Bratstvo proizašlo iz Exitus programa, predvođeno duhovnikom fra Matom Bašićem, od 4. do 11. kolovoza taborovalo je u franjevačkom samostanu u Karinu, jednom od najstarijih dalmatinskih franjevačkih samostana potpuno uništenom 1993. u vihoru Domovinskog rata.
Užurbani ritam svakodnevnice zamijenio je režim molitve i rada, ispunjen liturgijom časova, razmatranjima te svetom misom kao središtem i vrhuncem svakoga dana. Više od 50 braće ovoga bratstva je prošlo kroz franjevački samostan, bilo u punom trajanju taboravanja, ili kao putnici namjernici. Domaćin taborovanja je bio fra Petar Klarić, OFM, gvardijan samostana, koji je svojom radošću i otvorenošću bio primjer svoj braći.
Gotovo svaki dan braća su provodila u zajedništvu s drugim svećenikom. Tako su ih posjetili don Darijo Čorić zajedno s članovima Zajednice muževa sv. Josipa iz Kaštel Novog, don Danko Kovačević iz Splita i prečasni Borna Puškarić iz Zagreba. Oni su svojom prisutnošću uveličali ovo taborovanje i poukom obogatili svu braću. Sudionici taborovanja su, između ostalog, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti proslavili zahvalnim misnim slavljem za sve branitelje u drevnoj kapelici svetog Ivana u Medviđi gdje im je domaći i obrovački župnik don Krešo Ćirak održao kratko predavanje o burnoj povijesti Bukovice. Trenuci slobodnog vremena upotpunjeni su kupanjem, bratskim plenumima, izletima ili sitnim popravcima oko samostana.
Osim duhovne obnove, braća ovoga bratstva revno su radila na poboljšanjima Exitus programa kao okosnice bratstva, formalnoj izgradnji bratstva te na pripremi novog ciklusa Exitus programa koji započinje 26. rujna.
Rezultat navedenih napora jest formiranje Vijeća ovoga bratstva koje će, u zajedništvu s novoosnovanim povjerenstvima voditi bratstvo te skrbiti o svoj braći. Tako je ministrom (služiteljem) bratstva postao Ivan Bator, doministar Mario Sladin, tajnik Danijel Stipanović, a ekonom Marko Semren. Preostala dva člana Vijeća su Roberto Pasarić te Eugen Pranjić, a duhovnikom (p)ostaje fra Mate Bašić, OFM.
