„Na poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića, Hrvatski je sabor na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine jednoglasnom odlukom proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva“, rekao je na početku obraćanja okupljenima rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Josipa mons. Antun Sente.

Tim povodom, istaknuo je, u petom članku Statuta Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, određeno je u Svetištu slaviti svečano liturgijsko slavlje 9. lipnja odnosno u nedjelju nakon. „Prema odredbama Statuta Svetišta, a još više iz ljubavi prema sv. Josipu, zaručniku Blažene Djevice Marije i djevičanskom ocu Isusa Krista, upravo to rado činimo ovih dana“, kazao je rektor Svetišta.

„Preuzvišeni mons. Lingua, dobrodošli sv. Josipu u Karlovac“, kazao je mons. Sente obraćajući se predvoditelju misnoga slavlja nunciju Lingui. Napomenuo je da se više od 7 tisuća članova Molitvenog vijenca Prečistog Srca Josipova, koji su u sklopu proslave obljetnice dan prije održali Peti nacionalni susret u Karlovcu, obvezalo redovito moliti. „Svi oni mole za Vas“, poručio je mons. Sente nunciju.

Mons. Giorgio Lingua osvrnuo se na početku homilije na odlomak iz Evanđelja po Marku. Istaknuo je dvije skupine ljudi koje su pratile Isusovo javno djelovanje.

„Prvu skupinu čine oni koji se nazivaju ‘njegovima’ – prijatelji, rođaci, učenici, zemljaci, ukratko svi oni koji su ga voljeli. Ovi su ‘njegovi’ bili sve više iznenađeni onime što je govorio i činio: čudima koja je činio na dan subotnji, njegovim ne baš uvijek pravovjernim propovijedanjem i, nadasve, kako je postupao s nečistim dusima“, kazao je nuncij Lingua.

Napomenuo je da je ta skupina ljudi bila zabrinuta za Isusa. Uvidjeli su „njegovi“ da bi ga ondašnja Vlast mogla kazniti jer ih je provocirao svojim izjavama. „Ne razumiju ga više!“, kazao je propovjednik te dodao da ga, usprkos proteklom vremenu, ljudi današnjice također ne razumiju.

„Mislimo da je njegova poruka pretjerana, da je ludost ono što nam predlaže, da je Isus ‘izvan sebe’! ‘Bio je izvan sebe’ kada je govorio da su siromasi blaženi; da su posljednji prvi; da uvijek moramo oprostiti; da trebamo ljubiti svakoga; da na zlo moramo odgovoriti dobrim; da moramo moliti za naše progonitelje; također dati tuniku onome tko nam želi uzeti plašt; da trebamo uzeti križ ako ga želimo slijediti! Da, možda se to ne usuđujemo reći, ali i mi mislimo isto: bio je izvan sebe! Tada nastojimo ublažiti njegove riječi, prilagoditi ih svojim mogućnostima, protumačiti ih sukladno našim interesima“, kazao je nuncij.

Drugu skupinu, koju je istaknuo nuncij u homiliji, čine „pismoznanci koji su došli iz Jeruzalema“. „Za razliku od ‘njegovih’, koji su bili zabrinuti zbog njegove ludosti, ovi jako dobro znaju da Isus nije niti izvan sebe, kako se govorilo, niti da je opsjednut, kako su oni tvrdili. Budući da poznaju Pisma, dobro razumiju da se on ponaša kao Mesija“, rekao je mons. Lingua.

Vjernici su svi oni koji se, unatoč tome što se priznaju grešnicima, uzdaju u Božje milosrđe, smatraju Ga milosrdnim Ocem i stoga nastoje vršiti njegovu volju.

