Iako je mjesec studeni često vrijeme kad se aktualizira tema veterana Domovinskog rata, uvijek je važno progovoriti o toj temi. Kako je rekao psihijatar Popović, godina ima 365 dana te su sadašnjost i budućnost kreirana temeljem naše prošlosti i naših sjećanja.

“Radeći s veteranima imao sam prilike čuti bezbrojne priče njihove hrabrosti, junaštva, odvažnosti i domišljatosti. Uvijek su me dirnule njihove priče zajedništva, prijateljstva i ljubavi te s druge strane potrebitog prkosa i inata.”

Dr. sc. Božidar Popović naglasio je da kao psihijatar propisuje i psihofarmake onima kojima je to potrebno no naglasio je važnost razgovara i pronalaženja rješenja za veterane.

“Imao sam prigodu kroz desetak godina voditi dnevnu bolnicu u Našicama i surađujući s veteranima kroz grupe i obiteljske razgovore, moj tim i ja kreirali smo kontekst u kojem su veterani mogli govoriti svoje priče te kreirali zajedničke ciljeve koji su bili konkretni te ih implementirati u svakodnevni život kako bi se napravili iskorak od boli prema novim sadržajima, osnaženjima, kreativnostima i mogućnostima povjerenja u cilju ostvarivanja iskoraka za sebe.”

Osvrćući se na sintagmu kako se na hrvatske branitelje gleda kao na “teret društva” psihijatar Popović naglasio je kako puno ovisi o ljudima kako će stvarati sliku o braniteljima u javnosti, ali naglašava kako je važno u medijima i društvu promicati zahvalnost prema njima i svima koji su sudjelovali u ratu.

“U ovom slučaju ne radi se samo o medijima, već cijelo zapadnjačko društvo iz različitih razloga generira negativne vijesti, informacije o poginulima i prometnim nezgodama… Pitam se kome te informacije služe? Pritom se zaboravlja kvalitetu, odnosno na razna postignuća, veze, brakova, odrastanja djece, uspjeha znanstvenika koji zaslužuju svoje mjesto. Imao sam divna iskustva s novinarima koji imaju senzibiliteta za takav sadržaj, ali uvijek je pitanje uređivačke politike.”

Psihijatar Popović je govoreći o radu s veteranima istaknuo kako je u prvom redu terapijski rad uvijek ovisan o aktualnoj situaciji u društvu, braku i obitelji.

“Sve te silnice utječu na jedan individualan rad. Prije svega terapija se oslanja na sve ono što je osoba postigla u životu, oslonjenost na najbliže, kakva je međusobna interaktivno, na koji način se potiču i kako međusobno surađuju, a najvažnije od svega važno je znati se radovati malim uspjesima jer iako su ti uspjesi mali za nekog su istinu veliki iskoraci.”

Prema riječima dr. sc. Božidara Popovića, radeći s veteranima otkrio je kako su njihova djeca upravo zahvaljujući iskustvima svojih očeva dobili neku jakost u životu te je svjedočio kako djeca branitelja završavaju fakultete i uspješno kreiraju vlastite puteve. No, naglasio je, kako su branitelji danas često kivni što im djeca odlaze u druge zemlje te se pitaju zašto su se borili.

“Ja im tada kažem da se nisu borili i sudjelovali u kreiranju samostalne Hrvatske kojoj biste civilizaciji pripadali. Hrvatska se izborila da vašom zaslugom bude dio zapadnjačkog kruga i omogućili ste više izbora vašoj djeca. Vaša djeca sad imaju priliku izabrati gdje će raditi. I sam radim u Sloveniji na sveučilištu što mi je omogućilo nova saznanja koja prenosim u Hrvatsku.”

Kako je rekao psihijatar Popović, u radu s veteranima najvažnije je povjerenje i sigurnost koja se stječe.

“Uglavnom veterani na terapiju dolaze s određenim negativnim osjećajima ljutnje i srdžbe na kojima onda mi radimo, prerađujemo ih i razrađujemo. Unosimo nove perspektive i nove poglede na situacije te istovremeno gradimo nove izazove. To je jedino ako moguće ako imamo povjerenja.”

Emisiju “S druge strane ogledala” može pogledati ovdje: