Zlatomisnik vlč. Pavao Markač, umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije predvodio je misno slavlje u srijedu 22. travnja u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu.
Predvođeni karlovačkim dekanom preč. Draženom Karačićem, koncelebrirali su vlč. Dragutin Šengula, župnik Hrnetića i vlč. Antun Kolić, župnik Banije, dviju župa na kojima je zlatomisnik Pavao nakon svoje mlade mise započeo svoje svećeničko služenje 1974. godine. Uz njih koncelebrirao je i zlatomisnikov bratić Andrija Markač, župnik na Vivodini, mons. Ferdinand Vražić, karlovački umirovljeni svećenik i mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta. Pri kraju misnog slavlja vjeru je posvjedočio udovac, otac i djed, a sada redovnik karmelićanin brat Ante Slavić.
Foto: Josip Vulović
U prigodnoj homiliji između ostalog preč. Markač je kazao kako ovaj boravak u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu doživljava kao posebnu milost. “Naime, još se sjećam divnih trenutaka provedenih u Hrnetiću i na Baniji. Osobito se sjećam mise polnoćke u Hrnetiću te mnoštva mladih vjernika koji su bili divni. Sjećam se posebno svetog i tihog raspoloženja koje je vladalo uoči i za vrijeme polnoćke. Nosim prekrasne uspomene iz ovog kraja u koji sam došao 1975. kao mladomisnik. Prečasni župnik i tadašnji karlovački dekan Viktor Štimec lijepo me primio kao i časne sestre. Moj Karlovac, nosim vas u srcu, a nakon pedeset godina svećeničke službe ponizno kličem: ‘Biti svećenik nezasluženi je Božji dar, stoga, molim, molite za mene i ja ću se rado spominjati svih vas, dragih mojih Karlovčana”, kazao je u svojoj propovijedi zlatomisnik.
Biti svećenik nezasluženi je Božji dar.
Zanimljivo je bilo promatrati susret negdašnjih ministranta sa svojim bivšim kapelanom nakon 50 godina.
Foto: Josip Vuković
Vlč. Pavao Markač rođen je 7. rujna 1948. godine u Goričanu. Godine 1974. zaređen je za svećenika. Bio je kapelan u Utrinama i Zapruđu, te u Hrnetiću i na Baniji. Kao župnik vodio je župe Imbriovec, Legrad, Sveti Đurđ, Nedelišće, Sveta Marija u Međimurju. Od 2020. živi u svećeničkom domu u Varaždinu. Izgradio je nekoliko crkva, kapela, uredio i izdao nekoliko monografija župa te vodio zauzeti pastoralni i duhovni život navedenih župa.
Pri kraju misnog slavlja vjeru je posvjedočio brat Ante Slavić, redovnički udovac koji je dvije godine nakon smrti supruge osjetio da ga Bog sada poziva na drugačiji oblik služenja. Njegovo svjedočanstvo pročitajte ovdje.
Velečasnom Markaču i bratu Anti mons. Antun Sente rektor Josipova svetišta darova je repliku čudotvornog Josipova kipa.
Foto: Josip Vuković