Isus je doveo u „pitanje religioznost koju su oni propovijedali i živjeli“, rekao je. Ne dijeli ljude na „farizejski način“ – na dobre – koje će Bog nagraditi i – zle – koje će Bog kazniti, već na vjernike i nevjernike. „Vjernici su svi oni koji se, unatoč tome što se priznaju grešnicima, uzdaju u Božje milosrđe, smatraju Ga milosrdnim Ocem i stoga nastoje vršiti njegovu volju. Nevjernici, međutim, za Isusa nisu oni koji niječu Boga, već oni koji Ga smatraju gospodarom, sucem, koji jedne nagrađuje, a druge kažnjava neosjetljivom strogošću“, objasnio je propovjednik.

Ta skupina shvaća „da je Isus prijetnja njihovu položaju i njihovoj vlasti“. „Tako ga proglašavaju opsjednutim od samog đavolskog vođe Beelzebula zbog toga što može čak i đavle izgoniti. Šire lažnu vijest iako znaju da ne govore istinu, kako bi spasili sebe i svoj ugled“, rekao je mons. Lingua i dodao da se Isus nije dao prevariti te je razotkrio njihovo licemjerje.

Isus je iskoristio tu priliku kako bi poučio „svoje učenike o važnosti zajedništva“. Nuncij je kazao da ih je Isus upozorio da „ni kraljevstvo koje je došao donijeti na zemlju neće propasti ako oni, njegovi učenici, ostanu ujedinjeni“.

Ujedinjeni će ostati samo vršeći volju Božju. „Samo smo na taj način Božja obitelj“, rekao je propovjednik.

„Nalazimo se u kući svetoga Josipa, u ovom njegovom prekrasnom nacionalnom svetištu. U svetom Josipu nalazimo sveti primjer mudrog i pravednog čovjeka koji je na vlastitoj koži iskusio kako je teško vršiti volju Božju, prepustiti se Njegovoj volji, posebno onda kada je u suprotnosti s našom voljom“, kazao je mons. Lingua.

U svetom Josipu nalazimo sveti primjer mudrog i pravednog čovjeka koji je na vlastitoj koži iskusio kako je teško vršiti volju Božju, prepustiti se Njegovoj volji, posebno onda kada je u suprotnosti s našom voljom.

Dodao je da je sv. Josip čovjek koji je poštivao vjerske tradicije naroda kojemu je pripadao. Upravo se iz toga razloga u Bibliji naziva „čovjekom pravednim“, objasnio je nuncij.

Hrvatski zastupnici su prije 337 godina izabrali sv. Josipa za zaštitnika hrvatskog naroda. „U protokolu Hrvatskoga sabora nalazimo tekst: ‘Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru od redova i staleža godine 1687. jednoglasno je odabran.’ Uistinu je lijepa ova sloga pri izboru zaštitnika poput svetoga Josipa“, rekao je propovjednik. Kao spomen na tu odluku, 2008. godine postavljen je i blagoslovljen reljef sv. Josipa na ulazu u Hrvatski sabor.

Nuncij je istaknuo da je „poštenje, pravednost, radišnost, vjera, tolerancija i nadasve sposobnost sanjanja: boljeg svijeta, uzorne nacije, ujedinjene u različitostima, sposobne zaštititi slabije, ne isključujući nikoga, vjerne tradiciji i otvorene novome“, rekao je.

„Neka sveti Josip, zaštitnik Hrvatske, sve nas nauči, a osobito one koji nas predstavljaju u državnim institucijama, kroz dijalog i iskrenu raspravu punu poštovanja tražiti dobro drugoga, kao što tražimo vlastito dobro i izbjegavati činiti zlo drugima kao što ga izbjegavamo činiti sebi. (…) Tako ćemo vršiti volju Božju koja želi da jedni drugima budemo braća, sestre, očevi i majke“, zaključio je homiliju mons. Giorgio Lingua.

Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratio mons. Sente. Zahvalio je mons. Lingui na darovanoj riječi te dodao: „Hvala Vam što ste više puta hodočastili u ovo Nacionalno svetište“. U znak zahvalnosti, mons. Sente je darovao nunciju sliku Raspetoga Krista koju je naslikao akademski slikar Ivan Ivica Mareković.

Na misi je pjevao župni zbor mladih „Agape“.