Najavljujući 301. Zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba koje će se ove godine održati 7. i 8. rujna, mons. Zlatko Koren je za HKR rekao kako je ova godina posebna jer se obilježava 120. obljetnica hrvatske marijanske himne Zdravo, Djevo. Ova svima dobro poznata pjesma u čast Mariji nastala je 1904. godine, a napisao ju je isusovac Petar Perica koji se već kao učenik isticao svojim talentom pjesništva. Uz pjesmu Zdravo, Djevo poznata je i njegova pjesma Do nebesa nek’ se ori.

U razgovoru za HKR p. Roko Prkačin je prilikom predstavljanja svoje knjige O. Petar Perica. Pjesnik i mučenik rekao kako je pjesmu Zdravo, Djevo Perica pjevao kao mladi isusovac 1904. prilikom proslave pedesete godišnjice proglašenja Bezgrešnog začeća Marijina te navodi da je pjesma izraz velikog štovanja Gospe, ali i velikog povjerenja cijelog hrvatskog naroda u Gospin zagovor. “Pjesma Zdravo, Djevo izraz je hrvatske duše koja duboko osjeća sve ono što nas povezuje u vjeri s Gospom i njezinim zagovorom u našem narodu”, rekao je pater Roko Prkačin i dodao kako su upravo ove dvije pjesme jasan pokazatelj kako je Perica svoje pjesništvo stavio u službu apostolata Crkve.

Pjesma Zdravo, Djevo izraz je hrvatske duše koja duboko osjeća sve ono što nas povezuje u vjeri s Gospom i njezinim zagovorom u našem narodu.

Foto: Wikipedia

Podsjetimo, p. Petar Perica rođen je oko Makarske. Djelovao je na području Bosne i Hercegovine u Travniku te, poput mnogih drugih intelektualaca toga doba, stradao mučeničkom smrću na otoku Daksi kod Dubrovnika gdje je strijeljan i bačen u zajedničku jamu. Nakon njihova pogubljenja članovi komunističke partije 26. listopada objavili su imena pogubljenih te napisali da je vojni sud izvršio proces nad okrivljenima i da su svi zbog zajedničke krivnje osuđeni na smrt. Nikakvog suđenja nije bilo, a krivnja ubijenih, ponajviše p. Perice bila je u činjenici što je bio svećenik i što je odgajao mlade u skladu s katoličkim vrijednostima, odnosno kako su to pobornici tadašnjeg režima voljeli reći: “Kvario je mladež.”

P. Roko Prkačin je za HKR istaknuo da su žrtve pokolja na Daksi žrtve ideološke mržnje nad Katoličkom Crkvom i rada s mladima. Program partije bila je borba protiv vjere i religije koju su nazivali opijumom naroda koji koči navodni napredak. Jedini spomen na te žrtve u vrijeme režima bila je misa koja se održavala u franjevačkoj crkvi na Daksi. Tek 1990. omogućeno je javno doći na Daksu.