Vlado Sučec za vrijeme potresa bio je u šetnji sa svojim sinom i gledao kako mu se ruši voljeni grad. To ga je podsjetilo na ratne godine devedesetih kada je također spremno pošao u obranu naše domovine.

” Sam Bog mi je spasio život toga dana, baš kao i 1991. kada sam na poziv prijatelja otišao sa mjesta koje su opkolili četnici i gdje je kasnije nastupio pokolj, a sada isto tako me zaustavio prijatelj u centru grada i zajedno smo promatrali kako se ruši sve oko nas. Počela se dizati zemlja, one kuće i grad u koji dolazim gotovo čitav život. Počelo se sve rušiti. Gledao sam krovove kuća i rekoh: Bože, sve u tvoje ruke!” 

Članovi Marijine legije, kao i svi Petrinjci od prvog trenutka su se uključili u pomoć. Neki od članova legionara odmah su se uputili u pomaganje obližnjim kućama. Mlađi dečki su otišli u popravljanje krovova, neki su po selima obilazili i pomoć koju dobijemo od drugih ljudi mi rasporedimo po obližnjim selima i pomažemo potrebitima. Svatko iz Marijine legije ima apostolat da ode u neko selo i posjeti ljude.

Svi imamo duhovne pukotine u sebi koje su najvažnije i njih treba riješavati, ali i ove materijalne pukotine su za život važne i treba ih poštivati.

“Jučer sam bio u posjetu tim ljudima. Oni su vrlo osjetljivi na njihov dom. Normalno je da su duhovne pukotine u nama najvažnije i njih treba riješavati, ali i ove pukotine materijalne su važne i treba ih poštivati. Većina tih ljudi su to stekli i obnovili teškom mukom. Kako mi ne bi bilo teško kada to vidim”.

Zbog tih duhovnih i materijalnih pukotina Vlado Sučec ponovio je riječi Gospe fatimske i time poručio svim čitateljima da će naposljetku svih ovih nedaća, muka i tjeskoba koje se događaju ” Na kraju će Marijino Bezgrješno srce trijumfirati. To Božje obećanje treba slaviti, On će na kraju pobijediti”.

Foto: Dario Zürchauer