Uz slavljenika je koncelebriralo tridesetak svećenika, a propovijedao je Tomislav Kralj, upravitelj župe Uzvišenja Svetog Križa – Lukarišće u Dugom Selu. Mladomisničko euharistijsko slavlje uveličali su članovi mješovitoga župnoga zbora, župni zbor mladih „Djeca Božja“ te vokalni ansambl „Dobri Pastir“.

Proslava je započela roditeljskim blagoslovom, majke Ike i oca Slavka pred zgradom u kojoj stanuju te predajom križa mladomisniku nakon čega su se svi okupljeni u svečanoj procesiji zaputili do župne crkve.

U pozdravnom govoru domaći župnik Zlatko Pavetić podsjetio je na misli sv. Grgura Nazijanskoga koji je kao mladi svećenik napisao: „Treba očistiti sebe prije nego se počne čistiti druge; treba biti poučen da bi se druge moglo poučavati; treba postati svjetlo da bi se moglo svijetliti; približiti se Bogu da bi se Bogu druge privodilo; biti posvećen da bi se druge posvećivalo, vodilo za ruku i pametno savjetovalo. Znam čiji smo službenici, na kojoj smo razini i prema komu smo usmjereni. Poznam Božju veličinu i čovjekovu slabost, ali i snagu. Tko je dakle svećenik? Tražitelj istine, uzdiže se s anđelima, slavi s arkanđelima, uzdiže žrtve na nebeski oltar, ima udjela u Kristovu svećeništvu, preobražava stvorenje, obnavlja sliku Božju, iznova nas stvara za nebeski svijet“.

Svećeništvo je ljubav Isusova Srca.

Istaknuo je i misli župnika arškog koji kaže da svećenik nastavlja otkupiteljsko djelo na zemlji. „Kad bi čovjek potpuno shvatio svećenikovo mjesto na zemlji umro bi, ne od straha, nego od ljubavi. Svećeništvo je ljubav Isusova Srca.” Čestitajući mladomisniku zaželio je da mu ljubav Isusova Srca „dade ‘krila’ koja će ga nositi u svećeničkoj službi“ te zahvalio Bogu i Majci Božjoj te svima koji su pomagali da dođe do oltara Gospodnjega uz želju da ostane svećenik Kristov do kraja života. „Neka Bog po tvom predanju podari župi Dobroga Pastira dobrih obitelji iz kojih će niknuti nova duhovna zvanja” jer su ona „najljepši dar jednoj obitelji“. Zahvalio je svima koji su na bilo koji način pridonijeli proslavi mlade mise. Naglasio je da se pozdravima i čestitci pridružuje i uzoriti nadbiskup kardinal Josip Bozanić koji je telefonski izrazio radost i zahvalnost. U ime župne zajednice obratio se Dejan Kljajić.

Foto: Mara Cvitanović

U propovijedi je župnik Kralj istakno: „U tvom mladomisničkom geslu jasno čitamo da si uvršten u zajedništvo onih koji se ne samo nazivaju slugama već to doista moraju biti jer pred njima često u duhovnim potrebama kleče ljudi svih titula i skupina, oni koji su smrtni, ali mogu svima darovati ono što je besmrtno po trostrukoj službi koja im je povjerena“: proročkoj – propovijedanje; posvetiteljskoj – u dijeljenju sakramenata i pastirskoj; u upravljanju zajednicom. „Sve nabrojano jasno ukazuje koliko je uzvišen svećenički poziv i koliku čast čovjek time prima od samoga Gospodina. Ali istovremeno treba biti svjestan da svećenički poziv ne može nikad biti odvojen od križa i trpljenja što znači da postaješ jedan od onih koje svijet nerijetko smatra nazadnima, lako optužuje, često progoni i mrzi te ne razumije.“

Čvrsta vjera jača je od svakoga straha.

