Višestoljetna tradicija konačno ove godine 4. svibnja vratit će se na ulice grada Paga jer uz svečanu misu dio štovanja ‘Svetoga Trna’ je i procesija s ‘Trnom’ koji je bio u trnovoj kruni na Isusovoj glavi kada je u Jeruzalemu podnio smrt na križu za spasenje svijeta.

S tom za naše prilike naizgled nevjerojatnom i, možda, još uvijek manje poznatom stvarnošću hrvatsku širu javnost bolje će upoznati svećenik mr. Dario Tičić, rodom iz Paga i poznavatelj štovanja te dragocjene relikvije, koludrica s. Benedikta Halilović, predstojnica paških benediktinki koje sedam stoljeća čuvaju ‘Trn’, te povjesničar dr. Miroslav Granić istraživač paške crkvene prošlosti, sa Zadarskog sveučilišta.

Mora se reći da time župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pagu stoji uz bok katedrali Notre Dame u Parizu u kojoj se, pak, čuva relikvija ‘Trnove krune’. Paška relikvija – i to je ono što je čini univerzalnom – jedina je u svijetu koja posjeduje službenu potvrdu Svete Stolice da je to autentični trn koji se nalazio na glavi Isusa Krista za vrijeme muke i raspinjanja za spas svijeta.

Štovanje su otočani započeli 1788. godine nakon službenog odobrenja Svete Stolica, odnosno Kongregacije za obrede. Sve je službeno zapisano u ‘Kodeksu isprava i povlastica’ i objavljeno u Obredniku Zadarske nadbiskupije. Odredba je da se u liturgijskom kalendaru časti 4. svibnja.

Relikviju ‘Svetog Trna’, prema povijesnim izvorima, donio je fra Ivan Tutnić godine 1443. svojoj sestri koludrici s. Mariji na njezino svečano monaško zavjetovanje u paški samostan. Pobožnost štovanja bila je vrlo je duga – 511 godina – no zbog spomenute zabrane dogodila se pauza.

Stoga će ovogodišnji 4. svibnja biti novi početak dugoga povijesnog razdoblja jedne tako vrijedne pobožnosti gdje će iznova svaku godinu opet biti izložen ‘Sveti Trn’ vjernicima na zavjetno čašćenje Muke Gospodina našega Isusa Krista, naglašavaju iz Tiskovnog ureda Zadarske nadbiskupije.

Povjesničar dr. Miroslav Granić je za HKM rastumačio da je Tridentinski sabor nastojao Crkvu ‘očistiti’ od neutemeljenih štovanja, nevjerodostojnih svetaca, stvari ili predmeta te ukloniti svaki trag isprazne i nagomilane idolatrije. Apostolski pohoditelji u tri su navrata obilazili naše biskupije i župe, dosta toga su i uklonili, a činjenicu o paškim svetinjama su potvrdili i dokumentirali.

Darovatelj ‘Svetog Trna’ fra Ivan Tutnić naznačio je na koji način čuvati, štovati i izložiti relikviju. Benediktinke su je čuvale u jednoj škrinji s četiri ključa. U ispravama je točno naznačeno tko ima čuvati te ključeve. Jedan je čuvala majka opatica, drugi je bio pohranjen u općini, treći je bio kod opata Tutnića – koji ga je predao na čuvanje nekom paškom plemiću i čuvanje je u toj obitelji postalo nasljedno – a brigu oko četvrtog ključa je imao paški zborni Kaptol.

Pažani su svetkovinu zvali ‘Svete Krune Gospodinove’. Godine 1935. – spomenimo i to – proslavljena je 500. obljetnica dolaska relikvije u Pag. Tada je apostolski administrator šibenski biskup Jerolim Mileta sudjelovao u obredima, čiji dio je i višednevna duhovna priprava, a sama procesija je bila zadivljujuća, o čemu svjedoči i nekoliko sačuvanih arhivskih fotografija procesije kroz grad Pag.

Treba također napomenuti – pojasnio nam je dr. Granić – da komunističke vlasti svetkovinu nisu izričito zabranile, ali nisu izdavali dopuštenje za velebnu procesiju po gradu. Odbijajući izdati odobrenje – i tako nekoliko puta zaredom – u biti su je zabranili i prekinuli kontinuitet.

Nedavno, za proslave sedam stoljeća benediktinskog samostana, paške koludrice su otvorile svoj novouređeni stalni muzejski postav u kojem među svim eksponatima, sjaji jedan – veličinom i pojavom najmanji – a značenjem i otajstvenošću najveći; ‘Sveti Trn’ iz Isusove krune.

Smješten je u zlatno-srebrni relikvijar, sada izložen i pogledu javnosti. Benediktinke ga čuvaju od 15. stoljeća. Do Drugog svjetskog rata redovito se častio i javno nosio u procesiji ili 4. svibnja ili u nedjelju nakon tog datuma, iznio je zadarski povjesničar za Hrvatsku katoličku mrežu.