U župnom pastoralnom centru župe Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici počinju pripreme za zahvalno vjerničko hodočašće koje se tradicionalno održava prve subote u rujnu. Ove godine hodočašće je 4. rujna, no više o svemu doznali smo od župnika Župe Navještenje BDM vlč. Norberta Ivana Koprivca.

Vlč. Norbert sa župljanima u izradi krunica

“Ove godine hodočastimo trideseti put i tome se doista radujemo. Hodočastiti mogu svi koji su u kondiciji i koji to žele, barem jedan dio puta. Svakako su dobrodošli. U ovo hodočašće uključila se Zajednica obitelji Župe Navještenja i drugi župljani koji su izrađivali krunice kao dar svim hodočasnicima. U izradu krunica uključene su bile obitelji i djeca, i bilo je vrlo lijepo vidjeti taj poticaj. S vremenom sve se više župljana uključivalo u izradu. Ima mnogo različitih krunica, neke su u obliku narukvica, a neke “klasične”. Napravljeno ih je oko 2500 koliko je otprilike i hodočasnika svake godine. Cilj izrade ovih krunica je poticaj hodočasnicima na redovitu molitvu krunice Blaženoj Djevici “, istaknuo je vlč. Norbert.

Krunica je bila i najsnažnija molitva u Domovinskom ratu kao protuteža silnom zlu. Jedna je majka stavila krunicu oko vrata svojem sinu koji je u prvim danima agresije išao braniti Domovinu. To su opazili i drugi hrvatski branitelji pa su i oni stavili krunicu oko vrata s križićem na grudima. S krunicom oko vrata odlazili su braniti Domovinu i župljani župe Navještenja. Znao je ondašnji župnik Josip Frkin, koji je krunice blagoslivljao i darivao ih braniteljijma na njihovu zamolbu, reći župljanima okupljanima na molitvu da mnogi branitelji ne znaju moliti krunicu, ali vjeruju u moć molitve, pa oni koji nisu na fronti moraju moliti za njih da bi ih njihove molitve pratile i čuvale.

Blagoslov krunica predviđen je ovoga petka na svetoj misi, a dijelit će se na ulazu na autoput tako da će svaki hodočasnik dobiti svoju krunicu.

Osim krunice, za hodočasnike je pripremljen i “preklopnik” s molitvama i poticajem na molitvu, s određenim nakanama koje želimo ove godine predati Blaženoj Djevici Mariji. Tu su i pjesme Majci Božjoj i kratak pregled povijesti našega hodočašća. Dobrodošli su hodočasnici i iz drugih mjesta”, kazao je vlč. Norbert.

U početku nam je trebalo sat vremena za jednu krunicu i pomislili smo kako je nemoguće sve to stići – ostvariti do hodočašća.

U izradu krunica uključila se i gospođa Marija, majka četvero djece, koja je rekla da se u početku činilo nemogućom misijom napraviti toliki broj krunica do datuma hodočašća. “Kada smo čuli župnikovu želju o izradi krunica razmišljali smo o broju koji je potreban, pa smo postupno došli do broja od 2500 krunica. Mnogo nas se uključilo u izradu tih krunica, vjerojatno više od petnaestak župljana. Svatko je dao neki svoj doprinos. Bila nam je to prigoda za druženje ponedjeljkom u pastoralnom centru kada smo se “uhodavali” jer nitko od nas nije u životu napravio krunicu. Tako smo uz video materijale koji su dostupni na internetu gledali kako se izrađuju krunice i polako se educirali. U početku nam je trebalo po sat vremena za jednu krunicu. Mislili smo kako je nemoguće stići to napraviti do rujna. No, dva tjedna kasnije, našli smo način kako ubrzati izradu i od tad nam je trebalo mnogo manje vreena”, istaknula je gospođa Marija.

Gospođa Božena napravila je preko 1200 krunica i bez njezine pomoći ne bismo uspjeli doći do tog broja!

