Duboko smo zagazili u korizmu. Odluke neke od čiste srijede već i prekršili, a neke i zaboravili da smo donijeli. I nije pitanje tu samo o ustrajnosti i stavljanju kvačica kako smo nešto dobro izvršili, nego gdje nas je to dovelo?

Jesam li korizmenim odricanjem došao do veće ljubavi prema Bogu i čovjeku? Jesu me postovi i molitve dovele do brata i sestre u nevolji? Jesam li spremniji oprostiti? Jesam li u mogućnosti otvoriti prvi vrata? Spustiti se na tuđu razinu kako bih drugoga uzdigao? Kakav je moj rječnik u ovim danima? Izlaze li riječi klevete, ogovaranja ili riječi blagoslova? Volim li barem malo više svoju ženu/muža? Jesam li spreman barem malo više se žrtvovati? Jesam li spreman biti razapet da uskrsnem?

Stignemo sve popraviti dokle god dišemo, ali ljepota je u tome da ne znamo dokle ćemo disati. Imamo samo sada, stoga neka vrijeme koje još imamo bude usmjereno prema tome da donesemo plod koji će pokazati da je korizma uspješna jer smo učinili zaokret prema Bogu koji nas onda upućuje na čovjeka pokraj nas. On koji se spustio na našu razinu kako bi nas uzdigao, poziva i nas da to učinimo za druge.

Ispovijed i euharistija – put prema nebu. Bez ta dva sakramenta, teško ću igdje napredovati. Ustrajmo u djelima ljubavi, krenimo od malih stvari pa ćemo jednoga dana činit velike!

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Vinko Brković (@fravinkobrkovic)