Što se zapravo događalo? Kako je Vukovar branio Hrvatsku? Tko su ljudi koji su obilježili najsvijetlije stranice hrvatske povijesti? Što pamti generacija koja je odrastala uz svjedočanstva o borbi i slobodi? Je li danas Vukovar grad ljubavi ili mržnje, suživota ili podijeljenosti?

Vesna Balažević, medicinska sestra, u rujnu ’91. dobrovoljno je otišla svoj posao obavljati u ratnu vukovarsku bolnicu. Istaknula je da nije mogla ni zamisliti što će se događati, svaki trenutak je bio proveden u neizvjesnosti, ali je predala sve u Božje ruke. Prisjetila se i što joj je bilo najteže. „Mučno je bilo svakodnevno gledati mrtva ili ranjena tijela, posebno mladih branitelja. Većina njih je bila moje dobi tada, oko 20-ak godina. Šutjeli su, trpjeli i čvrsto stiskali svoje krunice. Ali djeca, ranjena, zlostavljana, osakaćena, s tim mi se bilo najteže nositi. Nismo u sebi nosili mržnju i dan danas mi je teško shvatiti što je to bilo u onima s drugima strane. Zahvalna sam Bogu što sam među sretnicima koji su uspjeli izvući živu glavu.” Istaknula je da svi ljudi koji su prošli rat sigurno osjećaju posljedice i svatko se s njima nosi na ovakav ili onakav način. „Osobno, sretna sam što prvenstveno u svojoj obitelji imam oslonac i razumijevanje u trenutcima kad se ne osjećam najbolje. Život ide dalje, ali iako je teško, treba o tome svemu pričati da bi ljudi mogli osvijestiti i shvatiti težinu zla koje smo prošli i mi i nevina djeca kada je agresor imao namjeru do temelja uništiti sve hrvatsko.” 

Hrvatski branitelj Stipo Mlinarić rekao je da su opkoljeni Vukovar branili domaći ljudi okupljeni oko Blage Zadre, Tomislava Merčepa i još nekolicine istaknutih osoba. „Poslije su počeli dolaziti ljudi sa strane. Branili su ga pripadnici Zbora narodne garde i policije te oko tisuću dragovoljaca, pripadnika HOS-a i drugih.” Opkoljeni grad je izlagan neprekidnom topničkom razaranju i bombardiranju iz zrakoplova. Vukovar je postupno pretvaran u ruševine. Život  stanovnika grada, bolnica, radio Vukovar – sve se odvijalo u podrumima. Čak 56 dana Vukovarci nisu imali struje, vode i telefonskih veza. Nedostajalo je i hrane. „Koje su neprijatelji snage upotrijebili, silu tenkova, transportera, aviona i svega ostaloga. Pred kraj imali su više transportera i tenkova koji su dovezli pred kombinat Borovo nego što je bilo branitelja koji nisu bili ranjavani ili nisu još poginuli, imali su više tehnike nego mi ljudstva.”   

Danas odnos politike prema braniteljima, njihovim obiteljima i Domovinskom ratu nije onakav kakav su željeli i što su zaslužili ljudi koji su stvarali našu Domovinu i 15 500  koji su dali svoje živote za nju, ističe Mlinarić. Dosta je ljudi i ranjeno, dosta ljudi je invalida ostalo. „Činjenica koju ne može nitko osporiti da nam se ubila jedna brigada, da nam se ubilo 3 500 ljudi kada smo dobili svoju neovisnu državu Hrvatsku, pokazuje da je zakazala ne samo država nego svi, sve institucije pa i Katolička Crkva. Svi smo mogli dati puno više, to je poraz sviju nas. Ti ljudi se nisu borili za novac, nisu bili plaćenici, oni su se borili za svoju državu i očekivali su najmanje od ove države da se vlast, kakva god i čija god bila, odnosi s poštovanjem prema njima, „naglašava Mlinarić. „Vukovar je uvijek bio grad ljubavi, ljubav ga je branila devedesetih godina, ljubav je i danas u Vukovaru.” Govoreći o suživotu istaknuo je da nažalost nije sve stavljeno na zdrave noge. „Ne možete imati odvojene škole, odvojenim vrtićima djecu od malih nogu trovati. Suživot nije uspio onako kako je trebao”, rekao je Mlinarić.

Povjesničar Borna Marinić, dugogodišnji suradnik HKR-a u emisiji „Domoljubne minute” istaknuo je da o Domovinskom ratu nije znao ništa, da se u obitelji nije o tome govorilo niti je kroz obrazovni sustav išta naučio. Na studiju povijesti želio se baviti nečim vrijednim i Domovinski rat je tu „isplivao” kao nešto najvrijednije. Najprije je počeo pisati za svoje prijatelje, svoju generaciju, a to čini i danas. Sve što radi čini za mlađe generacije koje nisu osjetile rat da shvate što je rat te nauče cijeniti mir. Slušateljima HKR-a Marinić donosi svjedočanstva, potresne priče i događaje iz Domovinskog rata, od kojih neke nikada nisu bile ispričane. Ističe da je do tih potresnih priča počeo dolaziti kada je susretao aktere tih događaja, hrvatske branitelje. „Počeo sam snimati dokumentarne filmove, počeo se širiti krug ljudi i danas nema dijela Hrvatske gdje ne mogu nekoga nazvati i pitati za savjet, mišljenje i svjedočanstvo jer svjedoci su ti koji trebaju govoriti.” Smatra da je važno da se čuju te potresne životne priče jer „žrtva tih mladića danas može biti putokaz novim generacijama kako se boriti za svoje ideale i da su neki morali podnijeti puno veću žrtvu da bi te ideale ostvarili, a danas te svoje ideale nove generacije mogu ostvarivati u miru.” 

Cijelu emisiju možete pogledati na Youtube kanalu Hrvatske katoličke mreže.