U nastavku je propovjednik podsjetio da svećenička služba donosi oduševljenje, radost i zadovoljstvo koje samo Bog može dati i da je u tome neopisiva snaga i ljepota… te dodao da će vrlo brzo upoznati i poteškoće, kušnje, tugu i odbačenost, samoću, patnju i strah. Osvrćući se na evanđeoski odlomak o oluji na moru u kojem je Isus smirio valove, ali i ukorio apostole, ohrabrio je mladomisnika da se ne boji naglašavajući da je jedini spas samo čvrsta vjera. Isus šalje jasnu poruku svima – „vjera i strah se isključuju. Čvrsta vjera jača je od svakoga straha. Gdje je Bog i mi u njemu nema mjesta strahu. Zato je lađa s Genezaretskoga jezera i postala simbol Crkve koja plovi svijetom kroz oluje i opasnosti te daje odgovor na pitanje što drži lađu da ne potone – Isus koji je uvijek u lađi bez obzira je li budan ili spava. Lađa iz evanđelja postaje slika ljudskoga života – oluje, nevolje, poteškoće i patnje ne mogu se izbjeći, one pogađaju sve ljude. Nema oluje koju Gospodin ne može utišati niti opasnosti koju može ukloniti od nas ni krize za koju ne bi imao rješenje… Trebali bismo se truditi biti mu što bliže u životu, služiti i ljubiti po uzoru na Raspetoga.”

Obraćajući se slavljeniku naglasio je da je jedino za čim u životu treba težiti – ljubiti i služiti. No, „ne može se ljubiti i služiti ako nismo spremni trpjeti. Vrijednost jednoga svećenika ne mjeri se po tome koliko čini nego po ljubavi koja ga pokreće. Prići drugome, prepoznati njegove potrebe, prepoznati potrebe mnogih gladnih duša za Kristom i njegovim spasenjem“. Svećenik je ponajprije poslužitelj Krista ljudima i treba biti otvoren za potrebe svakoga čovjeka. „Kao svećenik uvijek njeguj veliko poštovanje prema svim vjernicima koji ti budu povjereni osobito prema onima koji su u Isusovu životu bili na prvome mjestu: siromašni, bolesni, nesretni, napušteni, oni koji su ranjena srca…“

Vrijednost jednoga svećenika ne mjeri se po tome koliko čini nego po ljubavi koja ga pokreće.

U nastavku je napomenuo da je svakom svećeniku dobro znano da njegov svećenički identitet izvire iz osobe Isusa Krista, a on nam je ostavio euharistiju te svećenik najviše povezan s euharistijom gradi i izgrađuje svoj identitet. „Svaku svetu misu slavi uvijek na dostojanstven i prikladan način kao da je svaka misa tvoja prva i posljednja misa… Ne boj se ni ničega, ni svojih nesavršenosti, ni ograničenja, ni slabosti niti ravnodušna okruženja prema Bogu i Crkvi. Boj se samo grijeha koji se rađa kada uzmanjka ljubavi prema Gospodinu“, rekao je vlč. Kralj.

U misnom slavlju svi okupljeni da zahvalimo Bogu za dar ovoga svećenika. Svi želimo i molimo isto – da naš vlč. Filip bude dobar svećenik. Ovo slavlje daje svima zadatak i poziv na ustrajnu molitvu za takve svećenike, koji mole i rade, koji se žrtvuju i žive s povjerenim im narodom u dobru i zlu kao i za nova duhovna zvanja, poručio je, uz ostalo, propovjednik Kralj.

Foto: Mara Cvitanović

Na završetku euharistije mladomisnik Pranjić zahvalio je Trojedinom Bogu koji ga je pozvao da u njegovo ime posvećuje i vodi njegov narod, nadbiskupu Kutleši koji ga je zaredio, župljanima na molitvama, poticajima i kritikama, župnicima i mnogim svećenicima koji su bili uz njega, prijateljima, časnim sestrama te svima koji su ga pratili na životnom putu i tijekom formacije, posebice roditeljima i obitelji. Pozvao je na molitvu za njega te postojeća i nova duhovna zvanja da uvijek budu svećenici po Srcu Isusovu. Po završetku euharistije podijelio je pojedinačni mladomisnički blagoslov.

Nakon mise slijedilo je zajedničko druženje i čašćenje u prostoru oko župne crkve.

Proslavi mlade mise prethodila je trodnevna duhovna priprava od četvrtka 20. do subote 22. lipnja kada su večernja euharistijska slavlja predvodili povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije Filip Šešek, župnik župe Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici Norbert Ivan Koprivec te kapelan u župi sv. Josipa na Trešnjevci Mate Cikoja.