo mjesto’ koje bi bila grobnica, pojedinačna ili masovna.

Svjedoci su im bitni i bitna im je lokacija, tumače.

Ukoliko pronađu posmrtne ostatke, izlaze na teren i utvrđuju vremenski period iz kojeg potječu jer to može biti arheološko nalazište, ostaci iz Domovinskog rata ili Drugog svjetskog.

Nakon toga se odlučuje kako će nastaviti s obradom. To je tehničko-forenzičko-antropološko-areheološki dio istraživanja, kako ga stručno nazivaju u resornom ministarstvu.

Privremeno se zbrinjavaju posmrtni ostaci da bi se na njima izvršila analiza na zavodima za sudsku medicinu. Sve prikupljene podatke dalje analiziraju i u konačnici dokumentiraju sve ono što su pronašli sustavnim znanstvenim metodama.

Iz Domovinskog rata još uvijek tragaju za 1892 osobe. I u ovom trenutku vrše istraživanja. Posao, što se tiče grobišta iz Domovinskog rata, nikada ne prestaje. Svaka dojava koja dođe u Upravu za zatočene i nestale provjerava se i na terenu i podatkovno.

Uz Ministarstvo hrvatskih branitelja, informacije prikupljaju i Ministarstvo unutarnjih poslova, nadležni sudovi, županijska državna odvjetništva, sigurnosno-obavještajne agencije, ali i ministarstvo kroz svoja vlastita istraživanja.

Što se tiče ‘hrvatskog modela’ istraživanja posmrtnih ostataka i ovo su iznijeli: Od ulaznih informacija do samog čina pokopa trajnog zbrinjavanja dug je put, ali sustavan, temeljit, institucionaliziran.

Ništa se ne prepušta slučaju.

Sve zahtjeva veliki trud i vrijeme što se najbolje vidi na primjeru Gračana gdje su radili 65 radnih dana za 294 posmrtna ostatka i još 38 radnih dana za obradu tih posmrtnih ostataka. Sve se radi s pažnjom, pijetetom, dostojanstvom da generacijama koje dolaze ostavite vrijedan trag onoga što ste radili.

Za svaku buduću informaciju o novim saznanjima i tajnim grobnicama nadležna je Uprava za zatočene i nestale. Svi kontakti su na njihovim mrežnim stranicama, kao i anonimna linija za one koji se boje imenom i prezimenom dostaviti podatke i otkriti nove lokalitete.