Udruga Ekosspiritus okupila je pedeset hodočasnika koji su u srpnju 2024. godine pješice prošli 120 kilometara od Viterba do Rima.
Franački put ili Via Francigena je hodočasnička staza koja prolazi kroz Englesku, Francusku, Švicarsku i Italiju ukupne duljine 2045 km i u pisanim zapisima se spominje već u 8. stoljeću. Udruga Ekosspiritus okupila je pedeset hodočasnika koji su u srpnju 2024. godine pješice prošli 120 kilometara ove staze od Viterba do Rima.
Iz udruge Ekosspiritus kažu da koliko im je poznato, nije bilo druge ovako velike organizirane skupine koja bi se uputila ovom stazom u modernom vremenu, ali svakako se nadaju da neće biti posljednji.
“Hodočašće smo podijelili u pet dnevnih dionica hoda i prošli dovoljno kilometara da smo dolaskom u Vatikan dobili ’Testimonivm peregrinatonis peractae ad limina Petri’- Svjedočanstvo o hodočašću izvršenom na grob sv. Petra”, otkrili su.
Istaknuli su da su zbog velikih vrućina kretali rano ujutro, prije izlaska sunca i “iznenadili se svaki dan ljepotom staze koja velikim dijelom prolazi kroz prirodu, ima mnogo zelenila, prirodnog hlada, na nekim mjestima se hoda uz potoke”.
“Službena aplikacija je funkcionalna i precizna, a put dobro označen crveno – bijelim markacijama i putokazima. Veterani španjolskog Camina govore kako nedostaje popratne infrastrukture – nekada treba dugo hodati bez mogućnosti da se dopuni voda ili kupi osvježenje, ali ipak povremeno nailazimo na česme s pitkom vodom ili trgovine i kafiće gdje se može napraviti stanka i u hodočasničku putovnicu dobiti žig kako bi dokazali prolazak staze. Uvjereni smo: kada u većem broju dođu hodočasnici, pojačat će se i sadržaj koji oni traže”, rekli su.
S njima je putovao svećenik vlč. Florijan Kvetek pa su svaki dan slavili euharistiju, molili jutarnju molitvu iz Časoslova, a bilo je i malih katehetskih duhovnih poticaja. “Čudnovata grupa, u kojoj su najmlađi hodočasnici još u osnovnoj školi, a najstariji u mirovini, našla je svoj zajednički tempo i učili smo se biti zajedno i poštivati jedni druge”, dodaju.
Nakon pet dana napornog hoda, slijedio je gotovo jednako iscrpljujući program razgleda Vatikana i Rima. “Deset dana je trajalo i dugo i kratko, ali smo ponosni jer ne vjerujemo da je itko prije ostvario ovako zahtjevan, ali i prekrasan program koji je povezao izvorno iskustvo dolaska pješice u centar kršćanstva, a zatim boravak tamo gdje je Crkva nastajala i jačala. Koračajući po stepenicama koje su na mjestima, iako kamene i mramorne, uleknute od bezbrojnih koraka hodočasnika koji su kroz stoljeća njima kročili, osjećali smo se dio velike zajednice okupljene oko naše vjere i bili i ponosni i maleni. Sve u Rimu je dojmljivo do granice opisivoga”, prisjetili su se.
“Dobru perspektivu daje nam povratak korijenima, vraćanje na brzinu hoda, što je najprirodnija vrsta kretanja za čovjeka, a upravo to pruža Franački put. Kroz tempo koračanja imamo vremena naučiti mnogo toga o sebi i svojim sposobnostima, bolje upoznati bližnje koje srećemo i čuti što nam Gospodin govori i kamo nas šalje”, izvjestili su.