Sestro Dobroslava, možete li istaknuti glavne značajke duhovnosti sestara Presvetog Srca?

Molitva adoracije i zadovoljštine prema Konstitucijama Družbe posebna je značajka u duhovnosti sestara Presvetog Srca Isusova. U samom nazivu Družbe sestara Presvetog Srca Isusova iščitava se duh, duhovnost i karizma, odnosno njezin identitet. Svako djelo naše utemeljiteljice službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić opečaćeno  je njezinom ljubavlju prema Kristovu Srcu,  koju je očitovala  svojom ljubavlju prema bližnjemu osobito prema malenima i najpotrebnijima a pravi štovatelji Presvetog Srca Isusova su osobe Euharistije, Božji klanjatelji tog neizrecivog otajstva Božje Ljubavi,  koju je Bog na taj način iskazao prema nama grješnim ljudima. Euharistija je dar koji izvire iz Srca Kristova, koji je po svojoj neizmjernoj ljubavi prema nama ljudima ispunio svoje obećanje: «I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta» (Mt 28, 20).

Majka Marija Krucifiksa  dnevno je nalazila  vrijeme za  adoraciju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i sve svoje molitve i žrtve prinosila je Bogu u duhu naknade i zadovoljštine za spasenje svega svijeta, a osobito za one koji odbacuju  Božju ljubav, a  koja nam se očitovala na Kalvariji u Isusovu probodenu Srcu.

Ona u molitvi klanjanja Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu donosi svijet grješnika, siromahe, potrebe cijele Crkve, Svetoga Oca  i  moli za jedinstvo svih kršćana. Duhovnost i karizma službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić rodila se  iz njezina otkrića neizmjerne Božje ljubavi prema nama ljudima i sva je usredotočena prema Kristu siromašnom, poniznom i raspetom jer je u svakom malenom i siromašnom vidjela raspetog Krista. Njezino se poslanje temelji na evanđeoskoj riječi: “Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25, 45)!

U svojim zapisima je istaknula riječi kojima je gotovo sama sažela svoju duhovnost „Jaslice, križ i euharistija – to su tri čuda ljubavi.“ Tu izvire njezina duhovnost, njezin odnos i prvenstvo ljubavi prema Isusu utjelovljenom u Nazaretu, rođenom u Betlehema, mučenom na Kalvariji i darovanom u Euharistiji, a sve je to objava neizrecive dobrote i ljubavi Božjega Srca, koju je Majka Marija Krucifiksa riječju i djelom radosno naviještala a životom svjedočila.

Sestre Presvetog Srca Isusova kao duhovne kćeri službenice Božje Majke Marije Krucifikse u svakodnevnom euharistijskom slavlju sjedinjuju svoje srce s euharistijskim Isusom te nastavljaju život poput produžene svete mise u dnevnoj adoraciji moleći i prinoseći svako svoje djelo za spasenje svih ljudi te su pozvane biti sudionici Kristove muke i paziti da bdiju i ne padnu u napast.

Majka Utemeljiteljica je preporučila svakoj svojoj sljedbenici: “Zaustavi se pred tabernakulom, divi se Isusu i njegovoj velikoj ljubavi što je ostao s nama po prisutnosti u Presvetom Oltarskom Sakramentu i tu slušaj što Isus govori tvom srcu po svojoj neizmjernoj dobroti. ”Tako je  karizma sestara Presvetog Srca Isusova  osobno i osobito prianjanje i svakodnevno otvaranje i predanje sebe Presvetom Srcu Isusovu. To je duh ljubavi i naknade osobito po molitvi adoracije Isusu prisutnom u Presvetom Oltarskom sakramentu.

Što je poslanje i poziv sestara Presvetog Srca?

Majka Utemeljiteljica oporučno je nama svojim duhovnim kćerima u Konstitucijama napisala i sljedeće riječi: „Naše je zvanje spasenje duša.“  To znači da mi sestre Presvetog Srca Isusova nasljedujemo Krista Spasitelja koji je svoj život prinio Bogu za spas svih ljudi, tako da svoju ljubav prema Bogu  iskazujemo  prikazujući i prinoseći mu  svoj život, sve svoje molitve,  svoj apostolat i  žrtve  u duhu  ljubavi i zadovoljštine za spasenje svega svijeta.Sestre Presvetog Srca Isusova su tijekom svoje povijesti trajno po svojoj duhovnosti,  odnosno prema svojim Konstitucijama Družbe, posebno gajile molitvu klanjanja  pred Presvetim Oltarskim Sakramentom te su  noću  svaki četvrtak obavljale sat klanjanja od 23  do 24 sata.

