Hodočašće vjernika Sisačke biskupije u Svetište Majke naših stradanja u Goru održano je u subotu 23. rujna.
Uz domaće župljane te hodočasnike iz cijele biskupije okupilo je i brojne vjeroučitelje da bi na početku nove školske i pedagoške godine zamolili zagovor Majke Božje za rad s djecom i mladima.
Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić koji je tom prigodom i udijelio trajne mandate petero vjeroučitelja. Misu je suslavilo dvadesetak svećenika, među kojima generalni vikar mons. Ivica Mađer i rektor svetišta preč. Paško Glasnović.
Biskup Košić u homiliji se dotaknuo više tema, od evangelizacije i važnosti vjeronauka do blagdana sv. Pija iz Pietrelcine. „Evo, upravo sveti Padre Pio je bio posebno pobožan Majci Božjoj. Kažu da je u desetoj godini odlučio svaki dan moliti petnaest krunica. Vi možda ne trebate petnaest, ali svakako bi bilo dobro da ju molite svaki dan, da se Majci Božjoj povjerite i da s njom idete kroz život. Čuli smo u Evanđelju da Isus daje svoju majku Ivanu: Evo ti majke, kaže, a Mariji: Ženo, Evo ti sina. Evo na neki način tako on s križa povezuje Mariju i Ivana, tog svog ljubljenog učenika. Baš tako i mi bismo se željeli prepoznati u toj definiciji da smo ljubljeni Isusovi učenici. Kažu egzegeze da je to zapravo i svaki apostol, ali nisu svi napisali Evanđelje. Ivan je tako napisao, a sigurno Isus ljubi sve nas. Zato je i rekao: Evo, ja sam došao. Ne zovem vas više slugama, nego prijateljima… Evo, svi smo mi njegovi ljubljeni učenici i učenice i zato nas spašava po svojoj dragovoljnoj žrtvi koju je prinio za nas na križu“, poručio je sisački biskup.
U nastavku se zapitao kako to čovjek treba nositi svoje križeve. „Je li to tako kao što je sveti Padre Pio imao na rukama, nogama i na boku rane? To je bio jedan vanjski znak. Imao ga je i sveti Pavao kao što smo čuli u prvom čitanju Galaćanima: Neka mi nitko ne dodijava, jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove. Isto tako je i sveti Franjo imao te rane i bilo je takvih pojava i kroz povijest, ali bez obzira na to, mi trebamo nositi križ Kristov, tako da budemo strpljivi u svakodnevnom životu.
Isus je rekao: Tko želi biti moj učenik, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Ići za Isusom, nositi taj križ života, svoje patnje i bolesti, nerazumijevanje i razne druge probleme nemoguće je izbjeći. Zato dok smo na ovom svijetu trebamo to prihvatiti. Sigurno je to i teško kada trpimo nešto što nije nama zasluženo, ali Gospodin je trpio također dragovoljno, a ništa nije bio kriv i treba to prihvatiti. Zato treba to prihvatiti i ići dalje vjerujući da je u križu spas“, rekao je spomenuvši se križnog puta uništenog Zrina i Zrinjana.
Na kraju je govorio i o kušnjama u odnosima između vjeroučitelja i svećenika proučivši kako je s obje strane potrebno više razumijevanja i poniznosti, a sve u zajedničkom prenošenju i svjedočanstvu vjere djeci i mladima. „Vi ste vjeroučitelji zapravo nama prvi suradnici među laicima. Upravo vjernicima laicima idemo ususret, a vi ste jedan taj most i prisutnost gdje ne mogu biti svećenici. Isto tako vi možete svjedočiti i svojim obiteljskim životom i svojim zalaganjem za kršćanske vrijednosti u društvu, pa i u politici. Vi smijete, možete i trebate se zalagati za ono što je dobro. Prije svega djecu tako odgajati da budu dobri vjernici“, zaključio je mons. Košić.
Prije dodjela mandata okupljene je pozdravila predstojnica Katehetskog ureda s. Smilja Čirko poručivši vjeroučiteljima kako su sukladno njihovom pozivu i poslanju suodgovorni u ostvarenju zadaće Crkve na području naviještanja vjere. „Dobivanjem kanonskog mandata, neovisno radi li se o vjeroučiteljima laicima, redovnicama i redovnicima ili svećenicima, svi su pozvani na međusobnu suradnju te su kao crkveni službenici ravnopravni u službi vjeroučitelja unutar osnovne i srednje škole. I tako Crkva, prilikom podjele mandata izražava duboko povjerenje prema općem pozivu vjeroučitelja da u njezino poručivši ime vrše službu naviještanja vjere“, rekla je s. Smilja, nakon čega su i vjeroučitelji zahvalili na dodijeljenom povjerenju.