Sestra Anamarija rođena je 1951. godine u Bristvici, u Samostan svete Klare pristupila je 1995. godine, doživotne zavjete položila je 2002. godine – preminula je u 74. godini života i 30. godini redovništva.

Svetu misu zadušnicu predslavio je kapelan sestara klarisa, fra Marijan Vugdelija. U svojoj propovijedi posebno se osvrnuo na kršćansku nadu:

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

„Bez vjere u Kristovo uskrsnuće, bez vjere u naše uskrsnuće, bez te nerazrušene nade koja proizlazi iz susreta s Kristom Gospodinom, braćo i sestre, ljudski život nema rješenja. Ne može dobiti dublje značenje i dublji smisao jer se na koncu, to svi moramo priznati, bez ovog svjetla kršćanske nade sve pretvara u prah i pepeo.

Zato, jedna od bitnih uputa za svako sudjelovanje na svakom sprovodu bilo za rodbinu pokojnika, pokojnice, a jednako tako i za sve vjernike treba biti glavni zadatak obnoviti ovaj bitni sadržaj naše kršćanske vjere – vjeru u Kristovo uskrsnuće i vjeru u naše vlastito uskrsnuće.

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

Sestra Anamarija koja je trideset godina posvetila Bogu u ovom samostanu sestara klarisa, duboko je u to vjerovala – vjerovala je u Kristovo uskrsnuće.

Svakog dana primala je Kristovo tijelo, a onaj tko jede od tog Kruha, Isus sa svojim božanskim autoritetom, kaže, živjet će uvijeke.

Ona je molila i radila.

Prihvatila je život u klauzuri, tu karizmu svete Klare i svetog Franje, koja traje gotovo preko osam stoljeća. Da to nije velika ideja, ne bi mogla egzistirati u vremenu i trajati preko osam stoljeća i zato ona koja se odluči za ovaj oblik života, to može učiniti samo iz duboke vjere u Isusa Krista i njegovo evanđelje.

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

Nama se može učiniti da sestre koje žive ovaj način zatvorenog života u samostanima, u klauzurama, gube život. Isus je izgovorio jednu rečenicu, a koju su zapazili evanđelisti koja sadrži bit njegova nauka:

Onaj tko želi sačuvati svoj život, živjeti ga na jedan egoističan način, samo za sebe i svoje vlastite interese taj će izgubiti život.

Taj nikada neće osjetiti pravu i istinsku sreću, zadovoljstvo i mir u svome srcu i u svome vlastitom životu, a tko ga izgubi radi mene i evanđelja taj će ga naći, taj će to osjetiti već ovdje i sada u ovozemaljskom životu uz sve ljudske protivštine koje život sa sobom neizostavno nosi.

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

Vjerujem da je sestra Anamarija čiji ispraćaj danas obavljamo ovdje u ovoj crkvi u kojoj se ona molila, klanjala Bogu, molila za potrebe Crkve i svijeta, pripuštena u vječno, trajno zajedništvo s Bogom.“