Foto: Gera Juarez / Cathopic

Kako je započelo cjelodnevno euharistijsko klanjanje pred Presvetim i koji je cilj koji želite postići?

U posljednje vrijeme u nekim samostanima sestre dnevno obavljaju zajednički jedan sat adoracije, a tradicionalno  i pojedinačno obavljamo dnevne i česte pohode Presvetom Otajstvu. No, posljednjih pet godina u Kući utemeljenja Družbe u Rijeci na Pomeriu 17, cjelodnevno je euharistijsko klanjanje svaki četvrtak  i  svaki Prvi petak od 8  do 18 sati. Također već duže je vrijeme cjelodnevno euharistijsko klanjanje svaki četvrtak, a za svaki Prvi petak je 48 satno klanjanje pred izloženim Presvetim  Oltarskim Sakramentom u cijeloj  Družbi. Cjelodnevno euharistijsko klanjanje održavamo svakog 29. u mjesecu kao spomendan na blaženo preminuće naše Majke Utemeljiteljice i tada posebno molimo  za sve njezine štovatelje i preporučujemo ih njezinu zagovoru kod Boga u svim njihovim nakanama i potrebama.

Foto: Cathopic

Kako se klanjanje odvija u vrijeme koronavirusa?

Za vrijeme prvog proljetnog vala pandemije koronavirusa organizirale smo cjelodnevno euharistijsko klanjanje od 7.30 do 18 sati u našim samostanima koje se održava već nepuna tri mjeseca. Dakle, dnevno smo bdjele u molitvi pred Svetootajstvom za sav naš narod, cijelu Crkvu i cijeli svijet da nam  svima svemogući Bog pomogne i otkloni kušnju bolesti koronovirusa  te  otvori nam svima više  srca za potrebe bližnjih.  U nekim samostanima laici  i mladi su dolazili čak i noću na klanjanje, ali međutim zbog pandemije se u posljednje vrijeme  broj smanjuje vjerojatno zbog straha od zaraze.

Što za Vas znači vrijeme provedeno u molitvi pred Presvetim?

Službenica Božja Majka Marija  Krucifiksa bila je mističarka u svojoj molitvi i ujedno strastvena pjesnikinja euharistijskog Isusa. Njezine su molitve, himne, hvale i zahvale nakon susreta s Gospodinom u sv. pričesti, odjek  njezine duše koja je zaljubljena u Euharistiju, duše koja sva želi pripadati i darivati se Bogu. Ona je gajila nježnu pobožnost i ljubav prema Božanskom Spasitelju u Presvetoj Euharistiji.

Provoditi vrijeme u klanjanju znači biti sjedinjen s Onim koji nas neizmjerno ljubi i prepustiti se Bogu koji nas jedini ispunja ljubavlju i mirom.

Klanjati se Isusu u Presvetom Otajstvu znači otkriti ljepotu i dobrotu Boga koji nas je čudesno stvorio i otkupio i dopustiti da nas On ozrači tom svojom dobrotom i ljubavlju.  Ili,  kako to kaže naša Majka Utemeljiteljica  klanjati se znači osjetiti blaženstvo  i sreću u vlastitom biću:

„Blažene li mene, kako sam sretna! Našla sam svoju ljubav; sjedinjena sam s mojim Bogom, već ga nosim u svom srcu. Zbog ovog uzvišenog događaja nek’ se zajedno sa mnom raduje priroda. Oh, blažene li moje sudbine,  našla sam svoje Blago!“

Kako li je divno lice Gospodnje za kojim čeznem. Nema zvijezde u svemiru koja bi se mogla usporediti  s Njegovim sjajem. Ah, tko ga nosi u srcu, ima u grudima, mora ga ljubiti iznad svega. Oh, blažene li moje sudbine, našla sam svoje Blago!“