Prigodnu homiliju uputio je vlč. Tomislav Ćoruka, za čije je župničke službe u Đakovu otvorena prva kapela TEK-a u ovoj nadbiskupiji, a u koncelebraciji je, uz dekana Osječkog istočnog dekanata – preč. Alojza Kovačeka, vlč. Ivicu Martića, odgovornoga za TEK u Osijeku te domaćeg župnog vikara Nikolu Klemena, bilo još 6 svećenika. Misno slavlje animirao je mješoviti zbor pjevača iz različitih osječkih župa, uz solista fra Miroslava Petraca te instrumentalnu pratnju Ljerke Žulj (orgulje) i Tomislave Karačić Šoljić (flauta).

Klanjanje – mjesto s kojega idemo naviještati i svjedočiti

Uvodeći u misno slavlje i pozdravljajući sve prisutne vjernike, 481 registriranog klanjatelja, koordinatore te promotoricu trajnog euharistijskog klanjanja u Hrvatskoj Nadu Burum, biskup Ćurić je rekao: „Drago mi je označiti blagoslov ovome klanjanju te izražavam zajedništvo s našim nadbiskupom Đurom koji je imao plan biti dionikom ovoga našega susreta”. Podsjetio je kako ova donjogradska kapela baštini tradiciju cjelodnevnog klanjanja još od 2013. te da se početak trajnog euharistijskog klanjanja želi označiti na marijanski blagdan i uputio da tijekom misnog slavlja treba promišljati o Blaženoj Djevici Mariji koja upućuje na Krista.

Tako nam je mjesto klanjanja i poziv, to je mjesto kojemu dolazimo, ali u isto vrijeme polazište – mjesto s kojega idemo naviještati i svjedočiti svoju kršćansku vjeru.

„I sam sam odrastao u jednoj župi u čijoj je župnoj crkvi Gospin kip bio postavljen do tabernakula, svetohraništa. Marija je uz Isusa, ona usmjeruje na Krista i taj marijanski prizor sam uvijek osjećao kao nešto što nas, kršćanske vjernike, odgaja i usmjeruje, rekao je biskup Ivan. Obratio se zatim registriranim klanjateljima: „Dragi euharistijski klanjatelji, vjerujem da ćete u iskustvu klanjanja vi moći doživjeti da smo svi pozvani još dublje razotkrivati svoj kršćanski identitet. Tako nam je mjesto klanjanja i poziv, to je mjesto kojemu dolazimo, ali u isto vrijeme polazište – mjesto s kojega idemo naviještati i svjedočiti svoju kršćansku vjeru”.

Posljednji sat popunjen na blagdan Bezgrješnog Srca Marijina

U svojoj homiliji propovjednik Ćorluka rekao je kako se kapela Trajnog klanjanja u Osijeku otvara četvrtkom – na dan uspostave euharistije, ali i na blagdan Majke Božje Bistričke te je podsjetio na Marijanski kongres održan u Mariji Bistrici 1971. na kojemu je sudjelovalo oko 200 000 ljudi, koji su pristigli iako je ateistički i komunistički režim na sve načine onemogućavao, priječio i zabranjivao okupljanja. Istaknuo je i kako je nadbiskup Hranić žarko želio da u Osijeku što prije započne Trajno euharistijsko klanjanje te ono sada  i započinje – baš na dan njegove mlade mise koju je 1986. slavio u Ceriću.

„Koliko se puta dogodilo da su pojedinci došli ‘slučajno’ u kapelu TEK-a i obratili se. Ne samo vidjeli komadić kruha, nego susreli živog Krista“, rekao je vlč. Tomislav te se osvrnuo na organizaciju TEK-a u Osijeku: „Prije ovog središnjeg vremena organizacije, a od početka Trajnog klanjanja u Đakovu, u Osječanima je rasla želja da i oni imaju otvoreno mjesto za susret s Isusom. I ta dvogodišnja želja slila se u ovih mjesec i pol dana priprave za početak euharistijskog klanjanja. Klanjatelji trebaju prijaviti i popuniti sva 24 sata, sedam dana u tjednu – a taj posljednji sat u Osijeku popunjen je na blagdan Bezgrješnog Srca Marijina”.

Posebnost kapele trajnog klanjanja je tišina.

Propovjednik je podsjetio i na glavno obilježje kapela trajnog klanjanja – klanjanje u tišini te naglasio: „Posebnost kapele trajnog klanjanja je tišina. Znamo da Bog najviše daje i upravo On progovara u šutnji. Treba nam draga braćo i sestre mjesto tišine, mjesto susreta Boga i čovjeka, i evo to je ova kapelica.“

Ustrajte

Uputio je zatim zahvalu osječkim svećenicima koji su otvorili vrata svojih crkava kako bi koordinatori mogli predstaviti TEK i tako animirati klanjatelje, zahvalio je i koordinatorima koji su žrtvovali svoje vrijeme te rekao: „Svatko zna osobno zašto je birao određeni termin klanjanja, ali mi znamo da je sve te klanjatelje, ali i koordinatore najprije izabrao Gospodin i pozvao ih da služe”. Na svakom mjestu otvaranja kapela vjernici pitaju što znači to „trajno”, koliko će klanjanje trajati, a vlč. Ćorluka je rekao: „Želimo da ovo trajno klanjanje zaista traje do sudnjeg dana, do vječnosti te da se pokrene i druga kapela možda u drugom dijelu grada…”

Nakon homilije uslijedio je prinos euharistijskih darova, a prinesena je i Knjiga registra TEK-a u Osijeku te imena svih registriranih klanjatelja.

Na kraju misnoga slavlja biskup Ćurić zahvalio je svima koji su se priključili TEK-u rekavši: „Doista želimo da budu blagoslovljeni plodovi ovoga svetoga djela“ i poručio: „Ustrajte!“ Osvrćući se na želju da trajno klanjanje traje do dana Gospodnjega, biskup je podsjetio na ranokršćanski zaziv Maranatha! – Neka što prije prođe vrijeme, neka dođe Gospodin! i pojasnio: „Mi svoje vrijeme označavamo razmatranjem onoga vječnoga koje je ušlo u svijet utjelovljenjem Isusa Krista. To je blagoslov i snaga svake naše molitve, svakoga sata, minute i sekunde euharistijskog klanjanja i na ovome mjestu. Znakovitost je euharistijskoga slavlja koje se nastavlja euharistijskim klanjanjem da se ne podjeljuje završni misni blagoslov, on je otvoren blagoslovu punine vremena o  Kristovu dolasku”.

Po izlaganju Presvetoga Oltarskoga Sakramenta svi svećenici i vjernici zadržali su se u kratkom klanjanju, a zatim se i prva registrirana klanjateljica upisala u Knjigu registra i započela svoj sat klanjanja.