Nedugo nakon početka inicijative o izradi krunice proširio se glas o tom vrijednom poslu i među drugim župljanima. “Uskoro su nam se počeli javljati i župljani koji su željeli raditi i sudjelovati u izradi krunica. Čak su i muževi sudjelovali, dali su svoj doprinos u nizanju zrnaca na žice. Nalazili smo se i u obiteljima, jedni kod drugih, i vadili materijale za izradu krunica koje smo nosili sa sobom i tako zajednički radili. Moram spomenuti gospođu Boženu koja je iznijela ideju o krunici u obliku narukvice. Ona je rekla kako ima mnogo vremena i da može izrađivati krunicu u obliku narukvice. Rekla je da ju to opušta. Sama je napravila preko 1200 krunica! Ne bismo uspjeli doći do tog broja bez njezine pomoći”, istaknula je Marija.

Izrada ovih krunica donijela je i duhovnih plodova u Marijinom životu. Smatra da je to kvalitetno vrijeme koje je provela sa svojom djecom, a vjeruje da je i njima bilo tako. Njezina kćer zaključila je da su one, radeći krunice, bile zapravo u zajedničkoj molitvi. Sigurni smo da će i ovih 2500 krunica, koje će biti podijeljene hodočasnicima, potaknuti na što veću ljubav i pobožnost prema Majci Božjoj.

Materijal za izradu krunica župljani su nosili i na godišnji odmor, a kad bi nešto od potrebnog za dovršiti krunice ponestalo, vrijedne su župljanke jedne drugima slale poštom križiće, špagice ili pak zrnca. Tako je i paketić križića stigao u Jelsu na otok Hvar.

“Naša župa je organizator, ali u hodočašće je uključen i cijeli Dekanat velikogoričko-odranski, hodočaste i sva okolna mjesta. Pridružuju nam se hodočasnici  i iz župa sisačke biskupije. Kreće se u 5 ujutro ispred Župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije. Zatim se ide do mjesta, odnosno Župe, Šćitarjevo gdje će biti doručak koji pripremaju župljani te župe uz pomoć našeg grada Velike Gorice. Zatim nastavljamo dalje do Soblinca, Kašine preko Laza do Marije Bistrice. Tko god se zatekne na toj relaciji dobrodošao je i pozvan hodočastiti s nama”, pozvao je vlč. Norbert.

Važno je sudjelovati i slaviti Gospodina.

“Posustane li netko putem, osiguran je prijevoz u obliku nekoliko automobila i kombija, ali isto tako i medicinska pomoć bude li potrebno. Očekuje se da će hodočasnici u Mariju Bistricu stići oko 15-15.30 sati. Zatim se formira zajednička procesija od hodočasnika koji će do tada pristići.  Slijedi kraći odmor i prilika za ispovijed. Euharistija je u 18 sati i predslavi je mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup. Predviđeno je zahvaliti se oproštajnom procesijom oko oltara. Nakon toga krećemo prema kući”, rekao je vlč. Norbert.

Za one koji će doći pješice, te neće imati prijevoz svojim kućama, župa organizira prijevoz autobusima. Potrebno je javiti se u župni ured i osigurati mjesto u autobusu. Povratak je u 20.30 sati.

Prije 30 godina, 3. rujna 1991., mons. Josip Frkin, ondašnji župnik velikogoričke Župe Navještenja Blažene Djevice Marije, dao je zavjet Mariji da će, ako njezinim zagovorom Velika Gorica bude očuvana od ratnih razaranja vjernici hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj i natrag. Zavjet je dan u najvećoj molitvenoj skupini, kakvih je u ratno vrijeme bilo u Velikoj Gorici nekoliko, a okupljale su se od početka rata oko krajputaša, križnih drva ili kapelica na različitim mjestima u župi moliti krunicu s nakanom za mir i slobodnu Domovinu. Marija je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu, a vjernici su zavjet ispunili hodočasteći do Bistrice i natrag 26. i 27. rujna 1992. Na kraju toga zavjetnog zahvalnog hodočašća neki su vjernici pitali hoće li se hodočastiti i nagodinu. I tako je Velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj postalo uobičajeno.