Govoreći o suosjećanju kazao je kako je zanimljivo je promatrati Isusove susrete s ljudima gdje on pokazuje suosjećanje. Isus ima suosjećajan pristup. Isus nas rasterećuje od toga što bismo mi trebali biti ili što bismo trebali postati. Ljepota je u tome i radosna vijest da nas Krist oslobađa od toga da bismo u životu bili nešto da bismo bili netko. Već time što nas je Bog stvorio vrijedimo. Mislim da je u današnjem svijetu stresa, opasnost trčati i trčati i što više radeći graditi svoj identitet, a zapravo nam se identitet obnavlja u molitvi i svijesti da ja zapravo već jesam sve što bih trebao biti zato što sam od Boga stvoren”, istaknuo je.

Nekad se nalazimo u težim situacijama, napetostima i nerazumijevanjima jer smo se na to već navikli, a ne izlazimo iz toga jer nam je nešto nepoznato

Govoreći o izlasku iz svoje komfor zone istaknuo je: “Mnogi se ponekad radije zadržavamo u težoj situaciji za nas i naš život jer nam je poznata nego da iziđemo iz nama poznate situacije u nešto nepoznato iako to može biti bolje. Nekad se nalazimo u težim situacijama, napetostima i nerazumijevanjima jer smo se na to već navikli, a ne izlazimo iz toga jer nam je nešto nepoznato. Mi smo ljudi i navike i onda je to situacija gdje se opiremo samima sebi, ali opet bez toga izlaženja nas ususret drugima nema ostvarenja lica”.

“Suosjećanje obogaćuje onu osobu koja suosjeća i onu osobu koja je suosjećajna. Kada bismo mi u izlozima naših dućana postavili scene suosjećanja koje bi i kratko trajale, samo da osobe vide što je to suosjećanje, vidjeli bismo koliko to dobitka i radosti donosi onoj osobi koja suosjeća i prema kojoj suosjećamo Vjerujem da bi bili bogatiji. Vrijednije je to i od zlata, srebra i ostaloga jer nas čine radosnijima. Kada mi suosjećamo jedni prema drugima tada vidimo lice Božje, a to je najvrijednije što možemo prepoznati u drugome. Svako jutro je izlaženje samoga sebe ususret drugima i onda se kao bumerang vraća zadovoljstvo. Izlazeći ususret drugima se obogaćujemo”, rekao je.

Svako jutro je izlaženje samoga sebe ususret drugima i onda se kao bumerang vraća zadovoljstvo.

Pri tome je naglasio da jedan od glavnih čimbenika da bi nama bilo bolje i da bismo se uspjeli nositi s teškim životnim situacijama jest činjenica da ima netko sa mnom i da nisam sam.

A na pitanje može li se suosjećanje naučiti rekao je: “Potrebno je iskustvo da je netko prema nama bio suosjećajan ili da smo vidjeli izbliza kako je to biti suosjećajan i da smo svjedoci radosti koja proizlazi iz toga suosjećanja. To najbolje vidimo u obitelji ili zajednici u kojoj živimo. Gledajući samo kako si te osobe pomažu moguće je da se aktiviraju kod nas neuroni za suosjećanje i možemo vidjeti blagodati suosjećanja. A drugo je da smo na svojoj koži osjetili suosjećanje unutar obitelji, unutar možda nekih poteškoća koje smo doživjeli. I tu je temelj jesmo li u teškoj situaciji doživjeli suosjećanje. Nažalost, ne doživljavamo svi u teškoj situaciji suosjećanje, netko doživljava kritiku, netko da ga se ostave u boli dok ima osoba koji vide i primijete i zaustave se pokraj osobe. Dakako da je moguće doživjeti suosjećanje unutar molitve i unutar određenih sakramenata.

Jedan od težih psihičkih poremećaja je narcisoidnost i boderlein. Zanimljivo ta dva poremećaja su vezana uz ljubav.

A na pitanje kada se otvara prostor za narcisoidnost kazao je da se otvara u situacijama kada mislimo da smo uvijek u pravu. “Jedan od temeljnih stavova u narcisoidnosti jest; ‘Sa mnom je sve u redu, ja znam kako stvari u životu trebaju funkcionirati, vi ne znate i vi se trebate promijeniti‘ i to je problem narcisoidnosti i zatvaranja u sebe. Jedan od težih psihičkih poremećaja je narcisoidnost i boderlein. Zanimljivo ta dva poremećaja su vezana uz ljubav. No, postoji i zdrava narcisoidnost, rekao bih da smo svi ponekad više manje narcisoidni, toliko što držimo i stalo nam je do nas samih. Problem je kada mi od sebe ne vidimo druge, a zapravo smo u potrazi za ljubavlju”, naglasio je.

“Suosjećanje je suprotnost narcisoidnosti. Gdje uočavam druge osobe, a kod narcisoidnosti je tako kako sam ja rekao, osoba je previše oslonjena na sebe. Te osobe su preosjetljive na kritiku i tu je krhak identitet.

Izvrsnost je izvrsna ukoliko proizlazi iz voljenosti i kreativnosti. Divno je vidjeti genijalne osobe koje stvaraju i koje kreiraju i smatram da su mnoge osobe kreirale divne patente jer su bili voljeni i onda su je u slobodi kreirali. Velik je teret kad se nameće djeci da nešto trebaju ostvariti i mislim da nas Bog toga oslobađa”, zaključio je.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje!