Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je misno slavlje u petak 30. svibnja, na Dan državnosti, u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, a evo što je poručio o vjeri u hrvatskom narodu.
Ovaj Dan državnosti slavimo u godini proslave 1100. obljetnice krunjenja kralja Tomislava i Prvoga splitskog crkvenog sabora. U tim događajima nalazimo prve oblike zborovanja i zajedničkog donošenja odluka važnih za narod i državu, kao i kršćanske temelje hrvatske državnosti koju danas obilježavamo.
Očuvanje vjere i nacionalnoga identiteta tijekom dugih stoljeća pod tuđom vlašću znak je da nisu državne granice ni državne institucije ono što nam je jamčilo opstojnost.
To su prije svega naša kršćanska vjera, jezik i kultura koji su nas i oblikovali kao naciju.
Stoga bih u ovoj prigodi želio podsjetiti na riječi blaženoga kardinala Alojzija Stepinca koji je s pravom istaknuo da je katolička vjera „prvo i najveće dobro hrvatskog naroda, kao što svjedoči bjelodano čitava povijest naša.“ To dobro valja čuvati, a danas smo potaknuti na promišljanje o razlozima te svete obveze.
Foto: IKA/ Dario Zürchauer
U Kristu se susreću Božja objava i čovjekova čežnja za smislom, pravednošću i mirom.
Ako narod izgubi Krista iz središta svoga života, tada gubi i duhovni kompas.
Božji poziv svijetu da u Kristu pronađe pravi smjer, istinu o Bogu i o čovjeku te izvor vječnoga života upućen je svima. On je jedini Put koji ne vara, jedina Istina koja ostaje, jedini Život koji ne prestaje.
Foto: IKA/ Dario Zürchauer
U hrvatskoj povijesti Krist je bio nadahnuće i izvor hrabrosti tolikim naraštajima koji su u njegovoj muci pronalazili snagu za vlastite kušnje, a u njegovu uskrsnuću nadu da žrtva nije uzaludna.
U srcu toga nadahnuća stoji križ, temeljni simbol kršćanske vjere, ali i jedan od prepoznatljivih znakova identiteta hrvatskoga naroda.
Kroz stoljeća, a i danas, križ je prisutan na našim crkvama, u domovima, na zastavama i na grobovima naših branitelja.
Križ nije samo znak patnje, nego znak pobjede života nad smrću, istine nad laži, vjernosti nad izdajom.
Zato svaki pokušaj da se križ izbaci iz javnoga prostora, iz povijesnoga pamćenja ili današnje društvene zbilje, ne predstavlja tek ideološki stav, to je povreda ne samo osjećaja većine katolika, nego i čin prezira prema hrvatskoj povijesti i kulturnom identitetu hrvatskog naroda.
Foto: IKA/ Dario Zürchauer
Jer narod koji zaboravi križ zaboravlja ne samo svoju vjeru, nego i vlastite korijene, vlastite junake i vlastiti hod kroz povijest. Taj križ je i danas osovina povijesti i temelj nade, kako Crkve, tako i hrvatske domovine.
Kršćanstvo u hrvatskom narodu nije samo prošlost; ono je aktualna zbilja, poziv i mogućnost.
Kroz stoljeća, ono je bilo izvor obrazovanja, umjetnosti, prava i znanosti, ali iznad svega, moralne orijentacije i nade. Ono to može biti i danas.
U Hrvatskoj je danas potrebna prisutnost istinskih vjernika u svim sferama društva: u znanosti, politici, gospodarstvu, umjetnosti, školstvu.
Foto: IKA/ Dario Zürchauer
Potrebno je probuditi potencijal koji imamo u svojoj vjeri, ponizno, ali radosno i odlučno.
Ne da bismo se postavili iznad drugih, nego zbog onoga što smo pozvani biti svijetu usred paradoksa kojima ćemo biti izloženi.
U današnjoj Hrvatskoj važno je ponovo uskladiti slobodu i odgovornost, napredak i pravednost, ekonomiju i etiku.
Potrebna nam je kultura života, dijaloga i nade.
Potrebna nam je vjera koja se utjelovljuje u djelima milosrđa, u poštovanju slabijih i rubnih, u hrabrom svjedočenju istine. Ako obnovimo povjerenje u Boga i jedni u druge, tada ćemo i kao Crkva i kao narod ponovo zasjati.
Foto: IKA/ Dario Zürchauer
Zamislimo Hrvatsku u kojoj svako dijete ima pravo na život i ljubav; Hrvatsku u kojoj brak i obitelj uživaju stvarnu zaštitu i poštovanje; Hrvatsku u kojoj se poštenje isplati; Hrvatsku u kojoj se svakom čovjeku, bez obzira na porijeklo, status ili vjeru, priznaje dostojanstvo i pravo na istinu; Hrvatsku u kojoj su škole sigurna mjesta odgoja i rasta u odgovornosti.
Neka ova proslava Dana državnosti u crkvi sv. Marka bude poticaj na zahvalnost, ali i na odluku da Hrvatsku ne gradimo samo zakonima i strategijama, nego najprije molitvom, postom, djelima milosrđa, poštenjem, solidarnošću i evanđeoskom ljubavlju. Amen.
Homiliju u cijelosti možete pročitati na poveznici.